Katul 2 (puta 3)

Vrapčiću zabavo moje djevojčice
s kim se igra koga u krilo prima
kome kažiprst daje da ga hvata
i koga na kljucanje oštro draži
kad joj se — mojoj nasušnoj potrebi —
hoće malo onako pošaliti slatko
i na izvjesnu utjehu sebe bolne
da tada mislim bar stiša se ljuti žar —
s tobom kad bih se mogao igrati kao ona
i duši olakšati nemira jad!

Latinski izvornik npr. kod Rudyja Negenborna.

Ovako je to preveo Franjo Maixner (prije 1894):

Vrapče, zabavo moje mile ljube,
S kim se igrati, kog u krilu držat,
Komu, kad srće, prstić nježni pružat
I na griskanje dražit običaje,
kad se ljubi lijepoj divnoj mojoj
Ne znam kakve prohtije šale zbijat
I za bolove svoje tražit melem,
Mislim, time i smirit žarki plamen:
Oj da igrat se i ja s tobom mogu
I utišati crne brige duše!

Ovako Nikola Milićević (1964):

O vrapčiću, radosti djevojke moje,
koja se s tobom igra, na grudi te stavlja
i prste ti pruža da ih pohlepno kljucaš
i često te draži da je oštro ugrizeš,
kada se njoj, mojoj blistavoj želji,
prohtiju šale, ni sam ne znam kakve,
samo da stiša i zavara svoju tugu,
a možda i zato da u sebi smiri plamen
koji je žeže. — O kad bih mogao
da se s tobom poigram kao i ona
i tako da prognam ove žalosne brige
iz svoje duše!

Fina i pitoma

ΠΑΛΛΑΔΑ 11.360

Νῦν ὁ στρατηγὸς Ἑρμανούβης ἐγένετο
κύων ἀδελφοὺς συλλαβὼν Ἑρμᾶς δύο
ἀσημοκλέπτας συνδεθέντας σχοινίῳ,
ψυχροὺς ἀώρους Ταρταρίους τε δαίμονας.
οὐκ οἶδα χῶρον τοῦ τρόπου κατήγορον·
τρόπον δὲ χώρου τὸν κατήγορον λέγω.

Palada (11, 360)

Sad je generalisimus postao Hermanubis,
kučka, za dečke si uzeo Hermesa dva,
lopuže blatom oblijepljene,
balvane perverzne, zloduhe paklene.
Ne znam ja zemlju koja moral tuži;
o moralu pričam koji zemlju tuži.

Atomski slijeva

ΛΟΥΚΙΛΛΙΟΥ (11.99)

Τὸν λεπτὸν φυσῶντα τὸ πῦρ Πρόκλον ἦρεν ὁ καπνός,
καὶ διὰ τῶν θυρίδων ἔνθεν ἀπῆλθεν ἔχων.
ἀλλὰ μόλις νεφέλῃ προσενήξατο καὶ δι' ἐκείνης
προσκατέβη τρωθεὶς μυρία ταῖς ἀτόμοις.

Lukilije (11, 99)

Tanki je Proklo u vatru puhao; dim ga podiže,
kroz prozor odnese daleko odande.
Uznesen bude do oblaka, no istoga časa kroza nj
i propade: na tisuću ga mjesta atomi izbušiše.

Anonim (11, 268)

ΑΔΗΛΟΝ (Anth. Gr. 11.268)

Οὐ δύναται τῇ χειρὶ Πρόκλος τὴν ῥῖν' ἀπομύσσειν,
τῆς ῥινὸς γὰρ ἔχει τὴν χέρα μικροτέρην·
οὐδὲ λέγει “Ζεῦ, σῶσον,” ἐὰν πταρῇ· οὐ γὰρ ἀκούει
τῆς ῥινός, πολὺ γὰρ τῆς ἀκοῆς ἀπέχει.

Anonim (11, 268)

Proklo ne može rukom brisati nos:
od nosa mu ruka je drastično kraća;
i kihne bez "nazdravlje", jer ne čuje:
od nosa mu uši su daleko, daleko.

Palada

ΠΑΛΛΑΔΑ (11.378)

Οὐ δύναμαι γαμετῆς καὶ γραμματικῆς ἀνέχεσθαι,
γραμματικῆς ἀπόρου καὶ γαμετῆς ἀδίκου.
ἀμφοτέρων τὰ πάθη θάνατος καὶ μοῖρα τέτυκται.
τὴν οὖν γραμματικὴν νῦν μόλις ἐξέφυγον,
οὐ δύναμαι δ' ἀλόχου τῆς ἀνδρομάχης ἀναχωρεῖν·
εἴργει γὰρ χάρτης καὶ νόμος Αὐσόνιος.

