12.5.06

Crtica



"... a od svih društvenih znanosti u nas, doista, najbolje cvatu klasična filologija, deskriptivna i poredbena gramatika. Latinskim se ovdje bave civili još više od popova. Interesantno, u Sloveniji ne postoji ni jedan srednjoškolski klasičarski razred izvan sjemeništa, a u Zagrebu, klasičarski odjel ima svaka druga škola!"

Denis Kuljiš, "Bespuća hrvatske povjesnice" (prikaz knjige: Nikica Barić, Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990--1995, Golden Marketing -- Tehnička knjiga, Zagreb, 2005), Gordogan 7--9, proljeće-jesen 2005 (sic; tiskano u travnju 2006), s. 178.

8.5.06

Na temu

[Prije početka, u vezi s komentarom prošlog zapisa: ne smatram se nikakvim čuvarom hrvatskog jezika, niti njegovim "idealnim korisnikom". Mislim --- za razliku od jezičnih regulatora --- da je hrvatski jezik jedan odrastao fenomen, posve kadar da ide svojim putem i brine se sam za sebe. Ako se pritom malo razmrda, bože moj, errare humanum est...]

Znanstveni problem / hipoteza: izraz "na temu" je angliziranje u hrvatskom jeziku.

Eksperiment: provjeriti pojavu izraza "na temu" u Hrvatskoj jezičnoj mrežnoj riznici (grdi naziv, znam, ali nisam ga ja birao --- korpus je inače posve upotrebljiv) Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje HAZU.

Rezultati: u korpusu knjiga izraz "na temu" ima 12 pojavnica: Miroslav Krleža, Vladislav Kušan, Vladan Desnica, Ivan Slamnig, Ivo Frangeš, Eugen Pusić, Krešimir Nemec, Stjepan Hranjec, Stjepan Tomaš. Česta kolokacija: "varijacija na temu". Nekoliko primjera.
Krleža (Povratak Filipa Latinovicza): "da bližnjega treba ljubiti kao samoga sebe, na temu te osnovne misli mnogo je rezolucija izglasano za posljednja dva milenija"
V. Kušan (1941): "najviše domete postigao u ženskim aktovima i kompozicijama na temu materinstva"
--- U korpusu "tiskovina" ima 1058 pojava izraza "na temu". Izvor: "Vjesnik on-line", 2000--2006.

Hipoteza opovrgnuta ili potvrđena? Upišite sami.

6.5.06

Knjižne kletve

U srednjem su se vijeku ljutili na kradljivce knjiga. U nedostatku RFID čipova (koji aktiviraju alarm kad knjigu iznesete iz knjižnice ili knjižare), u rukopisne su kodekse ugrađivali knjižne kletve. Mali izbor (naš'o Gugle):

non videbit christum quisquis furabitur istum "Krista neće vidjeti tko god je ukrade" (Cod.Vat.Lat. 636)

Richardi Tissoti de sancto Ypolito supra dubium, qui sibi furabitur per collum suspendetur. "[Knjiga] Rikarda Tissota, svetog Hipolita o sumnji, tko mu je ukrade bit će za vrat obješen." (Universitätsbibliothek Salzburg, M I 256)

Non uideat christum quisquis furabitur istum. "Ne vidio Krista tko god je ukrade." (München, Bayerische St. [BITECA libid] 1104 [Collection] Cod. Hisp. (Cat.) [Call number] 59 [Previous call number] O.217.)

Qui furabitur librum istum. non videbit Iesum Christum. Sed ibit in Infernum. ad poenandum in aeternum. cum Turba Diabolorum. per omnia saecula saeculorum. "Tko ukrade ovu knjigu / neće vidjeti Isusa Krista / već će ić u pakao / da ga muče vječito / s gomilom đavola / u sve vijeke vjekova" (Bibliografia delle opere a stampa di Giambattista Marino.)

Jasno vam je da ovo pišem jer i mene muči jedna knjižna kletva.

