Anth. Gr: Lukilije

ΛΟΥΚΙΛΛΙΟΥ (11.171)

Θνῄσκων Ἑρμοκράτης ὁ φιλάργυρος ἐν διαθήκαις
αὑτὸν τῶν ἰδίων ἔγραφε κληρονόμον.
ψηφίζων δ' ἀνέκειτο, πόσον δώσει διεγερθεὶς
ἰητροῖς μισθοῦ καὶ τί νοσῶν δαπανᾷ·
ὡς δ' εὗρε πλείω δραχμὴν μίαν, ἢν διασωθῇ·
“Λυσιτελεῖ θνῄσκειν,” εἶπε καὶ ἐξετάθη.
κεῖται δ' οὐδὲν ἔχων ὀβολοῦ πλέον· οἱ δὲ τὰ κείνου
[χρήματα κληρονόμοι ἥρπασαν ἀσπασίως].

Lukilije (11, 171)

Pohlepni Hermokrat na samrti u oporuci
samog je sebe stavio za nasljednika.
Potom je legao i računao koliko će, kad se digne, platiti
liječnicima honorara i koji je bolesti trošak;
a kad se pokaza da je za drahmu više ako ozdravi,
"Umrijeti se isplati", reče i ispruži se.
Eto ga, leži, i više od obola nema; a njegove
[pare su veselo raznijeli nasljednici.]

Vertit Grotius

Hermocrates aeger signatis rite tabellis
Haeredem sese scripserat ipse sibi.
Tum, si iterum valeat, quae sint impendia morbi,
Quae medici, trepidis computat articulis:
Solvendosque decem postquam sibi repperit asses,
"Utilior nobis mors", ait et moritur.
Uno nunc obolo dives jacet. Omne quod ultra est
Haeredes rapiunt et satis esse negant.

Stih 8 nemaju Codex Palatinus ni Planud, Aldo Manuzio u svome izdanju (valjda 1503) dodao je [de suo], tj. iz kodeksa koji je bio njegov predložak.