Palada (Grčka antologija 11, 378)

Smisliti ne mogu suprugu i slovnicu:
od slovnice nema para, od supruge nema mira.
Što duže traju --- zlo i naopako.
Sad sam još se slovnice nekako riješio,
al žene-oštrokondže nikako:
ne daju papiri i rimsko pravo.

Visokomoralna

ΑΔΗΛΟΝ (Anth. Gr. 11.261)

Υἱὸς Πατρικίου μάλα κόσμιος, ὃς διὰ Κύπριν
οὐχ ὁσίην ἑτάρους πάντας ἀποστρέφεται.

Anonim (Grčka antologija 11, 261)

Sin je Patrikijev iznimno ćudoredan; radi seksa
protuprirodnog on će i najboljem drugu okrenuti leđa.

Predizborna

ΑΜΜΙΑΝΟΥ (Anth. Gr. 11.97)

Τῷ Στρατονικείῳ πόλιν ἄλλην οἰκοδομεῖτε,
ἢ τούτοις ἄλλην οἰκοδομεῖτε πόλιν.

Amijan (11, 97)

Tom Stratonikiju grad osnivajte novi,
ili svima nama osnivajte novi grad.

Erasistratov konj

ΛΟΥΚΙΛΛΙΟΥ (Anth. Gr. 11.259)

Θεσσαλὸν ἵππον ἔχεις, Ἐρασίστρατε, ἀλλὰ σαλεῦσαι
οὐ δύνατ' αὐτὸν ὅλης φάρμακα Θεσσαλίης,
ὄντως δούριον ἵππον, ὅν, εἰ Φρύγες εἷλκον ἅπαντες
σὺν Δαναοῖς, Σκαιὰς οὐκ ἂν ἐσῆλθε πύλας·
ὃν στήσας ἀνάθημα θεοῦ τινος, εἰ προσέχεις μοι,
τὰς κριθὰς ποίει τοῖς τεκνίοις πτισάνην.

Lukilije (Grčka antologija, 11, 259)

Tesalskog konja imaš, Erasistrate, al ga pokrenuti
ne mogu sve čarolije cijele Tesalije;
to takav je drveni konj, svi da ga vuku Trojanci
s Danajcima skupa, ne bi Skejska prošao vrata.
Žrtvuj ga kojemu bogu, slušaj ti mene,
a od zobi napravi svojim klincima muesli.

Zapiši to, Kiš: Močnik o obrazovanju

Studenti su pokrenuli bitno pitanje strateške i dugoročne orijentacije društava na periferiji. Jer ako mi uvedemo privatno školstvo i ako se školstvo počne plaćati, to znači dugoročno prihvatiti neokolonijalnu situaciju. Za naša društva to znači da se neće moći ravnopravno uključiti u svjetsku podjelu rada, i da će ostati na periferiji. Naravno, neoliberalni argument glasi da ćemo tek onda dobiti dobru selekciju, izvrsnost, kriteriji moraju postojati da bi bili dosegnuti, itd. Ali u širem društvenom kontekstu to funkcionira drugačije.

Komercijalno školstvo po definiciji ne može zahvatiti cijelu populaciju, što znači da toliko i toliko ljudi ostaje van sistema. Ekonomski gledajući, to znači da korištenje svih potencijala nije optimalno, a to si, mi u malim i siromašnim društvima, ne možemo priuštiti. Drugo, komercijalizirano školstvo neminovno reproducira klasne razlike. U liberalnom žargonu govori se da ako je netko vrijedan uspjeti će, ali to samo znači da taj netko može prijeći u društvenu elitu i da je klasna reprodukcija otvorena, ali klase ostaju. A postojanje elita i klasnih razlika polarizira cijelo društvo. Kad ljudi znaju da zbog toga što su im roditelji siromašni ne mogu studirati, to toliko demoralizira dio društva da se nužno stvara margina i da se formiraju grupe mladih ljudi koje nemaju perspektivu i koji će se, prije ili kasnije, početi baviti kriminalom, pribjegavati nasilju, postati apatični i nezainteresirani, pa opet gubimo ionako male društvene resurse i potencijale.

Izvor: "Studenti pronašli inovativnu formu direktne demokracije — 1.dio", intervju Vesne Kesić i Jelene Svirčić s Rastkom Močnikom, H-alter, 24.05.2009.