Postoji, naime, odlična --- dragocjena --- knjiga Aleksandra Stipčevića, Socijalna povijest knjige u Hrvata (Zagreb: Školska knjiga, 2004). Knjiga je prepuna iznimno zanimljivih podataka za povijest pismenosti i pisanosti na prostoru Hrvatske, ali je puna i kojekakvih mana. Jedna od manjih (!) vezana je uz knjižne kletve.

Evo kako su predstavljene na stranicama 296 i 297 --- u tekstu i na reprodukciji preko čitave stranice (slike su ujedno i linkovi na flickr; ondje možete vidjeti i relevantne bilješke na samim fotkama):



Pa slika rukopisa iz zagrebačke Metropolitane:



Očito slova za koje bi Google "znao" da daju latinski furabitur (sa skraćenicom za -tur na kraju), čitaju i Stipčević, i njegov urednik, i recenzenti --- uredno kao furebit (jer se rimuje s videbit). Ali bez obzira na latinske rječnike i latinsku gramatiku, ako se već nećemo upuštati u analize kratica u latinskim rukopisima.

O Isusovu padežu da i ne govorimo.

I onda? Kako ću vjerovati ostalim podacima iz dragocjene, zanimljive, važne (i, usput, dozlaboga nacionalističke) knjige... ako je ona ondje gdje sam je ja sposoban provjeriti --- šokantno netočna?

Ima jedna narodna koja opisuje takve situacije: zlatom piše, xxxxxx pečati.

3.5.06

Eshili, naši suvremenici

Evo dijela iz jedne kazališne recenzije (Igor Ružić, Radio 101) o kojem bih htio razmisliti:

Međutim, Frljić Eshila koristi samo kao predtekst, kao područje mogućnosti, što mitski i mitologijom zasićeni antički komadi i jesu, osim ako ih se postavlja u togama poštujući metar i pripadajuću dramsku strukturu. Umjesto priče o Eshilu našem suvremeniku, kako je uvijek lakše postaviti takve komade, ovdje je riječ o spajanju različitih tekstova ali ne kroz sam scenski izgovoreni materijal, gdje tek oni koji znaju čuju ono što trebaju čuti, pa tek onda tu zapravo literarnu kompilaciju razumiju kao inscenacijsku namjeru i eventualno poruku. Naprotiv, ovdje se u antičku priču uvode suvremeni tekstovi kroz samu radnju, vodeći se logikom cjelokupnog scenskog zbivanja. Utoliko je Frljićevo kazalište zapravo i komunikativnije, jer bi samo uplitanje Brechta i Elfriede Jelinek u Eshila, zasićeno scenskom bukom i strogo kontroliranim bijesom, prošlo uglavnom nezapaženo.




Uh. Ovo vapi za pomnim čitanjem.

U Eshilu, naravno, imam vlastiti interes. Jedna bi Orestija trebala igrati na Dubrovačkim ljetnim igrama --- na ovome mjestu:



--- i zato je Orestija na mome stolu. Trenutačno, Hoefore.

Na Eshilu su Dubrovačke ljetne igre već lomile zube:

1988.Eshil: ORESTIJA (ORÉSTEIA)

Preveo: Tomislav Ladan
Festivalski dramski ansambl

AGAMEMNON (AGAMÉMNON)
Adaptacija teksta: Marin Carić i Hrvoje Ivanković
Redatelj: Marin Carić
Dramaturg: Hrvoje Ivanković
Scenograf: Zlatko Bourek
Kostimograf: Diana Kosec-Bourek
Koreograf: Damir Zlatar Frey
Scenska glazba: Neven Frangeš i pučki napjevi otoka Hvara

Kamenolom Dubac

premijera 17.8.

4 izvedbe

1988.ŽRTVA NA GROBU; EUMENIDE (KHO?PHÓROI; EUMENEÍDES)

Adaptacija teksta: Lada Kaštelan i Ivica Kunčević
Redatelj: Ivica Kunčević
Dramaturg: Lada Kaštelan
Scenska glazba: Neven Frangeš
Scenograf: Ivica Prlender
Kostimograf: Danica Dedijer
Koreograf: Miljenko Vikić

Držićeva poljana, ispred Kneževa dvora i Sponze

premijera 17.8.
4 izvedbe