31.12.08

Anth. Gr. 11, 420: dlake



ΦΙΛΩΝΟΣ (11.420)


Αἱ τρίχες, ἢν σιγᾷς, εἰσὶ φρένες· ἢν δὲ λαλήσῃς,
ὡς αἱ τῆς ἥβης οὐ φρένες, ἀλλὰ τρίχες.


Filon (11, 420)



Svaka je dlaka brade, dok šutiš, znak misli; a kad progovoriš,
ko u mlađarije: nisu to misli, već puke dlake.

28.12.08

U močvari znanosti

Upravo se podsjećam zašto ne volim znanost o književnosti. Kao što sam se nedavno podsjetio zašto ne volim povijest. Ima neke veze s blagdanima: previše kolača nije dobro, previše mesa nije dobro, previše salame nije dobro. Suprotan učinak.

I to je ono u čemu bismo mi trebali biti "konkurentni", to brdo članaka koje čitam po (anglofonim) znanstveno-humanističkim bazama. Ne sviđaju mi se. Znam, oni su grund, humus iz kojeg niče ono najbolje (tu i tamo, istini za volju, ponešto i zablista). Ali ne sviđaju mi se.

Zašto reći jednostavno kad možemo govoriti komplicirano?

Numinozno

O nekome imaš jednu predodžbu (i svoje fantazije, dobrim dijelom). Onda jedna-dvije riječi pretvore tog nekoga u sasvim nešto drugo: nešto divlje, drugačije, nešto što izaziva nelagodu. Nepredvidivost.

22.12.08

Prosopografija

Razmišljanje naglas.

Prosopografija je istraživanje "povijesti skupina ljudi", prvo izdvajanje, potom analiziranje nizova osoba koje dijele određene političke ili društvene karakteristike; potraga za informacijama specifičnima za pojedince, i za konstantama i varijablama unutar čitavih skupina.

Jednostavnije: prosopografija je, prvo, priređivanje popisa osoba i njihovih svojstava — potom pretraživanje toga popisa na različite načine.

Jedan je biografski leksikon, recimo, građa za prosopografiju.

Ono o čemu se ovdje razmišlja jest: kako da izgleda digitalna prosopografija? Mora pokazivati "konstante i varijable" s jedne strane, te "niz osoba" s druge. Jedno i drugo ponegdje se siječe.

Na primjer: skupina "hrvatskih latinista". Izvadimo ih iz, na primjer, Leksikona hrvatskih pisaca. Poredamo ih abecednim redom po prezimenu, ili kronološki, ili po žanrovima. Istražujemo njihov društveni status (i njegove eventualne fluktuacije); njihovu geografsku "distribuciju" (gdje su sve bili, u odnosu na kada).

Drugi primjer: skupina "ljudi povezanih s Markom Marulićem".

Primjeri stvari koje već postoje: PASE (Prosopography of Anglo-Saxon England, baza podataka koja uključuje sve zabilježene stanovnike Engleske od kasnog šestog do konca jedanaestog stoljeća). — Ili Prosopografski portal na Koledžu Linacre, Oxford.

20.12.08

19. prosinca



Na balkonu gori svijeća.

18.12.08

Anth. Gr: Lukilije



ΛΟΥΚΙΛΛΙΟΥ 11.391


Μῦν Ἀσκληπιάδης ὁ φιλάργυρος εἶδεν ἐν οἴκῳ
καὶ “Τί ποιεῖς,” φησίν, “φίλτατε μῦ, παρ' ἐμοί;”
ἡδὺ δ' ὁ μῦς γελάσας “Μηδέν, φίλε,” φησί, “φοβηθῇς·
οὐχὶ τροφῆς παρὰ σοὶ χρῄζομεν, ἀλλὰ μονῆς.”

Lukilije (11, 391)


Miša je škrti Asklepijad ugledao u svojoj kući,
pa reče: "Što ćeš, o štovani mišu, kod mene ti?"
A miš se nasmijao slatko: "Ništa se ne boj, rista:
nisam došao amo na hranu, nego na stan."

Vertit Grotius


Murem Asclepiades cum conspexisset avarus,
Quid facis ah nostrae, dixit, amice, domi?
Cui mus, Parce metu, respondit dulce renidens,
Heic ego non victum quaero, sed hospitium.

17.12.08

Orion iznad Nemruta

NASA: astronomska slika dana.

Orion i Antioh

Autor slike: Tunç Tezel.

Ispred Oriona: četrdeset kilometara sjeverno od Kahte (Turska) nalazi se planina Nemrut (Nemrud Daği), a na njoj ostaci golemih kipova starih preko dvije tisuće godina. Ti su kipovi — nekoć visine preko 10 metara — prikazivali lavove, orlove, antičke bogove i kralja Antioha I Božanskoga (Theos), vladara Komagene (86–38 p. n. e). Blizu sredine slike: Zeusova glava; kraljeva je glava druga najbliža horizontu.

Slika je snimljena prije tri mjeseca; u daljini je zviježđe Orion. Crvena mrlja pod Orionovim pojasom je Orionova maglica, a sjajna zvijezda s lijeve strane je Sirius. Daleko nalijevo obzor se crveni: sunce će izaći.

Historiae Musulmanae

Siže za nekog Orhana Pamuka: Faust Vrančić, Antun Vrančić, i jedan dragoman koji, između ostalog, zna i hrvatski i latinski (mada tek barbarski), istražuju povijest Osmanskog Carstva.

O tome pišu Historiae Musulmanae Johannesa Leunklavija (1591; col. 31–32):



Nequit autem historia Musulmana contexi, praeterita Muhametis, Musulmanae legis & caerimoniarum conditoris, eiusque successorum, quos dixere Chaliphas, mentione; quam ne Turci quidem in historiis suis omiserunt. Quorum vestigiis sic insistemus, vt ea tantum de his delibanda censeamus, quae ipsi memoriae prodiderunt; ne propugnatorum Muhameticae superstitionis praecipuorum series ignota sit, ac praeterea conspici possit, quonam modo Chaliphis Arabibus, & Abbasiis, vel Abbasileris, in Musulmanorum imperio Selzuccij Tograni; Togranis Aladinij, gentis & stirpis eiusdem; Aladinis Oguzij, vel principes horum potius Osmanaei, successerint. Recitabimus autem haec de Chaliphis, vt alia pleraque rara nostrae huius historiae, de duobus sumta potissimum libris; quorum ope nos, in perficienda tanti laboris lucubratione, plurimum adiutos, perlubenter & ingenue fatemur. Horum vnum mihi concessit vtendum vir nobilis & amplissimus, Faustus Verantius, Cęsareę regięque maiestati a secretis, in archiuis regni Vngarię; repertum inter cetera, quae patruus ipsius, reuerendissimus & illustrissimus antistes, Antonius Verantius, primum Agriensis Praesul, inde Strigoniensis Archiepiscopus, aliquot legationibus ad Portam Osmaneam, magna cum laude obitis, bene de republica Christiana meritus, post se reliquit. Alterum nobilis viri, Philippi Haniualdi Eckerstorfiani, qui serenissimo principi, Ernesto Archiduci Austriae, praecipuos inter aulicos operam nauat, singulari erga nos, fraternaeque benevolentiae debemus. Is Constatinopoli, qua in vrbe cum dignitate vixit annis aliquot, Muratem begum, natione Vngarum, primarium superioribus annis Osmaneae Portae Dragomanum, mihi notum in itinere meo, linguarumque plurium, Arabicae, Persicae, Turcicae, Latinae, (sed barbarae, quod adulescens in seruitutem abductus, apud barbaros consenuisset) Vngaricę, Crouaticaeque peritum, largitionibus cottidianis impulit; vt ex Turcorum historiis selecta quaeque transscriberet, & secum communicaret: in quo sane deprehendi reipsa quiddam ab eo praestitum, quod esset operae pretium, & illustrandae Turcorum historiae non exiguum posset adiumentum adferre.






(Snimljeno danas, ljubaznošću knjižnice Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.)

16.12.08

Anth. Gr(upnjak)



ΝΙΚΑΡΧΟΥ (11.328)


Τὴν μίαν Ἑρμογένης κἀγώ ποτε καὶ Κλεόβουλος
ἤγομεν εἰς κοινὴν Κύπριν Ἀριστοδίκην·
ἧς ἔλαχον μὲν ἐγὼ πολιὴν ἅλα ναιέμεν αὐτός·
εἷς γὰρ ἕν, οὐ πάντες πάντα, διειλόμεθα.
Ἑρμογένης δ' ἔλαχε στυγερὸν δόμον εὐρώεντα,
ὕστατον, εἰς ἀφανῆ χῶρον ὑπερχόμενος,
ἔνθ' ἀκταὶ νεκύων καὶ ἐρινεοὶ ἠνεμόεντες
δινεῦνται πνοιῇ δυσκελάδων ἀνέμων.
Ζῆνα δὲ θὲς Κλεόβουλον, ὃς οὐρανὸν εἰσαναβαίνειν,
τὸ ψολόεν κατέχων ἐν χερὶ πῦρ, ἔλαχεν.
γῆ δ' ἔμενε ξυνὴ πάντων· ψίαθον γὰρ ἐν αὐτῇ
στρώσαντες τὴν γραῦν ὧδε διειλόμεθα.

Nikarh (11, 328)



Hermogen, ja i Kleobul onomad smo jednoj
Aristodiki priredili grupni seks:
ja kod nje na žrijebu dobih stan do sinjega mora
(svaki po jedno, a nismo svi dijelili sve);
Hermogena zapade gadni dom truleži,
zadnji, što u mračnome svršava kraju,
gdje su obale mrtve i smokve što povija vjetar,
kako ih zlozvukog zapuha nalet potresa.
Zeusom smatraj Kleobula; taj dobi uspon u nebo,
ognjobljuvnu sveudilj držeć u ruci munju.
A zemlja je bila zajednička svima; jer na nju smo madrac
prostrli, i tako smo bapca podijelili.

Grotius nije htio prevesti.

14.12.08

Anth. Gr: igra riječi 2



ΑΜΜΙΑΝΟΥ (11.181)



Ἤιδειμεν, Πολέμων, Ἀντώνιον ὄντα σε πάντες.
ἐξαπίνης τρία σοι γράμματα πῶς ἔλιπεν;

Amijan (11, 181)



Polemone, znali smo svi da si Kornelije ti;
kako si umjesto NEL najednom dobio UPC?

Vertit Grotius


Quam subito, fueras qui nobis Servius ante,
Destituit nomen littera quinta tuum.

Anth. Gr: grčko-latinska igra riječi



ΑΜΜΙΑΝΟΥ (11.180)



Εἰδοὺς οὐ κρίνει Πολέμων, νώναις κατακρίνει·
κἂν δῷς, κἂν μὴ δῷς, ἔστιν ἀεὶ Πολέμων.

Amijan (11, 180)



Paran dan — Polemon ne sudi; neparan — osudi te;
dao ti pare il ne, s njim uvijek je polemos.


Kaže komentar (Anthologia Graeca, ed. Hermann Beckby, Bd. 3, München: Heimeran, 1958): višestruka igra riječi. Εἰδοὺς, "Ide" čuje se i grčki, kao Εἰ δοὺς "ako daš"; νώναις, "None" se čuje i latinski, kao "non ais", "odbiješ li". Πολέμων znači "neprijatelj".

Grotius nije htio prevoditi ovaj epigram.

13.12.08

Dva akademska bisera

Iz novina (Novi list,, 11. prosinca, "Plaće rastu, a znanost stagnira"; nažalost, NL čitave članke čini dostupnim samo pretplatnicima)


"Društvo znanja nije društvo u kojem puno ljudi svašta zna", komentirao je jučer nedovoljno kvalitetan način financiranja hrvatskih sveučilišta rektor Sveučilišta u Zagrebu i predsjednik Rektorskog zbora, prof. dr. Aleksa Bjeliš, nakon sjednice Rektorskog zbora.

(...)


[Radovan Fuchs, državni tajnik za visoko obrazovanje rekao je] kako je potrebno preispitati čitav niz nastavnih programa upitne održivosti. "Na neke je studije upisano doslovno po dvoje ili troje studenata, dok s druge strane vrlo slične programe izvode različite institucije", izjavio je Fuchs te rekao kako je prije redukcije programa potrebno osigurati zakonske preduvjete za to.

Anth. Gr: Lukilije



ΛΟΥΚΙΛΛΙΟΥ (11.171)


Θνῄσκων Ἑρμοκράτης ὁ φιλάργυρος ἐν διαθήκαις
αὑτὸν τῶν ἰδίων ἔγραφε κληρονόμον.
ψηφίζων δ' ἀνέκειτο, πόσον δώσει διεγερθεὶς
ἰητροῖς μισθοῦ καὶ τί νοσῶν δαπανᾷ·
ὡς δ' εὗρε πλείω δραχμὴν μίαν, ἢν διασωθῇ·
“Λυσιτελεῖ θνῄσκειν,” εἶπε καὶ ἐξετάθη.
κεῖται δ' οὐδὲν ἔχων ὀβολοῦ πλέον· οἱ δὲ τὰ κείνου
[χρήματα κληρονόμοι ἥρπασαν ἀσπασίως].

