Prikazani su postovi s oznakom Zarez. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Zarez. Prikaži sve postove

1.11.11

Sjetna večer

Osim među lampionima, proveo sam današnji dan među vlastitim starim kolumnama, sređujući bibliografiju (vratio sam se iz Zareza natovaren svežnjevima novina — novine za koje svaka dva tjedna pišem nisam stigao pročitati od svibnja). Bibliografija "Noge filologa" još uvijek je puna lakuna, ali postoji na BibSonomy: [X].

Sad još treba dodati i tekstove.

24.1.08

Dr. Eshil

Nakon neprospavanog vikenda, u novom Zarezu. Uglavnom o Hoeforama 471–472, besramno prepjevan Laudator temporis acti plus malo diskretnog šepurenja (!).

4.10.07

DSC_22099.jpg

Uz ispriku Stephenu Shoreu
Kolumna u novom Zarezu antropološka je oda digitalnoj fotografiji, i njezinom razmjenjivanju putem flickra i drugih sličnih samoupravnih interesnih zajednica.

U žaru dedlajna izostavio sam iz teksta najbolji i najpametniji citat o flickru koji sam našao na mreži. Iz intervjua sa Stephenom Shoreom (ekskjuz di ingliš):


One aspect of the "digital revolution" that I find interesting is the ubiquitousness of cameras. That, coupled with new means of transmission of images, is leading us into an interesting age. A person can email a few pictures taken in an Iraqi prison to a friend and within a day they are all over the world. We can witness the Ukraine's Orange Revolution from the multiple perspectives of the participants. When Time magazine illustrates the London Underground bombings of 7/7, they don't have to rely on photojournalists covering the aftermath – they can use cell phone pictures taken by the survivors. The means of transmission, particularly the Internet, mean that everyone now has a public voice. Just as I described digital photography as a two-sided phenomenon, so is this public voice. On one hand it bypasses the visual conventions imposed by the editors of traditional media. It also bypasses the financial constraints of traditional media. Excellent work, perhaps even the most groundbreaking work, can get an audience. On the other hand, when everyone has a public voice, we see how many people just don't have anything interesting to communicate.

(Stephen Shore, inače, ima puno poklonika na flickru — potražite tamo po "stephen shore", i naći ćete sasvim solidnu antologiju njegovih fotki.)

Žarulje

Drugi je višak (tj. nije stao u kolumnu) antropološko-povjesničarski. Nove geste za identificiranje fotografiranja na internetu su registrirane 27. veljače 2006. (barem terminus post quem non, prema guglu). The Byrdhouse Review:
Mid-story, he made a gesture of a photo being taken. Natural enough, the gesture was merely to illustrate a moment in an entertaining anecdote. Of note here was the motion he made. Rather than two cradled hands snapping the shutter of an invisible camera against his face, he extended one-hand from his body and viewed his subject from a distance. Snap. Digital photography! I immediately picked up on this new sign and interjected with a comment. The storyteller was unamused and returned a look of irritation (I interrupted the pacing of the fine performance). But ah, to think that digital photography has now breached the semiosphere. You've come so far!

[I iz komentara:] I remember when the common gesture involved pretending to insert a treated plate into a box and removing a lens cap for ~15 secs.

[Još iz komentara:] When I take a photo of my kids they immediately run to look at the back of the camera.


Tužni truckstop: Regorio.
Žarulje: Stephen Shore + pocketmonsterd.

21.9.07

Dion Zlatousti

Kad si muško i voliš nogomet

Prva ovosezonska kolumna u Zarezu, ovog četvrtka, zove se — nisam mogao odoljeti — "Sve je super i sve je za pet". Kreće od sljedećeg pasaža Diona iz Pruse, alias Hrisostoma:


Ustavši negdje oko osam sati ujutro, kako zbog tjelesne slabosti, tako i zbog zraka koji je ujutro hladniji, pa sliči više na sredinu jeseni mada je sredina ljeta, uredio sam se i pomolio, a onda se popeo na kola i po hipodromu napravio jedan pristojan broj krugova, s tim da je zaprega vozila koliko je moguće pažljivo i ugodno. Nakon toga prošetavši, malo sam si otpočinuo. Onda sam se namazao i okupao i mrvu prigrizao, pa uzeo u ruku neke tragedije.


(Super pets: sjaek.)

2.4.07

Google Books kolumna

Već mi se duže vrijeme mota po glavi tekst o Google Book Search i njegovom (potencijalnom) utjecaju na Hrvatsku. Sad sam od toga napravio Nogu filologa za sljedeći Zarez.

Evo leada:



Google skenira milijune knjiga i čini ih pretraživima na Mreži — Totalno luda stvar koja nas pretvara u internetske znanstvenike — Uvjet lagodne upotrebe: znati što više mrtvih jezika — Arheološki slojevi hrvatske kulture — Zašto je Michigan bliži od Trnja — Je li bolje biti lijen sada ili jadan kasnije? — Puno paranoje i puno tople vode


Kao internetski dodatak, ovdje se nalaze moji kompletni pabirci iz Google Book Searcha, pri del.icio.us servisu. A pišući kolumnu, najviše sam naučio od if:book bloga na temu Google Book Searcha (odlično pisano!).

