Jedna ukradena

Telo od svakega dana

Zašto sam tijelo, svaki, svaki dan?
pita je moj sin niku večer
dokle san mu trla obraz od riži na belo.
A da ča biš ti još sti bit, kovan tela, moj sin?
Ne znam, a ti?
Jesi ti tijelo svaki dan?
Nike dane san duša, a nike dane trag od tića
sapa od oriha i šparugin udor.
Nike dane san vrata eli vokno
napa san isto i glogov trn
anke besida, dimnjak i dim
pina od vala i šestilj do zida
i, ja, steši san telo svaki, svaki dan
baren pensan.

Onda dobro.


(Evelina Rudan, Breki i ćuki, Rijeka 2008.)

kovan = osim; udor = miris; šestilj = vrsta drveta; steši = isto (veli autorica, a šta je napa, nije nam rekla)