Lukilije (11, 171)



Pohlepni Hermokrat na samrti u oporuci
samog je sebe stavio za nasljednika.
Potom je legao i računao koliko će, kad se digne, platiti
liječnicima honorara i koji je bolesti trošak;
a kad se pokaza da je za drahmu više ako ozdravi,
"Umrijeti se isplati", reče i ispruži se.
Eto ga, leži, i više od obola nema; a njegove
[pare su veselo raznijeli nasljednici.]

Vertit Grotius


Hermocrates aeger signatis rite tabellis
Haeredem sese scripserat ipse sibi.
Tum, si iterum valeat, quae sint impendia morbi,
Quae medici, trepidis computat articulis:
Solvendosque decem postquam sibi repperit asses,
"Utilior nobis mors", ait et moritur.
Uno nunc obolo dives jacet. Omne quod ultra est
Haeredes rapiunt et satis esse negant.



Stih 8 nemaju Codex Palatinus ni Planud, Aldo Manuzio u svome izdanju (valjda 1503) dodao je [de suo], tj. iz kodeksa koji je bio njegov predložak.

7.12.08

Anth. Gr: Amijan



ΑΜΜΙΑΝΟΥ (Anth. Gr. 11.413)



Ὡς κῆπον τεθυκὼς δεῖπνον παρέθηκεν Ἀπελλῆς
οἰόμενος βόσκειν ἀντὶ φίλων πρόβατα.
ἦν ῥαφανίς, σέρις ἦν, τῆλις, θρίδακες, πράσα, βολβοί,
ὤκιμον, ἡδύοσμον, πήγανον, ἀσπάραγος·
δείσας δ' ἐκ τούτων, μὴ καὶ χόρτον παραθῇ μοι,
δειπνήσας θέρμους ἡμιβρεχεῖς ἔφυγον.

Amijan (11, 413)



Hekatombe iz vrta Apel nam spremi za ručak,
misleći valjda da ne gosti prijatelje, nego ovce:
rotkve, salate, matovilca, endivije, poriluka, radiča,
celera, bosiljka, šparoga, metvice, rutvice;
tu se pobojavši da mi ne bi i sijeno servirao,
bob sam polunamočen poručao i odmah zbrisao.

Ammiani, vertit Grotius


Convivas hortum quasi sacrificasset Apelles
Excipit. An solas forte vocavit oves?
Ponit enim mentam, lactucas, ocyma, bulbos,
Intubaque et raphanos, allia et asparagos,
Aufugi pastus male semimadente lupino,
Sollicitus foenum ne daret ille mihi.

5.12.08

Iz tiska: Le Figaro


En 1913, au cœur de la bataille sur la réforme de l'école voulue par les radicaux, quand il a été décidé qu'au lycée la section classique et la section moderne aboutiraient à un baccalauréat de même valeur. « En 1902, a plus tard expliqué Albert Thibaudet, l'enseignement secondaire, tel qu'il s'était transmis des jésuites à l'Université du XVIIIe siècle et de celle-ci à l'Université du XIXe siècle, change de caractère. Le latin et surtout le grec sont plus ou moins déclassés, et les langues anciennes, la formation humaniste ne constituent plus la marque nécessaire et éminente de la culture. La démocratie coule à pleins bords dans les cadres pédagogiques. »

Izvor: Dans le latin tout est bien, Sébastien Lapaque, Le Figaro, 04/12/2008

Anth. Gr: ΛΟΥΚΙΛΛΙΟΥ



ΤΟΥ ΑΥΤΟΥ (ΛΟΥΚΙΛΛΙΟΥ, 11.312)



Οὐδενὸς ἐνθάδε νῦν τεθνηκότος, ὦ παροδῖτα,
Μάρκος ὁ ποιητὴς ᾠκοδόμηκε τάφον
καὶ γράψας ἐπίγραμμα μονόστιχον ὧδ' ἐχάραξε·
“Κλαύσατε δωδεκέτη Μάξιμον ἐξ Ἐφέσου.”
οὐδὲ γὰρ εἶδον ἐγώ τινα Μάξιμον· εἰς δ' ἐπίδειξιν
ποιητοῦ κλαίειν τοῖς παριοῦσι λέγω.



Lukilije (11, 312)



Nitko, o prolazniče, ne počiva tu,
gdje pjesnik je Marko izgradio grob
i gdje, složivši stih za natpis, uklesa ovako:
"Požalite dvanaest godina Efežanina Maksima."
Ja nikakvog Maksima vidio nisam, ali u slavu
pjesnikovu, prolaznici, izvolite žaliti.


Vertit Grotius


Quem cernis tumulum ne quid fallare, viator,
Vatis opus Marci nullius ossa tegit.
Sed tanti Marco fuit unum scribere versum:
Flete; situs puer hic Maximus ex Epheso.
Maximus hic notus nulli; sed ut ipse poeta
Credatur, frustra nos lacrimare jubet.

3.12.08

Anth. Gr.: ΣΚΩΠΤΙΚΑ



ΛΟΥΚΙΑΝΟΥ (11.431)


Εἰ ταχὺς εἰς τὸ φαγεῖν καὶ πρὸς δρόμον ἀμβλὺς ὑπάρχεις,
τοῖς ποσί σου τρῶγε καὶ τρέχε τῷ στόματι.

Lukijan (11, 431)



Ako si brz pri jelu a na utrci spor,
nogama onda grizi a trči ustima ti.

Vertit Hugo Grotius (anno 1630)


Manducare celer cum sis et currere tardus,
Manduca pedibus, curre sed ore tuo.

Zabrinut


You ever see a house burning up in the night, way to hell and gone out there on the plains? (...) The year I lived in that junk trailer in the Crazy Woman Creek drainage I thought Josanna Stiles was like that, the house on fire in the night that you could only watch. The reason for it seemed to be the strung-out, buzzed country and the little running grass fires of the heart, the kind that usually die out on their own but in some people soar into uncontrollable conflagration.

Annie Proulx, "A Lonely Coast"



Gori makija srca.

30.11.08

EΝ ΔEΛΤΟΙΣΙ

Iz restlova na hard disku.


ΜΕΛΕΑΓΡΟΥ (Anth. Graec. 7, 417)



Νᾶσος ἐμὰ θρέπτειρα Τύρος· πάτρα δέ με τεκνοῖ
Ἀτθὶς ἐν Ἀσσυρίοις ναιομένα Γαδάροις·
Εὐκράτεω δ' ἔβλαστον ὁ σὺν Μούσαις Μελέαγρος
πρῶτα Μενιππείοις συντροχάσας Χάρισιν.
εἰ δὲ Σύρος, τί τὸ θαῦμα; μίαν, ξένε, πατρίδα κόσμον
ναίομεν, ἓν θνατοὺς πάντας ἔτικτε Χάος.
πουλυετὴς δ' ἐχάραξα τάδ' ἐν δέλτοισι πρὸ τύμβου·
γήρως γὰρ γείτων ἐγγύθεν Ἀίδεω.
ἀλλά με τὸν λαλιὸν καὶ πρεσβύτην σὺ προσειπὼν
χαίρειν εἰς γῆρας καὐτὸς ἵκοιο λάλον.

Meleagar (Grčka antologija, 7, 417)


Odgoji me otok Tir, a rodi me domaja,
atički grad Gadara, podignut usred Asirije;
iz sjemena Eukratova sam, Meleagar, s Muzama
prvi poletjevši Haritama menipskim.
Sirijac sam — što je tu čudno? Stranče, jednu domovinu
imamo — svemir, jedan nas Kaos sve smrtnike rodi.
Već mnogoljetan urezah ovo u ploču nad svojim grobom;
šta ćeš, starost stanuje u susjedstvu Hada.
Nego, ako meni, brbljavom djedici, rekneš
pozdrav, poželjet ću ti da do brbljave starosti stigneš i sam.

27.11.08

Ruke u gaćice

U birtiji u kojoj sjedim — kvartovska baza: Poezija, Špansko — upravo puštaju Azrine najveće hitove. Nedorađenost plus pretencioznost plus iritantnost plus talent i Zeitgeist. Podsjeća na moje mladenačke tekstove (uz pretpostavku da je u njima bilo talenta). Tako mi krvave Meri.

Labuntur anni.

PS Možda je snimka remasterirana; bas konačno ima neku težinu, i sve zvuči bitno manje šuplje nego na mojim beznadežnim gramofonima.

26.11.08

kata triton trochaion

Fructus hodierni laboris.



assidue ueniebat; ibi haec incondita solus
montibus et siluis studio iactabat inani

dolazio bi i dolazio; pa bi tamo ovako, trapavo, nasamo,
gorama i šumama u ludoj čežnji besjedio

(Druga je cezura uobičajena, penthemimeres. — Izvor: Vergilije, Druga ekloga.)

Pitanje. Retoričko.


... čemu nam fakultetsko obrazovanje služi, opravdavanju ASIIN akreditacija i popunjavanju statistika prolaznosti ili izgradnji i stalnom poboljšanju sustava koji studentima omogućava stjecanje znanja [?]

Izvor: Greibachin oblik / Rositin kutić.

24.11.08

Ja toga Seneku nemrem prevesti!

lisac lopuza

Sen. epist. 11 (1, 11)



XI. SENECA LUCILIO SUO SALUTEM

[1] Locutus est mecum amicus tuus bonae indolis, in quo quantum esset animi, quantum ingenii, quantum iam etiam profectus, sermo primus ostendit. Dedit nobis gustum, ad quem respondebit; non enim ex praeparato locutus est, sed subito deprehensus. Ubi se colligebat, verecundiam, bonum in adulescente signum, vix potuit excutere; adeo illi ex alto suffusus est rubor. Hic illum, quantum suspicor, etiam cum se confirmaverit et omnibus vitiis exuerit, sapientem quoque sequetur. Nulla enim sapientia naturalia corporis aut animi vitia ponuntur: quidquid infixum et ingenitum est lenitur arte, non vincitur. [2] Quibusdam etiam constantissimis in conspectu populi sudor erumpit non aliter quam fatigatis et aestuantibus solet, quibusdam tremunt genua dicturis, quorundam dentes colliduntur, lingua titubat, labra concurrunt: haec nec disciplina nec usus umquam excutit, sed natura vim suam exercet et illo vitio sui etiam robustissimos admonet. [3] Inter haec esse et ruborem scio, qui gravissimis quoque viris subitus affunditur. Magis quidem in iuvenibus apparet, quibus et plus caloris est et tenera frons; nihilominus et veteranos et senes tangit. Quidam numquam magis quam cum erubuerint timendi sunt, quasi omnem verecundiam effuderint; [4] Sulla tunc erat violentissimus cum faciem eius sanguis invaserat. Nihil erat mollius ore Pompei; numquam non coram pluribus rubuit, utique in contionibus. Fabianum, cum in senatum testis esset inductus, erubuisse memini, et hic illum mire pudor decuit. [5] Non accidit hoc ab infirmitate mentis sed a novitate rei, quae inexercitatos, etiam si non concutit, movet naturali in hoc facilitate corporis pronos; nam ut quidam boni sanguinis sunt, ita quidam incitati et mobilis et cito in os prodeuntis. [6] Haec, ut dixi, nulla sapientia abigit: alioquin haberet rerum naturam sub imperio, si omnia eraderet vitia. Quaecumque attribuit condicio nascendi et corporis temperatura, cum multum se diuque animus composuerit, haerebunt; nihil horum vetari potest, non magis quam accersi. [7] Artifices scaenici, qui imitantur affectus, qui metum et trepidationem exprimunt, qui tristitiam repraesentant, hoc indicio imitantur verecundiam. Deiciunt enim vultum, verba summittunt, figunt in terram oculos et deprimunt: ruborem sibi exprimere non possunt; nec prohibetur hic nec adducitur. Nihil adversus haec sapientia promittit, nihil proficit: sui iuris sunt, iniussa veniunt, iniussa discedunt.

[8] Iam clausulam epistula poscit. Accipe, et quidem utilem ac salutarem, quam te affigere animo volo: 'aliquis vir bonus nobis diligendus est ac semper ante oculos habendus, ut sic tamquam illo spectante vivamus et omnia tamquam illo vidente faciamus'. [9] Hoc, mi Lucili, Epicurus praecepit; custodem nobis et paedagogum dedit, nec immerito: magna pars peccatorum tollitur, si peccaturis testis assistit. Aliquem habeat animus quem vereatur, cuius auctoritate etiam secretum suum sanctius faciat. O felicem illum qui non praesens tantum sed etiam cogitatus emendat! O felicem qui sic aliquem vereri potest ut ad memoriam quoque eius se componat atque ordinet! Qui sic aliquem vereri potest cito erit verendus. [10] Elige itaque Catonem; si hic tibi videtur nimis rigidus, elige remissioris animi virum Laelium. Elige eum cuius tibi placuit et vita et oratio et ipse animum ante se ferens vultus; illum tibi semper ostende vel custodem vel exemplum. Opus est, inquam, aliquo ad quem mores nostri se ipsi exigant: nisi ad regulam prava non corriges. Vale.

Seneka, 11. pismo Luciliju



Seneka šalje pozdrave dragome Luciliju.

