Noga iz Sofije

Trenutno sam, vjerovali ili ne, u Sofiji (znam, filolozi su obicno sjedilacko stanovnistvo) --- ali to nije sprijecilo mene i moje prijatelje da za sljedeci broj Zareza prevedemo onu Sapfinu pjesmu na sasvim neobican nacin. Dakle, gospodo...

Anđeo povijesti protiv profesora s velikim uhom

Sljedeći tjedan, u četvrtak, evo opet Zareza na kioscima, nakon ljetne pauze. A u njemu:

Obično zamišljamo prošlost kao prostor, nešto kao groblje automobila; ali možda je više u pravu jedan meni važan pisac koji je - u proljeće 1940. - prošlost vidio kao silu; kao uraganski vjetar s dva istovremena učinka: prvo, on nas, žive, nosi vrtoglavom brzinom naprijed - i, drugo, on uništava sve što iza nas ostaje. Za razliku od "Anđela povijesti", kojeg je moj pisac zamislio s licem okrenutim unatrag, naša su lica okrenuta unaprijed; tek se s naporom i na sekundu uspijevamo osvrnuti, i dok razmišljamo o onome što smo tijekom te sekunde uspjeli nazrijeti, uragan nas svejednako nosi. Naprijed!



Kako sam to uspio povezati s profesorom Balthazarom? Ni meni samom nije posve jasno --- idite i vidite (u grad se vratite, i meni Irudu glase donesite)!