26.11.09

Laokoont

... se opet bori sa zmijama.



Fotografirao: Pseudo-Laokont (sic).

14.11.09

Izgubljeni u prijevodu

Kako Ubuntu može zbuniti korisnika.



Radi se prvenstveno o specifičnoj vrsti "lažnih prijatelja": iz engleske riječi "keyring" ili "keychain" vidljivo je da se radi o zbirci ključeva, tj. lozinki. To je "simpa" metafora i igra riječima, slična "mišu". No riječ "privjesak" ne funkcionira kao "simpa metafora" jer ne može ući u semantičko polje "ključeva, lozinki, otključavanja". Hrvati na privjesku jednostavno ne vide ključeve, ma koliko ih tamo nosili.

"Predodređeni" nimalo ne pomaže: to je riječ vezana uz filozofiju, ne uz bežičnu mrežu (povodom koje mi se ukazao "predodređeni privjesak"). Zbunjuje i nedosljednost sinonima: hiperkroatizam "predodređeni" uz (istini za volju, u ovom kontekstu jednako nejasno) "predefinirani". "Odabrani" bi možda bilo na mjestu — neki program ili skript odabrali su nešto, valjda.

Namjere su hvalevrijedne — ovo je preveo netko žrtvujući svoje slobodno vrijeme, radeći besplatno za dobrobit svih nas — ali rezultat je nejasan i zbunjujuć.

Koja bi poruka meni trebala na ovome mjestu? "Jedan program traži da upišete lozinku." Onda bi mi još trebalo nekako sugerirati koju od mogućih lozinki da upišem: možda "lozinku kojom se prijavljujete na računalo" ili "lozinku kojom se omogućuju sudo naredbe"?

Pitanje se možda ne tiče samo prevođenja, nego općenito Ubuntuove filozofije: ako treba biti pristupačan običnom korisniku, kako to postići?

9.11.09

Venerični problemi u Splitu

Ima par mjesta na kojima bih rado provjerio tekst.


3.20.37 De uxore leprosi, qui petit habitum monachalem.


"Henricus Spalatensis civis causa negotionis ivit in regionem longinquam. Postmodum vero ad quandam habuit meretricem accessum, quam <quae?> coierat cum leproso. Rediit demum infectus et volebat uxore abiti <abuti?>. Illa vero fieri nulla ratione permisit, quia totius rei seriem intellexerat manifeste. Nunc autem mulier ipsa petit a sanctitate vestra, ut firmiter iniungatis archiepiscopo Spalatensi, quod si probari poterit virum taliter fuisse infectus <infectum?>, .B. uxori eius de auctoritate vestra nullius appellatione obstante licentiam conferat, quod alii possit matrimonio copulari."

Izvor: Boncompagno da Signa, Boncompagnus: Liber tertius de forma litterarum, que valent summo pontifici destinari, ed. Steven M. Wight, Scrinium.

Nahum i kreativno prevođenje

Tekst biblijske knjige proroka Nahuma u Bibliji glasi ovako (Nah 3:16 i d):


Namnoži se kao kukci, namnoži se kao skakavci; 16[16a] umnoži svoje trgovce da ih bude više nego zvijezda na nebu, 17[17a] tvoje posade neka bude kao skakavaca, a tvojih pisara kao kobilica. Borave po zidovima kad je hladan dan. Sunce grane: [16b] kukci razvijaju krilašca i lete, [17b] i odlaze tko zna kamo.

Izvor: katolici.org

Tekst je sam po sebi zanimljiv, no još je zanimljiviji na "Wikizvoru" (hrvatskoj verziji Wikisourcea), u verziji IP adrese 213.49.151.184:

Sve će pučanstvo nestati
Vrvi kao zrikavac,
vrvi kao skakavac.
16 Ti si umnožio svoje trgovačke
putnike
više no zvijezde na nebu,
- skakavci koji polijeću! -
17 tvoji nadglednici, kao
skakavci,
tvoji narednici novačitelji,
kao jata!
Oni se postavljaju u živice
za hladnog vremena;
sunce grane i sve poleti
prema ne znam kojem mjestu®
Gdje su oni?

Teško mi je reći što je bolje: "ti si umnožio svoje trgovačke putnike" ili "mjestu®". Vrijedi pogledati i dekoraciju na stranici Wikizvora!