Razgovarao je sa mnom tvoj valjani prijatelj; koliko je u njega duše, koliko uma, koliko je daleko odmakao, to je najprije govor njegov pokazao. Što smo okusili, takav će i ostati — nije govorio pripremljen, već sam ga zaskočio nenadano. Dok se pribirao, jedva se mogao riješiti stida, odlična znaka u mladoga čovjeka; tako ga je duboko rumenilo oblilo. Ono će ga, imam dojam, slijediti i kad ojača, i kad se riješi svih mana, i kad postane mudrac. Jer nema te mudrosti koja bi mogla ukloniti mane tijela ili duše; što je uraslo i urođeno može se znanjem ublažiti, ali ne i svladati. (2) Ima takvih koje, i kad su u sebe najsigurniji, pred narodom oblijeva znoj kao pri najvećem zamoru i naporu; nekima se, kad treba govoriti, tresu koljena; neki cvokoću zubima, jezik im se sapleće, usne sudaraju. Toga se neće nikad riješiti ni vježbanjem ni praksom; to im priroda daje da osjete njezinu moć, takva mana jest njezin podsjetnik, pripremljen i za one najnepokolebljivije. (3) Znam da ovamo pripada i rumenilo, koje može nenadano obliti i najstaloženije. Da, češće se pojavljuje kod mladića, kojima je krv vrelija, a lice nježnije; svejedno, pogađa i stare lisce. Nekih se upravo najviše treba plašiti kad pocrvene, kao da im se sav stid izlio: Sula je najsuroviji bio onda kad bi mu u lice navrla krv. Nije bilo nježnijih od Pompejevih obraza; pred grupom bi ljudi redovno crvenio, kao i na javnim nastupima. Sjećam se kako je retor Fabijan, kad je bio pozvan da svjedoči pred senatom, pocrvenio, a taj mu je sram nevjerojatno pristajao. (5) Ne dešava se to zbog slabosti uma, već zbog novine situacije; na nepripremljene ona, sve da ih i ne potrese, ipak djeluje, ako su tome skloni po prirodi svoga tijela. Kao što su neki, naime, punokrvni, tako je u drugih krv živa i pokretljiva, i brzo udari na obraze. (6) A to, ponavljam, ne može otkloniti nikakva mudrost; u suprotnom bi, izbrisavši sve mane, kontrolirala prirodu. Sve što su nam dali uvjeti rođenja i način funkcioniranja našeg tijela, tome se duh prilagođavao intenzivno i dugotrajno, pa ćemo to i zadržati; ništa se takva ne može ni zabraniti ni naručiti. (7) Majstori glume koji oponašaju afekte, koji izvode strah i drhtanje, koji prikazuju žalost, istim tim znakovima oponašaju i sram: obore glavu, zamuckuju, upiru pogled u zemlju i ne dižu ga; no, na rumenilo se ne mogu prisiliti, ono se ne može ni spriječiti ni izazvati. Protiv tako nečega mudrost nam ništa ne obećava i ništa ne koristi; takve su reakcije samostalne, nezvane dolaze, nezvane odlaze.

(8) No, pismo već traži svršetak. Evo ti jednog, a korisnog i blagotvornog; rado bih da ga upišeš u srce: "Moramo zavoljeti nekog valjana čovjeka i imati ga uvijek pred očima, da bismo živjeli kao da nas on promatra, da bismo sve činili kao da on to vidi." (9) To ti je, Lucilije dragi, Epikurova uputa; odredio nam je čuvara i guvernantu, i to ne bez razloga: dobar dio grijeha bit će spriječen ako potencijalni grešnici budu imali uza se svjedoka. Neka se duh ima pred kime sramiti, neka ima autoritet koji će ga potaknuti da i svoju intimu pročišćava. O sretna li onog tko ne čini ljude boljima samo prisutnošću, već i pukom uspomenom! O sretna li onog tko se može nekoga tako sramiti da se, čim ga se spomene, sabere i sredi! Tko tako pred drugim rumeni brzo će i sam tjerati rumen u obraze. (10) Zadaj si, zato, Katona; ako ti se on čini odviše krutim, uzmi si malo mekšega, uzmi Lelija. Uzmi nekoga kod koga odobravaš i način života i govor i lice (koje je pokazatelj duha); tog nekoga sebi uvijek predočavaj, bilo kao čuvara, bilo kao uzor. Ponavljam: treba ti netko po kom će naš karakter sam sebe ocjenjivati; bez ravnala iskrivljeno ispraviti nećeš.


Rumena lisica: izarbeltza via Flickr.

22.11.08

Kamo profesor Baltazar ide na more

Cinque Terre, Liguria

Cinque Terre, Liguria: Rob Inh00d via Flickr.

21.11.08

Šamo gdje šmo špremili glave?

Dopodnevni razgovor dva šešira na vješalici



Z. Balog, 1973.

"Došta je izvješavanja, štari. Ošim toga puna mi je rupa šmrdljivog šraka."
"Imaš pravo: šiđimo ša klina da šobarica može pošpremiti vješalicaljinu."
"Šamo gdje šmo špremili glave? Nećemo valjda ići boši."
"Da, nešto bi trebalo obuti."

Razgovor

Razgovor zida i šešira



Z. Balog, 1973.

"Dobzo jutzo, gozpodine Zezirlovski, kako zte zpavali?" upita zid na svom jeziku.
"Dobšo jutšo, gošpodine šide. Nišmo špavali, nego šmo višjeli."
"Dobzo, dobzo, gozpodine. Kako zte onda vizjeli? I ne zrdite ze."
"Ne šrdim še, gošpodine šide, i to baš štoga što šam izvršno višio. Kako šte vi višjeli?"
"Naz zidove ze tako ne pita. Mi ne vizimo kao zto vizite vi, gozpoda zeziri. Mi zpavamo ztojeći, tako zmo uvijek zvježi."
"Šamo nište baš šašvim dobšo šročili šlova našeg imena. Mi smo Šeširlovski, a ne Zezirlovski."
"Oprozdite to je ztoga zto mi zidovi dozta tezko učimo ztrane jezike.
Ne ide nam u zid."

20.11.08

R. I. P. Tolkien

Vijest s Gornjeg grada (možda bajata, ali tek sam nedavno to skužio): Tolkien's Pub više ne postoji.

Lijepo smo se provodili tamo u dvorištu.

16.11.08

O čemu pričaju drugi oženjeni?

Guardianov strip / kratka priča.

Prvi kvadrat stripa

Ugodno sjedenje pred kompjuterom!

15.11.08

Diffugere niues


Hor. carm. 4, 7



Diffugere niues, redeunt iam gramina campis
arboribusque comae;
mutat terra uices et decrescentia ripas
flumina praetereunt;

Gratia cum Nymphis geminisque sororibus audet
ducere nuda choros.
Immortalia ne speres, monet annus et almum
quae rapit hora diem.

Frigora mitescunt Zephyris, uer proterit aestas
interitura, simul
pomifer autumnus fruges effuderit, et mox
bruma recurrit iners.

Damna tamen celeres reparant caelestia lunae:
nos ubi decidimus
quo pater Aeneas, quo Tullus diues et Ancus,
puluis et umbra sumus.

Quis scit, an adiciant hodiernae crastina summae
tempora di superi?
Cuncta manus auidas fugient heredis, amico
quae dederis animo.

Cum semel occideris et de te splendida Minos
fecerit arbitria,
non, Torquate, genus, non te facundia, non te
restituet pietas:

infernis neque enim tenebris Diana pudicum
liberat Hyppolitum,
nec Lethaea ualet Theseus abrumpere caro
uincula Pirithoo.



Horacije, oda 4,7




Pobjegoše snijezi, već se vraća na livade trava,
lišće popunjava krošnje;
zemlja ulazi u mijenu, i, dok im vodostaj pada,
rijeke se obala drže.

Gracija s Nimfama i sestrama blizankama ufa se
gola započeti ples.
Besmrtnom nemoj se nadati, godina veli, i sat
što odnosi života dan.

Studen popušta pod Zefirom, ljeto po proljeću gazi,
da zgasne i samo, čim
jesen plodonosna urod donese, i odmah
kruta zima je tu.

Mjesec nebeske svoje gubitke brzo nadoknadi;
mi, kada budemo bačeni
kamo i Eneja vjerni, i bogati Tul, i kralj Anko —
prašina mi smo i sjenke.

Tko zna hoće li današnjem zbiru dodati bozi
trajanje sutrašnjeg dana?
Kandžama nasljednika izbjeći će samo što
milome srcu si dao.

Jednom kad umreš i Minos ti odreže
presudu kristalno jasnu,
neće te, Torkvate, vratiti podrijetlo, karizma,
niti bogobojaznost.

Jer iz podzemnog mraka ni Dijana ne može
izvući Hipolita čistog,
ni Tezej nije u stanju raskinuti zagrobne
spone Piritoja dragog.


Snows fled?
Snijezi: pictoscribe.

11.11.08

Ekipa

Sebastia Giralt (dragocjen izvor klasičnoantičkih slika, dostupan na Flickru pod Creative Commons licencom):

Tulum

(Mozaik s dionizijskim prizorima, Muzej Ismailia, Egipat.)

Bonus trackus

Evo jedan iz Grčke antologije koji nije stao u kolumnu za nadolazeći četvrtak:



ΡΟΥΦΙΝΟΥ (Anth. Gr. 5.87)


Ἀρνεῖται τὸν ἔρωτα Μελισσιάς, ἀλλὰ τὸ σῶμα
κέκραγεν ὡς βελέων δεξάμενον φαρέτρην,
καὶ φάσις ἀστατέουσα καὶ ἄστατος ἄσθματος ὁρμὴ
καὶ κοῖλαι βλεφάρων ἰοτυπεῖς βάσιες.
ἀλλά, Πόθοι, πρὸς μητρὸς ἐυστεφάνου Κυθερείης,
φλέξατε τὴν ἀπιθῆ, μέχρις ἐρεῖ· “Φλέγομαι.”

Erogene zone

Rufin (Anth. Gr. 5, 87)


Erosa poriče Melisijada, ali tijelo joj
vrišti — kao da u nj se sasu sav tobolac strijela —
i govor bez daha, i daha zagrcnuta žurba,
i upali krugovi — hematomi! — oko kapaka očnih.
Hej vi, Žudnje, mame vam Afrodite i njezina vijenca,
pržite prznicu tu dok ne prizna: "Gorim!"

erogen-i-ous: cambiodefractal

9.11.08

Grčka antologija 5, 51

Otkud ἡ θεὸς? Evo:



ΑΔΕΣΠΟΤΟΝ (5.51)


Ἠράσθην, ἐφίλουν, ἔτυχον, κατέπραξ', ἀγαπῶμαι.
τίς δὲ καὶ ἧς καὶ πῶς, ἡ θεὸς οἶδε μόνη.

Anonim (5, 51)


Zaljubih se, ljubih, dobih, jesmo se, hoće me.
A koja i čija i kako, to ona božica jedina zna.

8.11.08

Anthologia Graeca

Kome treba izdanje Grčke antologije čitljivo na kompjuteru, neka se uputi na archive.org. Tamo je ta zbirka epigrama slobodno dostupna u nizu starih izdanja, uključujući i Wellesleyjevu "Anthologia polyglotta" (koju Google Book Search ima, ali ne da), i nekoliko izbora iz AG (Anthologia Oxoniensis, Delectus poetarum Anth. Graec, itd).

Pravo na šašavost


Despite the fact that they often seemed in these years to be the silliest pair of people alive, they came nonchalantly and almost naturally to believe that their right to freedom and fun and half-baked opinions was something worth preserving. It was their silliness that made them serious. Once the right to go on being silly was threatened, they would respond with considerable urgency and earnestness.

Colm Tóibín, "I Could Sleep with All of Them", London Review of Books, 6 November 2008.

5.11.08

Translationese

S bloggera / blogspota:


Objava bloga traje dulje od očekivanog. Da biste nastavili čekati da se završi, kliknite ovdje.

"Da biste nastavili čekati da se završi" — pravi Godot!

Prevođenje antičkih drama za izvedbe u Hrvatskoj

Nachtraege: daljnji materijali za izlaganje na konferenciji "Antička drama" (Beograd, 31. listopada – 1. studenoga 2008):

Parenje parnih naslova

Para na uši (i para uši!):


Kad počnete unositi naslov časopisa, pojavit će se izbornik na kojemu možete odabrati točan naslov, nakon čega će se ISSN automatski upariti.

Izvor: Hrvatska znanstvena bibliografija

4.11.08

Auferre, trucidare, rapere


Auferre, trucidare, rapere, falsis nominibus imperium; atque, ubi solitudinem faciunt, pacem appellant.

Otimanje, klanje, pljačkanje oni zovu krivo — upravom; a pustoš koju ostave za sobom nazivaju mirom.

(Tacit, Agrikola; hvala Nikoli za nasumični citat.)

30.10.08

Interlinearni prijevod 2

Scena iz predstave je ovdje (.avi format, 27MB, desni klik mišem pa download / save as, pa otvorite nečim za gledanje videa...).


Mercurius ― Quin quae dixisti modo
omnia ementitu's: equidem Sosia Amphitruonis sum.
nam noctu hac soluta est navis nostra e portu Persico,
et ubi Pterela rex regnavit oppidum expugnavimus,
et legiones Teloboarum vi pugnando cepimus,
et ipsus Amphitruo optruncavit regem Pterelam in proelio.


