Anth. Gr: Lukilije

ΛΟΥΚΙΛΛΙΟΥ 11.391

Μῦν Ἀσκληπιάδης ὁ φιλάργυρος εἶδεν ἐν οἴκῳ
καὶ “Τί ποιεῖς,” φησίν, “φίλτατε μῦ, παρ' ἐμοί;”
ἡδὺ δ' ὁ μῦς γελάσας “Μηδέν, φίλε,” φησί, “φοβηθῇς·
οὐχὶ τροφῆς παρὰ σοὶ χρῄζομεν, ἀλλὰ μονῆς.”

Lukilije (11, 391)

Miša je škrti Asklepijad ugledao u svojoj kući,
pa reče: "Što ćeš, o štovani mišu, kod mene ti?"
A miš se nasmijao slatko: "Ništa se ne boj, rista:
nisam došao amo na hranu, nego na stan."

Vertit Grotius

Murem Asclepiades cum conspexisset avarus,
Quid facis ah nostrae, dixit, amice, domi?
Cui mus, Parce metu, respondit dulce renidens,
Heic ego non victum quaero, sed hospitium.