8.11.09

Colm Toíbín i štala


The Rising was important for us: from our housing estate we could see Vinegar Hill where 'our side', the rebels, had made their last stand. From early childhood I knew certain things (I hesitate to say 'facts') about the Rising: how the English had muskets whereas we just had pikes, how the English poured boiling tar on the scalps of the Irish and then, when the tar had dried, peeled it off. The names of the towns and villages around us were in all the songs about 1798 -- the places where battles had been fought, or atrocities committed. But there was one place that I did not know had a connection with 1798 until I was in my twenties. It was Scullabogue. Even now, as I write the name, it has a strange resonance. In 1798 it was where 'our side' took a large number of Protestant men, women and children, put them in a barn and burned them to death.
It does not come up in the songs, and I have no memory of my father, who was a local historian, talking or writing about it. The landscape of north Wexford, where I was born, is dotted with memorials to 1798, but there is nothing, as far as I know, at Scullabogue. Its memory was erased from what a child could learn about 1798. It was a complication in our glorious past, and it was essential for our past to be glorious if our present, in what Roy Foster in his new book of essays calls 'the disillusioned tranquillity of the Free State', was to have any meaning. This was what our ancestors fought for; we had it now; it had to be good.

Wonderful barn, Ireland

Izvor: Colm Tóibín, "New Ways of Killing Your Father". Review of Paddy and Mr Punch: Connections in Irish and English History b y R.F. Foster. Allen Lane, 305 pp., £22.50. London Review of Books (18 November 1993, 3, 5-6) [X].


The Wonderful Barn: snimio Janek Kloss.

7.11.09

Conversini u Dubrovniku


Ergo, defuncta coniuge, contumelias Nicolai ferre non valens nec volens, iam liberior, mihi impetrata a principe abeundi venia, Venetias demigro, ubi, pari aut certe maiore rerum accessione extimationeque hominum haud minore, integro semestri mansitavi. Inde honorato conductus emolumento Ragusium cancellarius eo.

In ora superi maris, prope Dalmatie finibus tenus, erat olim tantummodo cinctus mari scopulus, piraticam gens agebat; urbs nunc edibus speciosa, prevalidis superba menibus idque locorum imperiosa finitimis late pelago dominatur, mercibus frequens et honore civium, continenti iungitur. Ab Aquilone Sergii mons alte salum spectat, dextra levaque prerupti fluctibus impendent scopuli, portum Euronotus inquietat, emitti rates Auster impedit. Vita parci, splendidissimi cultu, moribus compositi cives in plebem patresque discreti; rei publice patres intendunt, suum plebs negotium agit.

Quo profectus inter cetera quoque divinum beneficium adverti; siquidem veterem ob familiaritatem respectumque memorati ducis Euganei, plurimus cum Antonio Meneghini eram, homine prorsus ad nequitiam et scelus omne instructissimo promptissimoque. Ipse tandem iustas Venet<i>s penas dedit; quo tempore si perstitissem, aut suspectus urbi in questionem agi aut alia occasione inquietari potuissem.

Quamobrem, audito ad Dubraunie scopulos merito hominis supplicio, gratias tibi, Deus meus, exolvi, qui huiusmodi me discriminibus tutiorem in sedem collocatum subtraxisti.

Sex ibi annos pegi, ubi quicquid publicis ab officiis supererat, studendi opere tribuebam, cumque civibus percarus essem, que omnibus passim deessent aliquid in me litterarum cernentibus, et loci condicio lucrum desponderet, quod pauci effecissent, certum rerum incrementum, quatenus que didicissem utilius exercerem, futurorum incertus dimisi.

Crebro quidem «Quo hic» mecum argumentabar «auri argentique coactio? Tuumne bonum opes sunt et non potius ab ignorantie nube intelligentia depurata? Itane decursam etatem litteris contrivisti ut foras Italiam inglorius obires? Quid puer iste infans? Etate quidem proficit, virtutum rudimentis deficit; num rudem ac cecum mentis exolescere patiere?». E regione autem alliciebat lucelli dulcedo metusque loculos minuendi, spes item futuri incerta.

Tandem avaritie causa succubuit et hinc, dehortantibus dolentibusque civibus, Venetias summo cum vite discrimine integer reveni. Incommoditas rei familiaris ursit puerique necessitas feminam, rerum natique custodem ac ministram, e regione asciri, minime omnino specie fedam sed nec elegantem quidem, acerrimi spiritus componique moribus nesciam.

Izvor: Biblioteca digitale Italiana