MERKURIJE ― E brate, što si netom rekao,
sve si skroz izmislio (ementitu's); jer ja (equidem) sam Sosija, rob Amfitruona.
Jer ove noći naš je brod isplovio (soluta est) iz luke Persik,
i grad u kojem kralj Pterela vladao je sad je naš (expugnavimus),
i vojsku telobojsku (legiones Teloboarum) mi smo u bici (vi pugnando) porazili,
i Amfitruon osobno (ipsus) u dvoboju (in proelio!) zakla (optruncavit) Pterelu kralja.

Sosia ― Egomet mihi non credo, cum illaec autumare illum audio;
hic quidem cérte quae illic sunt res gestae memorat memoriter.
sed quid ais? quid Amphitruoni a Telobois datum est?

SOSIJA ― Sam sebi ne vjerujem dok slušam to što taj tu govori (illaec autumare illum);
baš o onome što tamo se zbivalo izvještava izvjesno (memorat memoriter).
Ali, slušaj ti (quid ais?), što je Amfitruon od Telobojaca dobio na dar?

Mercurius ― Pterela rex qui potitare solitus est patera aurea.

MERKURIJE ― Zlatan pehar (patera aurea) iz kog je, zna se (solitus est!), pio Pterela poglavnik (rex).

Sosia ― Elocutus est. ubi patera nunc est?
SOSIJA ― Eto ti na! A gdje je sad pehar?

Mercurius ― in cistula;
Amphitruonis obsignata signo est.

MERKURIJE ― U koferu malom (cistula),
zapečaćenom (obsignata est) Amfitruonovim pečatom.

Sosia ― Signi dic quid est?
SOSIJA ― A što je na pečatu?

Mercurius ― Cum quadrigis Sol exoriens. quid me captas, carnufex?
MERKURIJE ― Sunce na izlasku s četveropregom svojim. Što me navlačiš, majmune?

Sosia ― Argumentis vicit, aliud nomen quaerundum est mihi.
SOSIJA ― Dokazi govore, trebam tražiti drugo ime.

Interlinearni prijevod 1

(iz handouta, u stilu Roberta Bethunea)

Scena iz predstave je ovdje (.avi format, 35MB, desni klik mišem pa download / save as, pa otvorite nečim za gledanje videa...).

Κλυταιμήστρα ― Τροίαν Ἀχαιοὶ τῇδ’ ἔχουσ’ ἐν ἡμέρᾳ.
οἶμαι βοὴν ἄμεικτον ἐν πόλει πρέπειν.
ὄξος τ’ ἄλειφά τ’ ἐγχέας ταὐτῷ κύτει
διχοστατοῦντ’ ἄν, οὐ φίλω, προσεννέποις.


Klitemestra ― Na današnji dan su Grci ( Ἀχαιοὶ) u Troji (Τροίαν ἔχουσ’).
I mora da (οἶμαι πρέπειν) grad ispunjaju krici (βοὴν)
dviju nespojivih vrsta (ἄμεικτον) ― daj (ἐγχέας) octa i ulja
u isti vrč, i ostat će zasebno (διχοστατοῦντ’ ἄν): suživota nema.

καὶ τῶν ἁλόντων καὶ κρατησάντων δίχα
φθογγὰς ἀκούειν ἔστι συμφορᾶς διπλῆς.

Tako i osvojenih (ἁλόντων) i osvajača (κρατησάντων) — jasno se dade
razlučiti (δίχα ἀκούειν) glase: zbog razlike sudbe (συμφορᾶς διπλῆς).

οἱ μὲν γὰρ ἀμφὶ σώμασιν πεπτωκότες
ἀνδρῶν κασιγνήτων τε καὶ φυταλμίων
παῖδες γερόντων οὐκέτ’ ἐξ ἐλευθέρου
δέρης ἀποιμώζουσι φιλτάτων μόρον·
τοὺς δ’ αὖτε νυκτίπλαγκτος ἐκ μάχης πόνος
νήστεις πρὸς ἀρίστοισιν ὧν ἔχει πόλις
τάσσει, πρὸς οὐδὲν ἐν μέρει τεκμήριον,
ἀλλ’ ὡς ἕκαστος ἔσπασεν τύχης πάλον.

Jer jedni padaju preko leševa (ἀμφὶ σώμασιν)
muževa, braće — roditelji stari preko
djece (svinjarije, i ne samo tekstološke!) — i grla koja više slobodna nisu (οὐκέτ’ ἐξ ἐλευθέρου)
udes najdražih plaču (ἀποιμώζουσι).
Druge dotle (αὖτε) umor (πόνος), nakon cjelonoćne (νυκτίπλαγκτος) borbe (μάχης),
vuče ka najboljem što grad ponuditi može (ὧν ἔχει πόλις),
na činove sad se ne gleda (πρὸς οὐδὲν ἐν μέρει τεκμήριον = "non prout sua cuique vice assignata erant"),
tko što izvuče — izvuče (ὡς ἕκαστος ἔσπασεν).

ἐν <δ’> αἰχμαλώτοις Τρωικοῖς οἰκήμασιν
ναίουσιν ἤδη, τῶν ὑπαιθρίων πάγων
δρόσων τ’ ἀπαλλαγέντες, ὡς δ’ εὐδαίμονες
ἀφύλακτον εὑδήσουσι πᾶσαν εὐφρόνην.

Trojanske kuće osvojene (αἰχμαλώτοις) već su useljene (ἐν <δ’>... ναίουσιν ἤδη),
dosta je (ἀπαλλαγέντες) mraza i rose nebeske (ὑπαιθρίων!);
kakvo blaženstvo (ὡς δ’ εὐδαίμονες) — spavati
bez dužnosti stražarske (ἀφύλακτον)
čitavu noć.

29.10.08

Troja je pala

(Izlaganje u nastajanju)




Prijevod 1



GRAĐANI

Ponovi još jedanput svoje riječi,
molim te.

KLITEMNESTRA

Grci su danas u Troji.
Urlici, krici, posvuda.

Kao kad u istu posudu uliješ
ulje i ocat,
ne mogu se pomiješati.

Tako je to i sa pobjednicima
i pobijeđenima.
Različiti
povici i različita sudbina.

Jedni se na mrtva tijela
svojih dragih
bacaju,
a drugi,
nakon bitke,
gladni,
traže hranu po gradu,
bez reda,
kamo ih slučaj nanese.
A onda se usele u zauzete
trojanske kuće
i spavaju,
nalik sretnim ljudima,
čitavu noć,
bez straže,
pod krovom,
na toplom.

Samo da zbog želje za zlatom
ne počine
kakvo
svetogrđe.

Treba se još, naime,
vratiti kući.

Ako i ne zgriješe
prema bogovima,
mogla bi ih doseći
još budna
bol nekog mrtvaca.

Ili kakva potpuno neočekivana nevolja.

To ti ja kažem, žena.
Dobro je.
Mnogo je toga dobro za mene.



Prijevod 2



Kor

Odmah ću, gospođo, boštvu zahvaliti;
a riječi bih čuo, njima se divio,
s usana tvojih, ponovo, rado.


Klitemestra

Na današnji dan su Grci u Troji.
I mora da grad ispunjaju krici
dviju nespojivih vrsta --- daj octa i ulja
u isti vrč, i ostat će zasebno: suživota nema.
Tako i osvojenih i osvajača — jasno se dade
razlučiti glase: zbog razlike sudbe.
Jer jedni padaju preko leševa
muževa, braće — roditelji stari preko
djece — i grla koja više slobodna nisu
udes najdražih plaču.
Druge dotle umor, nakon cjelonoćne borbe,
vuče ka najboljem što grad ponuditi može,
na činove sad se ne gleda,
tko što izvuče — izvuče.
Trojanske kuće osvojene već su useljene,
dosta je mraza i rose nebeske;
kakvo blaženstvo — spavati
bez dužnosti stražarske
čitavu noć.
A budu li štovali lokalne bogove
i svetinje svladane zemlje,
neće se pobjeda u poraz pretvoriti.
O, da ne spopadne vojsku, dok na plijen juriša,
želja da ruše što ne treba dirati!
Jer još će im trebati sreća za povratak kući,
drugo poluvrijeme još treba odsvirati.
Sve ako nam vojska i prođe bez grijeha protiv božanstva,
progoniti bi je mogla patnja poraženih —
i mimo zala novih...
Ovoliko ti imam reći kao žena;
no neka nadjača dobro, bez sjena!
Takva mi draga je sreća --- svačim i svime obdarena.




Eshil



Χορός

θεοῖς μὲν αὖθις, ὦ γύναι, προσεύξομαι.
λόγους δ’ ἀκοῦσαι τούσδε κἀποθαυμάσαι
διηνεκῶς θέλοιμ’ ἂν ὡς λέγοις πάλιν.

Κλυταιμήστρα

Τροίαν Ἀχαιοὶ τῇδ’ ἔχουσ’ ἐν ἡμέρᾳ.
οἶμαι βοὴν ἄμεικτον ἐν πόλει πρέπειν.
ὄξος τ’ ἄλειφά τ’ ἐγχέας ταὐτῷ κύτει
διχοστατοῦντ’ ἄν, οὐ φίλω, προσεννέποις.
καὶ τῶν ἁλόντων καὶ κρατησάντων δίχα
φθογγὰς ἀκούειν ἔστι συμφορᾶς διπλῆς.
οἱ μὲν γὰρ ἀμφὶ σώμασιν πεπτωκότες
ἀνδρῶν κασιγνήτων τε καὶ φυταλμίων
παῖδες γερόντων οὐκέτ’ ἐξ ἐλευθέρου
δέρης ἀποιμώζουσι φιλτάτων μόρον·
τοὺς δ’ αὖτε νυκτίπλαγκτος ἐκ μάχης πόνος
νήστεις πρὸς ἀρίστοισιν ὧν ἔχει πόλις
τάσσει, πρὸς οὐδὲν ἐν μέρει τεκμήριον,
ἀλλ’ ὡς ἕκαστος ἔσπασεν τύχης πάλον.
ἐν <δ’> αἰχμαλώτοις Τρωικοῖς οἰκήμασιν
ναίουσιν ἤδη, τῶν ὑπαιθρίων πάγων
δρόσων τ’ ἀπαλλαγέντες, ὡς δ’ εὐδαίμονες
ἀφύλακτον εὑδήσουσι πᾶσαν εὐφρόνην.

εἰ δ’ εὖ σέβουσι τοὺς πολισσούχους θεοὺς
τοὺς τῆς ἁλούσης γῆς θεῶν θ’ ἱδρύματα,
οὔ τἂν ἑλόντες αὖθις ἀνθαλοῖεν ἄν.
ἔρως δὲ μή τις πρότερον ἐμπίπτῃ στρατῷ
πορθεῖν ἃ μὴ χρή, κέρδεσιν νικωμένους.
δεῖ γὰρ πρὸς οἴκους νοστίμου σωτηρίας
κάμψαι διαύλου θάτερον κῶλον πάλιν·
θεοῖς δ’ ἀναμπλάκητος εἰ μόλοι στρατός,
ἐγρηγορὸς τὸ πῆμα τῶν ὀλωλότων
γένοιτ’ ἄν, εἰ πρόσπαια μὴ τύχοι κακά.
τοιαῦτά τοι γυναικὸς ἐξ ἐμοῦ κλύεις·
τὸ δ’ εὖ κρατοίη μὴ διχορρόπως ἰδεῖν.
πολλῶν γὰρ ἐσθλῶν τήνδ’ ὄνησιν εἱλόμην.

27.10.08

Taršanski grafiti

Važnost izlučevina u politici. (Strabon piše o Atenodoru iz Tarza i njegovu pokušaju da sredi lokalnu vlast.)