Kad će li se NSK Zagreb predati Googleu na milost i nemilost... već jednom?

9.3.07

Pisani kamen


Kolumna u novom Zarezu (na kioscima) pripovijeda o ovome kamenu na Velebitu, i o natpisu na njemu, i o njegovim mijenama:

Dodatna cveba: kamen nikad nisam vidio uživo!

Usp. još jednu interpretaciju kamena.

5.2.07

Viđeno na h-alteru

05.02.2007: NE beskrupuloznoj devastaciji Zagreba!

Glumica Urša Raukar, organizatorica nedavnog javnog čitanja Vidrićeve poezije na Cvjetnom trgu, objavit će u Zarezu tekst koji svojim potpisom možete i sami podržati.

Tekst u cijelosti donosi h-alter.

Ako želite potpisati, pošaljite potvrdu na mail adresu ursa_tocka_raukar_at_zg_tocka_htnet_tocka_hr, do utorka u 9 sati.

Cilj je inicijative da se potpisuju građani pojedinci, bez stranaka, bez grupacija, čovjek po čovjek, sa nekim imenom u ovom gradu, iz raznih zanimanja.

Potvrda potpisa je mail na adresu s imenom i zanimanjem, eventualno titulom.

2.11.06

Ažurirano: Panonijeee!

Već i u internetskom izdanju Zareza možete čitati o Janu Panoniju s mađarske strane:

Iani Pannonii Opera quae manserunt omnia, volumen I: Epigrammata, fasciculus I: Textus, ed. Iulius Mayer (similia addidit Ladislaus Török), Budapest: Balassi kiadó, 2006.


Ostao sam bez daha. Zamislite da u struci kojom se bavite naiđete na primjer odlično obavljenog posala: automehaničari - na genijalno pokrpan automobilski motor, knjigovođe - na uzorno sređene i popisane račune, zidari - na kuću sazidanu besprijekorno. Pred takvim primjerom "strahopoštovanje" nije prejaka riječ.

Ono što filologa može ostaviti bez daha zove se kritičko izdanje. Tekst priređen tako da ga imamo na jednom mjestu u svim inačicama: da imamo na jednom mjestu sva njegova lica. Pouzdano, iscrpno, dosljedno.

Juha na šparetu


Kako može neki tekst imati različita lica? Autor ga je napisao; rukopis je odnio u tiskaru, gdje su ga složili; autor je pregledao špalte; tekst je izašao; izašlo je drugo, popravljeno izdanje; izašlo je treće izdanje, i opet je autor nešto prčkao; izašlo je izdanje u izabranim djelima, ili je ulomak uključen u antologiju (gdje je pak Nepoznat Netko neke stvari "malo sredio"). Takva je situacija, pritom, krajnje jednostavna situacija: podrazumijeva postojanje tiska, djelo koje se širilo isključivo objavljivanjem, bez zahvata lektora i urednika i svih onih koji dodaju svoj prstovet soli u juhu na šparetu. A što s tekstom koji je neko vrijeme postojao u rukopisima i prijepisima? Što s tekstom gdje ne znamo koja je bila autorova volja (jer nisu sačuvani ni izvorni rukopis ni autorizirano izdanje)?

Takvim se stvarima zapravo bave filolozi; zbog toga je za pripremu kritičkog izdanja nužna, upravo kako mu i ime kaže, kritička, rasudna moć. Zbog toga se priređivanje kritičkog izdanja smatra vrhuncem filološkog posla (mada se tu znanstvenik do krajnjih granica podređuje tekstu, ili barem želi ostaviti takav dojam; tu "nema" interpretacije - mada svaki filolog zna da je točno čitanje ohoho interpretacija).

Kritičko izdanje koje mi je došlo u ruke jest izdanje epigrama Jana Panonija; pojavilo se ove godine u Budimpešti. Uredio ga je - kao prvi svezak Sabranih djela u izdanju Mađarske akademije znanosti - Gyula Mayer.

(Ažurirano 25. 11. 2006.)

19.10.06

Ubrzani marš u provaliju

Samoreklama za novi Zarez (br. 190):

Ubrzani marš ka nemogućem cilju


Borba poslovica na sveučilištima u jeku bolonjskog procesa. "Pij malo, pij dobro" protiv "Koliko para, toliko muzike"


Ovih dana, u Hrvatskoj, sinekura akademskog zaposlenja - idila ispunjena znanošću i knjigama - pretvorila se u orgiju birokracije. Sličniji gogoljevskim pisarima nego znanstvenicima, mi filolozi, kao i svi ostali, provodimo dane i noći ispunjavajući tablice i formulare (naravno, u digitalnom obliku i pomoću kompjutera - od toga nam je puno lakše), pri čemu najčešće treba unositi uvijek iste podatke, uvijek u istom suludom mora-biti-gotovo-do-prekjučer ritmu, uvijek u istoj rastavljenosti od stvarnog života.

To se ovih dana, u Hrvatskoj, zove "bolonjski proces u drugoj godini realizacije".


(Ostatak --- na kiosku...)