κατιών τε εἰς τὴν πατρίδα ἤδη γηραιὸς κατέλυσε τὴν καθεστῶσαν πολιτείαν κακῶς φερομένην ὑπό τε ἄλλων καὶ Βοήθου, κακοῦ μὲν ποιητοῦ κακοῦ δὲ πολίτου, δημοκοπίαις ἰσχύσαντος τὸ πλέον. ἐπῆρε δ’ αὐτὸν καὶ Ἀντώνιος κατ’ ἀρχὰς ἀποδεξάμενος τὸ γραφὲν εἰς τὴν ἐν Φιλίπποις νίκην ἔπος, καὶ ἔτι μᾶλλον ἡ εὐχέρεια ἡ ἐπιπολάζουσα παρὰ τοῖς Ταρσεῦσιν ὥστ’ ἀπαύστως σχεδιάζειν παρὰ χρῆμα πρὸς τὴν δεδομένην ὑπόθεσιν· καὶ δὴ καὶ γυμνασιαρχίαν ὑποσχόμενος Ταρσεῦσι τοῦτον ἀντὶ γυμνασιάρχου κατέστησε, καὶ τὰ ἀναλώματα ἐπίστευσεν αὐτῷ. ἐφωράθη δὲ νοσφισάμενος τά τε ἄλλα καὶ τοὔλαιον· ἐλεγχόμενος δ’ ὑπὸ τῶν κατηγόρων ἐπὶ τοῦ Ἀντωνίου παρῃτεῖτο τὴν ὀργήν, σὺν ἄλλοις καὶ ταῦτα λέγων ὅτι “ὥσπερ Ὅμηρος ἐξύμνησεν Ἀχιλλέα καὶ Ἀγαμέμνονα καὶ Ὀδυσσέα, οὕτως ἐγὼ σέ· οὐ δίκαιος οὖν εἰμι εἰς τοιαύτας ἄγεσθαι διαβολὰς ἐπὶ σοῦ.” παραλαβὼν οὖν ὁ κατήγορος τὸν λόγον “ἀλλ’ Ὅμηρος μέν” ἔφη ἔλαιον Ἀγαμέμνονος οὐκ ἔκλεψεν, ἀλλ’ οὐδὲ Ἀχιλλέως, σὺ δέ· ὥστε δώσεις δίκην.” διακρουσάμενος δ’ οὖν θεραπείαις τισὶ τὴν ὀργὴν οὐδὲν ἧττον διετέλεσεν ἄγων καὶ φέρων τὴν πόλιν μέχρι τῆς καταστροφῆς τοῦ Ἀντωνίου. τοιαύτην δὲ τὴν πόλιν καταλαβὼν ὁ Ἀθηνόδωρος τέως μὲν ἐπεχείρει λόγῳ μετάγειν κἀκεῖνον καὶ τοὺς συστασιώτας· ὡς δ’ οὐκ ἀπείχοντο ὕβρεως οὐδεμιᾶς, ἐχρήσατο τῇ δοθείσῃ ὑπὸ τοῦ Καίσαρος ἐξουσίᾳ καὶ ἐξέβαλεν αὐτοὺς καταγνοὺς φυγήν. οἱ δὲ πρῶτον μὲν κατετοιχογράφησαν αὐτοῦ τοιαῦτα ἔργα νέων, βουλαὶ δὲ μέσων, πορδαὶ δὲ γερόντων. ἐπεὶ δ’ ἐκεῖνος ἐν παιδιᾶς μέρει δεξάμενος ἐκέλευσε παρεπιγράψαι “βρονταὶ δὲ γερόντων,” καταφρονήσας τις τοῦ ἐπιεικοῦς εὔλυτον τὸ κοιλίδιον ἔχων προσέρρανε πολὺ τῇ θύρᾳ καὶ τῷ τοίχῳ νύκτωρ παριὼν τὴν οἰκίαν· ὁ δὲ τῆς στάσεως κατηγορῶν ἐν ἐκκλησίᾳ “τὴν νόσον τῆς πόλεως” ἔφη “καὶ τὴν καχεξίαν πολλαχόθεν σκοπεῖν ἔξεστι, καὶ δὴ καὶ ἐκ τῶν διαχωρημάτων.”


Strabon, 14, 5, 14.

Jedna ukradena


Telo od svakega dana



Zašto sam tijelo, svaki, svaki dan?
pita je moj sin niku večer
dokle san mu trla obraz od riži na belo.
A da ča biš ti još sti bit, kovan tela, moj sin?
Ne znam, a ti?
Jesi ti tijelo svaki dan?
Nike dane san duša, a nike dane trag od tića
sapa od oriha i šparugin udor.
Nike dane san vrata eli vokno
napa san isto i glogov trn
anke besida, dimnjak i dim
pina od vala i šestilj do zida
i, ja, steši san telo svaki, svaki dan
baren pensan.

Onda dobro.


(Evelina Rudan, Breki i ćuki, Rijeka 2008.)


kovan = osim; udor = miris; šestilj = vrsta drveta; steši = isto (veli autorica, a šta je napa, nije nam rekla)

24.10.08

Poesia accidentale

(iz studentske zadaće — trebali su prevoditi latinske fraze — s minimalnim izmjenama:)


povijest svih vremena
doći na vrijeme
odmah
na određeni dan
visjeti o koncu
ne časiti ni časa
sačuvati vjeru (do posljednjeg trenutka)
jedan jedini put
proživjeti
početak proljeća
svaki dan
približava se noć
usred noći
pala je mračna noć

23.10.08

Brzo pretraživanje, iliti: opa bato!

Opera, mrežni preglednik koji volim koristiti (zato što je Dada operna pjevačica?), ima opciju brzog pretraživanja (Fast Search):


Pored prozora s adresom (address bar -- prevodim napamet, NJ) nalazi se polje za pretraživanje. Kliknite u tom polju, napišite riječ ili riječi koje želite naći, pritisnite Enter. U otvorenom prozoru pojavljuju se rezultati. Pomoću "padajućeg izbornika" možete mijenjati tražilice.

Pretraživati možete i iz samog prozora s adresom, pomoću kratica. Na primjer, kako tražiti "noga" na Googletu: "g noga" + Enter.


E, ali sada počinje pravi seks:

Popis dostupnih kratica za tražilice može se vidjeti preko opcija Tools > Preferences > Search. Moguće je dodati novu kraticu: kliknite na "Add", upišite podatke za tražilicu. Opera to omogućava i na jednostavniji način:
1. otvorite internetsku stranicu na kojoj je bilo koji / željeni formular za pretraživanje (za mene npr. Perseusovo izdanje latinsko-engleskog rječnika Lewisa i Shorta, u čikaškoj (PhiloLogic) verziji
2. kliknite desnom tipkom miša u odabranom polju za pretraživanje (ako ih ima više; ja sam odabrao pretraživanje čitavog teksta LS rječnika)
3. odaberite iz izbornika "Create search"
4. definirajte kraticu po želji (moja je "ls")

Nakon toga --- voilà! --- pretražujete jednostavnim odabirom u "padajućem izborniku" za tražilice, ili upisom definirane kratice u "polje s adresom" ispred riječi koju želite naći ("ls declivis").

Radi s bilo kojim poljem za pretraživanje, bilo gdje na internetu! Provjerio ja!

Ludo, brale. To je sve što mogu reći. Opcija vjerojatno postoji već dugo (ima li je i Firefox?), ali ja za nju nisam znao.

20.10.08

Kalimah

Polomih se da nađem slavni Kalimahov citat Aet. frag. 1.21–24 Pf, koji je Vergilije preveo / preoblikovao "pastorem, Tityre, pinguis / pascere oportet ouis, deductum dicere carmen" (Ecl VI 4-5). Evo ga zato ovdje, nakon lova diljem interneta.


καὶ γὰρ ὅτ]ε πρ[ώ]τιστον ἐμοῖς ἐπὶ δέλτον ἔθηκα
γούνασι]ν, Ἀ[πό]λλων εἶπεν ὅ μοι Λύκιος·
’.......]...ἀοιδέ, τὸ μὲν θύος ὅττι πάχιστον
θρέψαι, τὴ]ν̣ Μοῦσαν δ' ὠγαθὲ λεπταλέην·

19.10.08

Scribendo


... a new beginning, a raid on the inarticulate
With shabby equipment always deteriorating
In the general mess of imprecision of feeling,
Undisciplined squads of emotion. And what there is to conquer
By strength and submission, has already been discovered
Once or twice, or several times, by men whom one cannot hope
To emulate—but there is no competition—
There is only the fight to recover what has been lost
And found and lost again and again: and now, under conditions
That seem unpropitious. But perhaps neither gain nor loss.
For us, there is only the trying. The rest is not our business.

Naravno, TS Eliot, East Coker


Ažurirano: prijevod ključnih stihova, danas, na putu od točke A do točke B:

s opremom-kramom vječno u raspadanju
u totalnom kaosu nepreciznosti u osjećanju

18.10.08

Nacionalna povijest u prijevodu


I think a society in which people can do and say what they want will also tend to be one in which the most efficient solutions win, rather than those sponsored by the most influential people. Authoritarian countries become corrupt; corrupt countries become poor; and poor countries are weak.

Paul Graham, Hackers & Painters

15.10.08

Klasici u prijevodu

Lisa Jarnot prevodila je Homera. Daje zanimljive intervjue (Jarnot — za Homera ćemo tek vidjeti):


Q: Wouldn't it be cool if there were zoos filled only with poets?

Actually there was a failed experiment at the 1904 World's Fair in St. Louis. The Poets' Pen was alongside the Eskimo Village (where there were 9 eskimo families with their dogs and a bear). Most people remember that Rilke was briefly on display here (children were allowed admission to touch Rilke's hair for a nickel). But few people know that this is where Pablo Neruda and Louis Zukofsky were born-- two of the first poets to be born in captivity in the twentieth century.

Izvor: Happy Bra, kolovoz 2005.

Homer Lise Jarnot: izvadak.

Tandem iz Jaruna venit Pavliša fiaker


Arma virumque cano.

Aestus erat, ljudi sudabant, vrane ziabant,
Ipse senex Hranjec prae žedja, praeque vrućina
Bogme perivisset, nisi dobro vince bibisset.
Zagrabiae nemoguć tantos perferre calores
Ad peregrinandum se vu Zagorje resolvit.
Illa volens još pred smrtjum loca grata videre,
In quibus u dobroj volji cmokare puellas
Atque snehas olim bene podkovare solebat.
Ergo parabat na put sve, što je potrebno.
Prot podagri grandes iz škrljačine coturni
Prot gonagri caligae jarčina e pelle sašite,
Una kučma, unum bekeš cum duplice bunda,
Cuncta proti prehladjenju contraque catharum
Pro victu skrb su vzele stare semper amicae
Jula makovnjačam spekla mu, Dora pogačam;
Librarumque decem lepa Neža prekuhala šunkicu,
Ast kosmatačam čuturam plusquam unius urnae
Implevit vrhom generoso Jalžica vinom.
(...)


Ovo je početak postumno objavljene makaronske (latinsko-kajkavske) pjesme Franje Milašinovića, zagrebačkog kanonika (rođen prije dvjesto godina, 1808, u Trakošćanu; umro u Zagrebu, 1883), "jednog od posljednjih hrvatskih latinista", pisca pohvalnih i žalbenih govora te prigodnih pjesama, čestog učesnika u novinskim polemikama. Milašinović je i autor političke protumađarske satire-parafraze Ovidijevih Metamorfoza i Vergilijeve Eneide: Martini Sarcastii, Pseudo-Nasonis Illyrici Metamorphosis unica (1842).

Avanture Jožka Hranjeca pratite ovdje: X.

NB


Akcentološka napomena: metrička pravila školskog skandiranja heksametra (završetak: Tatata-Tata) očito traže da se naglašava prekuhála šunkícu, krajnje antištokavski, radikalno kajkavski.

14.10.08

Zaumne reklame

Iz desnog stupca gmaila:


www.ples.hr Plesni portal

Sportski, rekreativni, trbušni, narodni ples, Ples sa zvijezdama

Tajna tehnologije

Taj čovjek je fantastičan:


Technology had made it possible to create wealth faster than you could steal it.

Ima i knjigu: Hackers & Painters (O'Reilly, 2004).

13.10.08

Glas publike


utorak, 08.03.2005.

sta sve čovjek mora da trpi........


sinoć sam bio u hnk. gledao euripidove tragedije. kao idemo se malo uzdizat kulturno. umejesto toga sam se spustio mozdano. samo jos u vlaku vise ljudi spava. uglavnom ljudi nakon 15 minuta bjeze van. ja se jos drzim, reko krka pa nisi ti seljacina. 45 minuta je u tijeku, oko mene dvije vrste gledatelja oni koji spavaju ili oni koji gledaju na sat. kraj prvog cina nakon sat i pol, pale se svjetla. gledatelji odusevljeni, al ne predstavom več krajem. pauza od nekih 15 minuta. zavrsavam u "blatu" na piću. par boema drze svoje monologe. i ujević bi bio zadovoljan nasljednicima. bio je jedan koji je imao strasan cug, i jedan koji je prepisao pozu iz kazališta. valjda je bio jako umoran. uglavnom, samo bi se lud vratio na drugi čin. i da zavrsim, ko uspije odgledati predstavu "euripidove tragedije heraklo i alkestida" ja plačam vino u baru preko puta.

videoteka


malo me drug "prometna nesreca" potako da napisem ovo. nije me uvrijedio sa svojim tekstom, nego me samo podsjetio na nesto sto cu sada napisati. opisujuci moj posjet kazalistu samo sam se na svoj nacin osvrnio na tu tragediju grčku, koju smatram preteskom za gledanje(nama kološarima i propalim studentima, putnicima bez para....).
naime o čemu se radi. u videoteci u kojoj posudjujem filmove, radi djevojka koja lijepo izgleda, pa recimo relativno i bistra. ne zelim pričati o njenom obrazovanju jer ga jednostavno nema,pogotovo ga nema iz drustvenih znanosti(sociologija,psihologija....), ali se zato uzela za pravo napraviti slijedeće:

-oprosti b, jel dobar ovaj film? upitam
-joj to ti je drama, nece ti se svidjeti!!!
-a ovo? pokazem joj kutiju.
-ne to ti je triler, i film ti je radjen u retrospektivi. sve nekako ide naopačke. drugim rjecima neces to razumjeti.
-ok!!! kazem, vec mi sumljivo, jer ona misli da sam ja retargiran ili???
-e b, a ovo?
-joj to niti ja nisam skuzila, pretesko je .
znaci ako ona nije skuzila necu niti ja.
i na kraju pokazem opet neku dramu, a ona ce na to:
-joj nije niti to za tebe!!!! sta si zapeo za te drame.
- ej b, jesu za mene gutačice sjemena i rambo!! pička mu materina.
i jednostavno odem iz videoteke.

Izvor: Spojenaobrva

12.10.08

Nismo dizajnirani za ovo

Nismo dizajnirani za ovo. Nisu nas za ovo napravili. Nisu nas napravili da po cijele dane sjedimo za stolom, da unosimo u sebe brda hrane, brda šećera, litre kave. Nisu nas napravili — veli Paul Graham — niti da imamo šefove i radimo u čoporima od po nekoliko stotina ljudi. Nisu nas napravili niti da radimo repetitivne poslove, da pišemo šablonske dopise.

Toma Akvinski, koji je u sobici danima razmišljao i pisao o modusima božanskog i anđeoskog postojanja, bio je ogroman i imao stotinjak kila (što je u njegovo doba bilo ravno današnjim dvjestotinjak); ima Danijel Dragojević zapis o tome u "Cvjetnom trgu".

Nismo dizajnirani za ovo.

Ali opet (kritika Grahama), čovjek nije samo ono za što je dizajniran. On se može i promijeniti; on je "mašina" koja može samu sebe preprogramirati.

(Kako sam ja "dizajniran", u svijetu lovaca i sakupljača ne bih preživio ni mjesec dana.)

Ali opet, kad sjedneš za taj stol i mozak počne raditi, ako počne...

I sad: što se može mijenjati, a što ne? Koja je promjena podnošljiva, koja nije?

Siva područja: mjesta gdje je tinta razlivena, crta razmazana.

Praxis

Arhiv Praxisa na internetu je, slobodno dostupan — mislim, od kolovoza 2007. Je li Praxis mit? Samo je jedan način da se to provjeri.

Interpretiranje i programiranje

Interpretiranje književnosti:


Many Unix utilities (grep, sed, sort, and so on) are typically used as filter programs—they read input and then write some variation on it to the output.

Tim Maher, Minimal Perl for Linux and Unix People


Ovidije:

Over the years, I have heard many sweeping statements about computer science. Opinions like, "All computation is simply fancy bit manipulation," "Computers are really just sophisticated number crunchers," or "Everything a computer does can be understood in terms of symbol manipulation" are true to some extent. However, I would like to make a sweeping generalization of my own: "Every problem we solve with software can be understood in terms of transformations." Mastery of computer science is mastery of transformation. Transformation is what CPUs do, it is what algorithms do, and it is what software developers do. And transformation is what XSLT does...

Sal Mangano, XSLT Cookbook

11.10.08

Ni kanjac ni pirka


ALPHESTES piscis ab inveniendo, nescio quare dictus, Cynaedus quoque quasi praeposterae libidinis studiosus (fama est semper binos capi, et alterum alteri ad caudam comitem videri) vocatur.

In Descriptione variatur ab auctoribus si calorem secteris. Veteres omnino cerei coloris, purpurascentes tamen, quibusdam in partibus faciunt. Plinius solos piscium luteos esse testatur. Apud Rondoletium et Bellonium corpore est Pagro strictiore, figura Moenis similis, pedali magnitudine, dentibus serratis caninis similibus, dorso purpureo, ceteris partibus luteis, squamis in gyrum crenatis, multa scabritie horrentibus, A cervice ad caudam spinas tenui membrana connexas, unde mona/kanqos, habet.

Aldrovandus Cinaedum totum fere Pagri modo rubentem, et aureis, argenteisque maculis exiguis,
rotundis respersum, quam Illyrici Sebenicenses Cagnizam quasi Catullientem vocant, profert: dat tamen et alium tergore amethistino, lateribus fere caetuleis, ventre candicante punctis caeruleis notato, pinnis tergoris et retro anum viridentibus, illa etiam maculis rotundis viridibus insignita, Ceterae pinnae et cauda ex aureo rubescunt.


Izvor: Jonston, Jan. Historiae Naturalis De Piscibus Et Cetis Libri V. Frankfurt am Main: Haeredes Matth. Meriani, [1650]. (MATEO / CAMENA)

10.10.08

Po šavovima

studomat

Nema se vremena, nema.

Brzo se studira, brzo.

Podsjeća na braću Strugacke: ponedjeljak počinje u subotu.

Antifilologija

I can relate, but what the heck are they saying?




Kljuca me to ko zubobolja.

8.10.08

Utorak

Opet je bilo: "Dobrodošli na najveći i najbolji fakultet u ovom dijelu Europe!".

Bilo je i: "Ovo je najbolje financirani fakultet! Je, je! Sedamsto zaposlenih! Pedeset studijskih smjerova!"

I: "Zaboravite sve što su vam o studiranju pričali tate i mame, ovo je nešto sasvim drugo... Vi ćete brzo studirati... Generacija koja je sada diplomirala nema ni dana apsolventskog staža... Je, je..."

I, naravno: "Sve imate na internetu."

Je, je.

Bio sam kulisa za te majmunarije.

Utješno je bilo da ljudi nisu baš jako popušili tu spiku. Lani su na "najveći i najbolji" pljeskali.

Više je bolje.

A glorificiranje interneta... Ajmo zamisliti ovakvo hvaljenje: "Čitav fakultet ima mobitele! Možete nazvati svakog profesora!" Ili: "Na našem faksu ima knjiga! Sve vam u njima piše!"

Nakon toga, kasno navečer, na svakom katu zbunjeni brucoši oko studomata.



Filozofski flickr: sanja.

Hacheck

Hrvatski pravopis na internetu najlakše je provjeravati putem Hachecka (ironično, taj alat prebiva na FERu). Već sam ga imao u svojim (zlatnim) delišesima, pa zaboravio; otud ova bilješka.

7.10.08

Krleža o lektiri


V dežđljivoj markloj noči Ovidijuša je dobro čitati,
kod tega vraga vračtvo za vuloge pitati:
podagram tollere nescit medicina.
Ak te žiga v kostmi, popij pehar vina,
kaj vino je još navek najbolša medicina!
Ja sem svoja jajca odsedel v Firence
i cerkvenim knjigam pregrizaval herpte.
Nabubal sem se prevučene recepte.
i Svetim Ocom krunil lavorične vence.
Kaj imam od tega?



(Balade Petrice Kerempuha)

Bilješka

"Što bismo htjeli dobiti od zbirke tekstova [stare hrvatske književnosti]?"

Olovke u boji

Prvo, dostupnost: da možemo te tekstove uopće čitati (contra NSK, gdje tekstove čuvaju od nas da bi ih sačuvali za sljedeće nas). Drugo, pretraživost: kao da imaju indekse, da možemo po tekstovima kopati. Treće, metapodatke: koje izdanje? koji rukopis? koje razdoblje? koji žanr? koja vrsta stiha? (kad to imamo, možemo tražiti "sve Marulićeve epigrame gdje spominje riječ amor).

Ali četvrto — ono što nam treba nakon toga — jest mogućnost da ti tekstovi "razgovaraju" s drugima:


  • latinski s hrvatskima ("kako se na hrvatskom, a kako na latinskom pjeva o ljubavi u epigramima")

  • hrvatsko-latinski s rimsko-latinskima (i Biblijom!), ili s npr. grčkima ("kakve ekloge piše Kunić, a kakve Vergilije")

  • ... (itd, itd)


Olovke u boji na flickru: Tasumi1968.

Schadewaldt

jesenje boje


Nun, heute wissen wir, daß die Griechen selbst das "Paradeigmatische", das sie überall verfolgten, durchaus nicht in dem Sinne verplichtender Vorbilder und Muster gefaßt haben, sondern in dem Sinne von Modellen, die ihrem Wesen nach gerade nicht zu enger Nachahmung verbinden, sondern vielmehr auffordern zu schöpferisch-sinngemäßer Fortgestaltung. In Gestaltungen der Kunst, des Wortes und des Gedankens haben die Griechen höchst instruktive Modelle des Seienden hingestellt: Modelle des Kosmos und fast aller Erscheinungsformen des Seins in der Natur, Modelle vom Menschen mit Leib und Seele, Denken, Staat, Schicksal, Modelle des Übersinnlichen und Göttlichen. Vor allem vermöge dieser ihm tief im Wesen liegenden Modellgestaltung hat das Griechentum so produktiv, traditionsbildend auf das spätere Europa gewirkt. Und diese zu sinngemäßer Fortgestaltung aufrufenden Modelle der Griechen eben sind es, die heute den Naturforscher so gut wie den Dichter zu den Griechen ziehen. Nicht "Regeln" gibt die Antike, sie gibt richtungsweisende Impulse.

(...)

Das Griechentum ist (...) die Entelechie Europas, nämlich die lebendige geprägte Grundform, die sich (so wie mannigfach in der Natur) in ständiger Metamorphose verwandelt und durch alle ihre Verwandlungen hindurch gerade beharrt. — Suchen wir uns heute dieser lebendigen griechischen Grundform und ihrer Elemente neu zu vergewissern, so geht es dabei um alles andere als um das Abstauben irgendeiner "Vergangenheit". Es geht dabei um den Gewinn einer echten Gegenwärtigkeit. Mit einem bloßen Bejahen des Tages, einem frischfröhlichen Zukunftswollen ist man nict eigentlich gegenwärtig, sondern nur zu oft lediglich ephemer.

(...)

In diesem Sinne aber ist die produktive Rechenschaftsabgabe über die griechische Entelechie unserer europäischen Kultur, das Herauserkennen jener griechischen "Zettel" in unserem Kulturgewebe, ein Erfordernis unseres kulturellen Selbstverständnisses und damit Erfordernis von etwas, was uns gerade heute so bitter nötig ist: Orientierung unser selbst in unserer hinreißenden Zeit. Es geht für jeden, der in seiner Zeit steht, darum, daß er wirklich stehe in seiner Zeit, und nicht bloß hörig ist und "folgt", sondern sie zu seinem Teil gestaltet, meistert. Dieses verlangt eine Freiheit, die sich neben jene anderen heute mit tiefem Rect proklamierten Freiheiten stellt, die Freiheit vom Hunger, von der Angst, Freiheit des Wortes und des Glaubens: ich meine die zusätzliche Freiheit von der Zeit, die auch erst recht Freiheit zur Zeit ist. Diese Freiheit ist das Wesen der "Bildung", wie wir das Wort heute zu verstehen haben.


Schadewaldt, W. "Heimweh nach Hellas heute?" (1958) in: Hellas und Hesperien II, Zürich 1970.

Jesenje boje na flickru: T Hall.

5.10.08

Piljevina, i to sračimska

Ima pjesma Mavra Vetranovića po imenu "Pjesanca Plutonu". Ovako počinje:


Sračimski i rimski boj iskusit tko je rad,
Lukan je pisal toj, Lukana išti sad

U komentaru (izdanja Pet stoljeća hrv. knjiž) vele pak ovako:

sračimski - koji pripada Sracinima, odnosno Saracenima, Arapima

Ne pripadam, nažalost, među one sretnike koji imaju kraj radnog stola Akademijin Rječnik hrvatskog jezika (sa slavnim sveskom "Četa — Djavli"), pa ne znam kako su "sračimski" objasnili u tome djelu. Međutim, poznavanje rimske književnosti kakvo očekujemo od studenata drugog semestra latinskoga govori da je Lukan pisao o rimsko-rimskom, tj. građanskom ratu (Cezar vs. Pompej). Kaki sad Saraceni?

Dobrohotna interpretacija bila bi da je "saracenskim" Vetranović htio, malo anakrono, izreći "sjevernoafrički". Dio rimskog građanskog rata zaista se odigrava u Africi; to je, međutim, dojmljiv, ali ne i glavni dio. Ne onaj po kome se događaj, i Lukanov ep, obično pamte i apostrofiraju.

Drugo tumačenje je, dakako, da Vetranović nije znao o čemu se radi kod Lukana. Količina antičkih aluzija u njegovim djelima (kao i uvid u ranonovovjekovni obrazovni sustav) čini to malo vjerojatnim.

Bit će da se u prepisivanjima dogodila neka svinjarija. Posao za tekstologe.

Inače, evo kako drugi mrtvi hrvatski pjesnici pišu o rimskom građanskom ratu. Najprije, u drugom dijelu "Dobrih nauka", Marulić (upadljivo slično "Pjesanci Plutonu"):

Hoteć zemlju težat, Virgili počni štit;
hoteći zel'ja znat, Macer će te učit;
ako l' te deleta slišati batalje,
Lukan ti jih kanta, počan od Težalje;
ako li ćeš ljubav od bludnih žen imit,
Ovidija pročtav, hoć ju steći umit

U "Osmanu" Gunduo pamti grčko Farsalsko polje, gdje je bila ključna bitka:

Nu glas više s bojne zgode
od imena leti tvoga,
jer on carske vojevode
a ti razbi cara istoga.
Ali crnac, ko sve prođe
grčke strane bliže i dalje,
uputi se prešno i dođe
na ravnine od Farsalje,
gdi u vremena njegda stara
boj veliki oni posta
od Pompea do Čezara,
svemu svijetu štetan dosta.

Brne Karnarutić podsjeća da je Farsalsko polje u Tesaliji:

Triba j’ biti hitru vojvodi, jimat svist
Ter se ne dat vitru gibati kako list,
Da kuno posluje da vreda stvori stvar
Ter da ne osluje kakono lin tovar.
Zač nigda bi Cesar barz sridu Težalje,
Parvi bi rinski(!) car komu svit čast šalje;
Zač Sipion bdeći po svojih s’obzira,
Dvi vojske ne mneći dobivši rastira.


Popevka iz "Cithara Octochorda" razmišlja više o Cezaru:

Gde je Šamšon, vitez jaki? gde Herkuleš on veliki?
Aleksander gde je zmožni, vsemu svetu zapovedni,
Komu suženj be Darijuš, Peržijanci i Egiptuš?
Gde Julijuš, cesar prvi, kî se vozi z oroslani,
Kî vumori Pompejuša i gospoctvo vze varaša?

29.9.08

Rezime

Kako su lijeno valovi pljuskali u Rijeci.

Kako se čovjek izolirano osjeća dok hoda sa slušalicama mp3 playera u ušima (plejer je nevjerojatno jeftin kineski junk, i svojevoljno prekida duže stvari).

The sounds I'm losing: u takvoj sam sentimentalnoj fazi (posve neuočljivo za bilo koga drugog; ljudi su zauzeti svojim stvarima).

25.9.08

Dok je srca, bit će i Galskih ratova


PRI SVETOM KRALJU



Matiji Lisičaru

Prozor Stjepanovog Doma
Priča gotski san;
Modri tamjan i aroma
Puni sveti stan.
Stanac kamen, hrabri Toma
Erded, Bakač ban,
Heroj sisačkoga sloma
Sja ko onaj dan.
U katedralu, kad su teške noći,
Na Banov grob zna neka žena doći
S teškim križem cijele jedne nacije,
A kip joj veli: Majko, audiant reges:
Regnum regno non praescribit leges,
I dok je srca, bit će i Kroacije!

(Naravno, AGM; izvor: wikisource)


Ali to nam je palo na pamet — simultano — dok smo danas čitali Cezara (Bellum Gallicum):


[1.36.1] Ad haec Ariovistus respondit: ius esse belli ut qui vicissent iis quos vicissent quem ad modum vellent imperarent. Item populum Romanum victis non ad alterius praescriptum, sed ad suum arbitrium imperare consuesse. [1.36.2] Si ipse populo Romano non praescriberet quem ad modum suo iure uteretur, non oportere se a populo Romano in suo iure impediri.

Izvor: Perseus under PhiloLogic

Eliot

Teška artiljerija za sutra:


Where is the wisdom we have lost in knowledge?
Where is the knowledge we have lost in information?

T S Eliot, Choruses from ‘The Rock’


Izvor: Karen's Poetry Spot.

24.9.08

Neobrazovanost petkom



Ako uspijem u Rijeci pronaći knjižaru "RiBook" (postoji, usput, jedna na Rhode Islandu), eto nas u petak na ćakulama o Liessmanovoj knjizi "Teorija neobrazovanosti". To je jedan zločesto-filozofski esej o reformama obrazovanja općenito, a visokog napose.

Geleri

1


Crnina vraninih krila ima plavkasti preljev.

2


Kao neki dan: grm slaka s ljubičastim cvjetovima u uglu ograde (slak je ono što su voljeli japanski haiku pjesnici). U kompletu s mišlju: u tome bi trebalo uživati. Passing by.

3


Jimi Hendrix svira Dylana u BBC-jevom studiju. Buka koja ne traži objašnjenja (Dylana svi izvode bolje od njega samoga). Mada bi Glennu Gouldu — također radijskoj, khm, zvijezdi — bila dosadna.

(A Speechification je čarobna škrinjica.)

23.9.08

Rađanje

Ivan Slamnig



Rađanje užasno boli,
svi se u tome slažu,
gore nego kamenci
il ulozi, tako mi kažu.

Dijete nismo ni pitali
još govori svemirskom šprahom,
u Bigu Bangu se stvorilo
i plače prvim dahom.

Ne želim opet zatupiti,
ne želim da se svađam.
O Bože, Koga Te nema,
zašto se besprekidno rađam.





Poklon samom sebi za rođendan.

Filološko obiter: "zatupiti" je ovdje, pretpostavljam, sleng iz sedamdesetih (sleng moga tate: "kit", "kužiš", "kufer"), a ne nestandardno umj. čistunačkog "zatupjeti". Ali gdje je naglasak u "besprekidno"? "Besprekidno"? (To je i inače najslabija riječ u pjesmi, ja bih stavio "non-stop". Mada je i prva strofa mogla biti konciznija. Ali dobrom konju sto prigovora, a lošemu samo jedan — ne valja.)

21.9.08

Cat. 46, još dvaput


Na povratku.



Već proljeće toplinu vraća blagu,
Već zimski bijes ožujskoga neba
Sav biva tih od duha zefirskoga.
Poljane friške ostav'mo, Katùle,
I masnu grudu prevruće Nikeje:
Polet'mo k slavnim azijskijem grad'ma!
Već dršće duša, svijetom da se kruži,
Poskočit već mi žele željne noge.
Oj zbogom, prijatéljâ kolo milo!
U jednom jatu dom smo ostavili,
Al natrag vode putovi nas razni.

Preveo V. Dukat (prije 1920).



Već proljeće...


Već proljeće toplim daškom piri.
Već bjesnilo burnih vjetrova ledenih
umiriše blagi zefiri.

Katule, ostavimo poljane frigijske.
I plodnu zemlju žarke Niceje.
Poletimo u azijske gradove slavne.

Već duša nestrpljivo lutat bi htjela.
A noge bi na put čilo, lakokrilo.

O zbogom ostaj,
društvo moje milo,
drugova mojih družbo mi znana.

Nekad, u jednom kolu dom svoj ostavismo.
A vraćamo se sada sa raznih strana.

PreveoNikola Šop, 1950.

13.9.08

Razgovaraju tako dvije pjesme


Radi se o tom, da zaustavim konja



Radi se o tom, da zaustavim konja.
On juri, glomazan i smeđ, ne odviše brzo,
iz sive trake ceste, obraštene dračama,
zauzdan, osedlan, bez jahača.
Proračunavam kretnje i sve sam odredio:
kako ću ga uhvatit i svom težinom sebe pritisnut uzde,
a zatim ga ljevicom tapšat po vratu, da se umiri.

Tako. Sad. Dižem desnu, ali konstatiram, da je imam samo do lakta,
lijevu dižem, ali ona ukočeno visi.
Manjkaju mi koljena, komad ramena, lopatica,
i sva kosa.



Kas opsjednutih



Predugo ovaj život traje
a da nije ni započeo.
Izvedoše ergelu iz staje,
na konja drvenog svak je sjeo.

To zalet bijaše na dûgu
suncokosu, na maglen klas.
Jedan kraj drugog, gle, u krugu
ukletu jezdimo. Sustaje kas

gizdavih životinja. Uzde se
kidaju. A jahači čude se
ne videć plahoj hitnji svrhu.

Stao si, blijed. Glavinjaš. Dokle?
I već ti netko vranca ote.
Sebe osedlaš. I nastaviš trku.


Ivan Slamnig (kojemu ustrajno pišu Slaming, i Slamning, i tkoznašto; prezime na federe) i Vesna Parun, u istoj antologiji (Pejaković, Hrvoje. Antologija suvremene hrvatske poezije. Zagreb: Društvo hrvatskih književnika, 1997.).

Pjesme su najbolje kad su stereo.

10.9.08

Sjednica, 217. n.e.

Liu Cheng (umro 217 n. e.), na engleski preveo Burton Watson:


Office work: a wearisome jumble;
ink drafts, a crosshatch of deletions and smears.
Racing the writing brush, no time to eat,
sun slanting down but never a break;
swamped and muddled in records and reports,
head spinning till it's senseless and numb—
I leave off and go west of the wall,
climb the height and let my eyes roam:
square embankments hold back the clear water,
wild ducks and geese at rest in the middle—
Where can I get a pair of whirring wings
so I can join you to bob on the waves?

Izvor: Laudator temporis acti.

19.8.08

Cat. 46


Iam ver egelidos refert tepores,
iam caeli furor aequinoctialis
iucundis Zephyri silescit auris.
linquantur Phrygii, Catulle, campi
Nicaeaeque ager uber aestuosae:
ad claras Asiae volemus urbes.
iam mens praetrepidans avet vagari,
iam laeti studio pedes vigescunt.
o dulces comitum valete coetus,
longe quos simul a domo profectos
diversae varie viae reportant!

Katul 46


Već proljet južinu donosi opet,
već je gnjev ekvinocijskoga neba
blagotvornim Zefira utišan dahom.
Odiljat se od kraja frigijskog, Katule,
od Nikeje vruće plodnih polja;
sjaju gradova Azije letjet treba.
Već duh dršće od žudnje putovanja,
već u nogama spremnim život tuče,
drago društvo, svi ostajte mi zbogom!
Daleko od doma mi smo skupa pošli,
različite nas rute natrag nose.



(Moj prijevod)

Horacije za pjesnike

Suprotno Horaciju za filologe. William Harris razmišljao je o tome ovdje: [X] (na engleskom).
Horacio
Školski Horacije je ovdje: [X]. S metričkom analizom ovdje: [X]. (Nemojte se mrštiti kao canities morosa; sve mi je to trebalo za prijevod.)

Horacio: O Pirata.

Hor. 1,9


Vides ut alta stet nive candidum
Soracte nec iam sustineant onus
silvae laborantes geluque
flumina constiterint acuto?
dissolve frigus ligna super foco
large reponens atque benignius
deprome quadrimum Sabina,
o Thaliarche, merum diota.
permitte divis cetera, qui simul
stravere ventos aequore fervido
deproeliantis, nec cupressi
nec veteres agitantur orni.
quid sit futurum cras, fuge quaerere et
quem Fors dierum cumque dabit, lucro
adpone nec dulcis amores
sperne puer neque tu choreas,
donec virenti canities abest
morosa. nunc et campus et areae
lenesque sub noctem susurri
conposita repetantur hora,
nunc et latentis proditor intumo
gratus puellae risus ab angulo
pignusque dereptum lacertis
aut digito male pertinaci.

Horacije, 1,9


Vidiš: pod snijegom visokim blistav stoji
Sorakte, i više ne mogu nositi teret
stabla napregnuta; pod ledom
krutim su zakočene rijeke.
Otjeraj studen, drva u kamin
fino naslaži, pa ljubazno
donesi četverogodišnjeg jakoga,
Talijarh moj, kantharos iz gorica.
Dozvoli, drugo će bogovi; čim su
ušutkali vjetrove što su po moru zakuhalom
ratovali, više se ne tresu
ni čempresi ni stari jaseni.
Što će se desiti sutra, daj, ne ispituj,
ma što da pošalje Sreća, u plus
računaj; od slatkih komada
ne bježi, momak, ni od plesnjaka,
u formi dok si, daleko od sijedoga
gunđala. Sad u grad, u izlaske,
i da bi se navečer tiho gugutalo
žuri natrag na rendes;
sad skrivača, s izdajom iz najdubljeg
zakutka: taj dragi njezin smijeh!
i zaloga: plijen otet s ruke,
ili s prsta što slab pruža otpor!


(Moj prijevod.)

2.8.08

Klompe

Treba mi jedna pjesma za Jana Panonija. Bit će dobre "Klompe" Olje Savičević Ivančević (izvor: Knjigomat).


KLOMPE



Klompe su obuća seljačkog porijekla
Nosile su ih feministkinje na demonstracijama
Nosili su ih pisnici i umitnici
Bohemi su ih nazuvali na h
Nosili ih pojedini oriđinali
(slažu se i uz bijele sportske čarape s dvi rige)
Nosilo i nosi ih i bolničko osoblje
Profesori na Filozofskom fakultetu
Obuvali su ih i izuvali na Svahiliju
Jedan se kažu popeo u klompama na Velebit
S gajbom piva

Nosila sam klompe u ljeto '96.
I nikad više
Iz sličnih razloga ne nosim štikle
Od svoje krizne dvadesete
Jednostavno imam puno udobnijih
Svjetonazora

Klompe
Klompe: Ferdi's World.

1.8.08

Dobro je znati: Postilla slovenska (1567)

(slobodno dostupni digitalni faksimili čitave knjige)

Postilla Slovenska [Aus d. Deutschen übers. von Seb. Crellius]

Autor: Spangenberg, Johann
Objavljeno 1567
BSB-Signatura Res/4 Hom. 2074--
Kontekst Digitalisierung [VD16-2], Nachweis, Bereitstellung im WWW und
Langzeitarchivierung der im deutschen Sprachgebiet erschienenen Drucke des
16. Jahrhunderts (1518-1600) der Bayerischen Staatsbibliothek (= Digitalizacija. Provjera, prezentacija na internetu i dugoročno arhiviranje tiskovina objavljenih na njemačkom jezičnom području 16. stoljeća (1518-1600); izvodi Bavarska državna knjižnica)

URN: urn:nbn:de:bvb:12-bsb00025089-4
URL: http://www.digitale-sammlungen.de/~db/0002/bsb00025089/images/

Naslovnica knjige

U lošoj formi sam

Zaboravio sam već da za dobro korištenje NSK treba znati dvoje.

Prvo, niz sitnih trikova i caka (od nalaženja listića za naručivanje i kompjutera koji radi, preko ispunjavanja svega onoga što spomenuti listić zove "podatci", pa do toga da je restoran na petom katu ljeti zatvoren).

Drugo, u NSK ne ulazi bez strpljenja dostojnog sv. Franje. Naručivanje jedne knjige uključuje otprilike 18 prešetavanja čitaonicom (ako ima sreće) i različitim katovima zgrade (ako nema sreće).

Smetalo vas je što se iz digitalnog kataloga NSK ne mogu lako izvoziti podaci, kao recimo na worldcat.org? To je čista prokšenost --- probajte napraviti nešto naizgled banalno, kao što je nalaženje signature Rada JAZU (serijska publikacija) u tom istom digitalnom katalogu.

Poanta je u tome da u NSK treba ići često i redovno. Onda ste u toku, onda se i taj dinosaur navikne na vas, pa zajedno kako-tako funkcionirate. Kao da živite sa svojeglavom bakom koja loše čuje.

24.7.08

Mandeljštam


Часто приходится слышать: это хорошо, но это вчерашний день. А я говорю: вчерашний день еще не родился. Его еще не было по-настоящему. Я хочу снова Овидия, Пушкина, Катулла, и меня не удовлетворяет исторический Овидий, Пушкин, Катулл.

Удивительно, в самом деле, что все возятся с поэтами и никак с ними не развяжутся. Казалось бы — прочел, и ладно. Преодолел, как теперь говорят. Ничего подобного. Серебряная труба Катулла:

Ad claras Asiae volemus urbes —

мучит и тревожит сильнее, чем любая футуристическая загадка. Этого нет по-русски. Но ведь это должно быть по-русски. Я взял латинские стихи, потому что русским читателем они явно воспринимаются как категория долженствования: императив звучит в них нагляднее. Но это свойство всякой поэзии, поскольку она классична. Она воспринимается как то, что должно быть, а не как то, что уже было.

Izvor: O. Mandeljštam, "Riječ i kultura" (1921). Ima i engleski prijevod eseja u jednoj knjizi na Google Book Search (na s. 18).

23.7.08

Moj mali i moje pare odoše ututanj

strip

Preneseno iz stripa koji objavljuje Seattle Post-Intelligence (za 19. srpnja).

Puno dobrih namjera, ali čak ni ja nisam odolio pravednom profesorskom gnjevu. Evo, predlažem natjecanje: tko u latinskom nađe više grešaka, dobiva za nagradu kavu! Ili latinski epigram (u slučaju geografskih problema)!

Tekst na "naljepnici s branika" glasi:


MEUS PARVULUS QUOD MEUS VIATICUS PETO ROME UNIVERSITATUS


Na jednoj mailing-listi predložili su da učitelji latinskog stave ovu karikaturu na vrata, uz dodatak: mi vas možemo naučiti da ovaj tekst napišete ispravno.

22.7.08

Rastanak sa sv. kraljima Varadina (= ep. 321)

Preveo Nikola Šop



Dok cijela se zemlja pod snijegom duboko
Krije, i krošanja do vrha visoko
Pod srebrnim injem dok svijaju se lugovi,
Lijepi Krizij sad je ostaviti nama
I Dunava silnog poći k obalama.

Što prije krenimo na put, o drugovi.

Ne smeta nam sada ni rijeka niti bara.
Preko voda ledena svud se kora stvara.
I gdje nekada oprezno klizili su čunovi,
Sad slobodno seljak i nemarno slazi
I preko vode smrznute preskače i gazi.

Što prije krenimo na put, o drugovi.

Ni po vodi, kada povoljno zastruji,
Čamac tako lakokrilo ne prohuji;
Ni zefir tako hitro, kada mu lahori
Prolahore i poljem ospu cvjetove rumene,
Kao što konjic poleti, kad saonama krene.

Što prije krenimo na put, o drugovi.

Zbogom dakle vi, izvori topli, živi,
Koje ne truje sumpora miris zagušljivi,
Već iz vas kipte zdravljem bistri mlazovi
I pružaju nam pomoć vredniju od oka
Ostajući mirisa svježa i duboka.

Što prije krenimo na put, o drugovi.

Zbogom najzad ostaj i knjižnico ti moja,
Prepuna slavnih, starih pisaca, bez broja.
Iz Patare te posjećuju koraci Febovi.
Milija si ti nego kastalijske tišine
Boginjama pjesnika, kćerima Mnemozine.

Što prije krenimo na put, o drugovi.

Zbogom da ste mi i vi, kraljevi pozlaćeni,
Koje ne sažga oganj onaj nesmiljeni,
Niti vas taknuše rušenja grozni lomovi,
Kad tvrđavom je harao bijes plamena ljuta,
A kupola bila mračnim pepelom zasuta.

Što prije krenimo na put, o drugovi.

A ti viteže u oklopu, što se sjajem ljeska,
Kome se u desnici sjekira bojna bljeska,
Kojeg na grobu slavnome mramorni stubovi
Liju bistroga nektara žitki sjaj,
Pomozi, kao i uvijek, sretan put nam daj.

Što prije krenimo na put, o drugovi.

Izvor: Česmički, Ivan, Nikola Šop, M. Kombol, i Nikola Majnarić. Pjesme i epigrami: [latinski] tekst i prijevod. Hrvatski latinisti, knj. 2. 1951. s. 299--301 (= WorldCat zapis).

Ianus Pannonius, epigr. 321


Omnis sub nive dum latet profunda
tellus, et foliis modo superbum
canae dum nemus ingravant pruinae,
pulchrum linquere Crisium iubemur,
ac longe dominum volare ad Istrum.
Quam primum, o comites, viam voremus.
Non nos flumina, nec tenent paludes,
totis stat gelidum gelu lacunis.
Qua nuper timidam subegit alnum,
nunc audax pede contumelioso
insultat rigidis colonus undis.
Quam primum, o comites, viam voremus.
Non tam gurgite molliter secundo
lembus remigio fugit volucri,
nec quando Zephyrus levi suburgens
crispum flamine purpuravit aequor,
quam manni rapiunt traham volantem.
Quam primum, o comites, viam voremus.
Ergo vos, calidi, valete, fontes,
quos non sulphurei gravant odores,
sed mixtum nitidis alumen undis
visum luminibus salubriorem
offensa sine narium ministrat.
Quam primum, o comites, viam voremus.
Ac tu, bibliotheca, iam valeto
tot claris veterum referta libris,
quam Phoebus Patara colit relicta,
nec plus Castalios amant recessus
vatum numina, Mnemonis puellae.
Quam primum, o comites, viam voremus.
Aurati pariter valete reges,
quos nec sacrilegus perussit ignis,
dirae nec tetigit fragor ruinae,
flammis cum dominantibus per arcem
obscura latuit polus favilla.
Quam primum, o comites, viam voremus.
At tu, qui rutilis eques sub armis
dextra belligeram levas securim,
cuius splendida marmorum columnis
sudarunt liquidum sepulchra nectar,
nostrum rite favens iter secunda.
Quam primum, o comites, viam voremus.


Izvor: Janus Pannonius, biskup u Pečuhu, Iulius Mayer, i Ladislaus Török. Epigrammata. Iani Pannonii opera quae manserunt omnia, 1. Budapest: Balassi, 2006. (= WorldCat zapis).

Jan Panonije, epigram 321


Sva pod snijegom dok se skriva dubokim
zemlja, o donedavno lišćem gizdavu
dok se sijede vlasi mraza šumu vješaju —
od Körösa krasnog oprostit se nama
i poletjet k Dunavu, vele-gospodaru.
Što skorije, oj drugovi, putem pičimo!
Nas ne priječe rijeke niti močvare:
sve lakune led ledeni popuni.
I gdje je netom plahu šajku tjerao,
sad samopouzdan, bahata koraka,
pleše po skrutnutom valu kmet.
Što skorije, oj drugovi, putem pičimo!
Toliko glatko niti uz povoljnu struju
leut bježao ne bi na krilatom veslu
ni onda kad Zefir popuhne, kad laganim
dahom šatira pučinu naježenu —
kao što sada za ždrepcima lete sanjke.
Što skorije, oj drugovi, putem pičimo!
Zato sad zbogom vama, izvori topli,
koje ne pritišće sumporni zadah,
kojih sjajni vali prožeti mineralom
očinjem vidu zdravstveno stanje
popravljaju, sve bez mučenja njuha.
Što skorije, oj drugovi, putem pičimo!
I ti, knjižnice, ostaj sad zdravo,
prepuna slavnih knjiga antike;
amo Apolon se seli, hram napušta svoj,
tu borave radije no u kastalskom miru
božanstva pjesnika, djevojke Pamćenja.
Što skorije, oj drugovi, putem pičimo!
Zbogom i vama, kraljevi zlatni,
svetogrdni oganj vas ne mogaše spalit,
rasap vas rušenja ne mogaše taknut,
kada se ono — vatra je vladala gradom —
sakrilo nebo u iskri i pepelu.
Što skorije, oj drugovi, putem pičimo!
A ti, jahaču, što, u blistavom oklopu,
desnicom dižeš sjekiru ratnu,
ti kom je divnu mramornu kolonadu
grobnice bistar nektar orosio,
naše zagovorom podrži putovanje.
Što skorije, oj drugovi, putem pičimo!

21.7.08

Dobro je znati...

... da Dubrovnik može biti šifra utopije:

Title:
Utopian Dubrovnik, 1659: An English Fantasy.

Authors:
Appelbaum, Robert

Source:
Utopian Studies; 1996, Vol. 7 Issue 2, p66, 27p

Document Type:
Article

Subject Terms:
*UTOPIAN socialism
*UTOPIAS in literature
*UTOPIAS
*POLITICAL science

Geographic Terms:
GREAT Britain

Abstract:
Discusses the background of the concept of utopian socialism in the British government through a seven-page pamphlet published in 1659 by an unknown author with an initial J.S. Analysis of the political and social condition in Great Britain at the time the pamphlet was published; Overview of the government concepts; Arguments regarding the stability and influence of the government.

Full Text Word Count:
14303

ISSN:
1045991X

Wordle Jana Panonija


Negdje oko 1450. Jan Panonije napisao je epigram koji će kasnije dobiti naslov "Na rastanku pozdravlja svete kraljeve, u Varadinu" (mađarski, nešto kraće i jednostavnije, Búcsú Váradtól).

Gore možete vidjeti (i klikom povećati na pravu mjeru) riječi te pjesme, presložene i preoblikovane. Veličina sugerira koliko se puta riječ ponavlja. Slaganje i boje imaju prvenstveno estetsku svrhu. Ili možda...?

O toj pjesmi nešto intenzivno razmišljam, pa se njome igram na različite načine.

27.6.08

Teče kamen

Kupujem kruh. U dućanu, Narodni radio nafrljen ad maiorem dei gloriam. Žena ispred mene treba svašta, pa čekamo. Traje dvije stvari na NR, poletni humpa-cumpa:


a) tompsonovski nadrealizam: "Teče kamen, teče mi kroz vene"
b) severinoidna pjevačica s (nenamjernim) double entendreom: "Ti si mi bio — od svih drugih — naaajboljiii"

Uskličnik. Uskličnici.
Moć poezije. Moć riječi. Duh naroda (Narodni radio, remember?). Zaumnost, Hlebnjikov. Kruh sa sedam kora.

17.6.08

Latina et Graeca, 35 godina

Kao što sam već napisao, prije 35 godina, u svibnju 1973, pojavio se prvi broj klasičnofilološkog časopisa Latina et Graeca.

Taj prvi broj možete, kao digitalni faksimil, sada i u cijelosti, a slobodno, čitati ovdje: [X].

Latina et Graeca 1973

Kao i uvijek nakon brda godina: vremenski stroj.

Na kavi

Sjedio sam danas na kavi sa svojim briljantnim kolegom s faksa. Bljeskovi prepoznavanja: obojica smo bili negdje, vidjeli nešto, naučili nešto. Obojica vidimo niz stepenica pred nama, vode nekamo uvis.

Teme? Hrvatska kulturna povijest: ljudi, dopisivanja, papiri i knjige i pogrešne interpretacije koji iza ljudi ostaju. Oni koji su bili negdje, vidjeli nešto, naučili nešto, a danas su zaboravljeni ili pojednostavljeni (zbog starih kratkoročno-političkih ciljeva). Kako se takvi ljudi nalaze na neočekivanim mjestima: nisu stvorili velika djela, ali su prepisali kodeks, gledali nešto u stranim gradovima.

Veza filologije i likovnosti: ne samo da se tekst čita kao slika (Platonova paralela ispitivanja slike i ispitivanja zapisanih riječi: ne odgovaraju kad im postaviš pitanja), nego se i slika čita kao tekst --- ali ne u banalnom, uobičajenom smislu; teza je da slika i arhitektura imaju sintaksu, gramatiku, stilistiku... a da su to ljudi skužili čitajući Kvintilijana (tekst, i to o retorici, i to u 15. stoljeću). I o šibenskoj katedrali, koju su različite "uprave" gradile u različitim stilovima, i o Herkulu koji se odmara, a stigao je na krov te katedrale iz firentinskog Gabinetto dei disegni.

I o Amerikancima, koji donose tu energiju, svijest da se stvari mogu napraviti, da se ne moramo vrtjeti u istom krugu: kopajte! čitajte! povezujte!

I o knjigama, časopisima, ostavštinama, prepiskama, ilustracijama, studentima, Koriolanu Cipiku i njegovoj verziji grčke Male Azije.

O takvim sam ćakulama sanjao kad sam počinjao raditi na faksu.