23.5.05

1835 vs. 2005

Aphrodite's birds travel the skies from Paris to Amsterdam, and under their wing is clipped a list of daily quotations from the Stock Exchange; a telegraph sends a message from Paris to Brussels concerning the rise in 3 percent annuities; couriers gallop over highways on panting horses; the ambassadors of real kings bargain with ideal kings, and Nathan Rothschild in London will show you, if you pay him a visit, a casket just arrived from Brazil with freshly mined diamonds intended to cover the interest on the current Brazilian debt. Isn't that interesting?

Karl Gutzkow, Öffentliche Charaktere, part 1 (Hamburg, 1835), p. 280 ("Rothschild").
(citirano u: Walter Benjamin, The Arcades Project, trans. by Howard Eiland and Kevin McLaughlin, Harvard University Press, 1999 (2002 paperback), s. 571)

U mojoj glavi, citat iz 1835. koji je Benjamin ispisao oko 1940. podsjeća na sljedeće:

It is late at night, and I am at home, in my study, doing research for a book on the culture of war in Napoleonic Europe. In an old and dreary secondary source, I find an intriguing but fragmentary quotation from a newspaper that was briefly published in French-occupied Italy in the late 1790s. I want to read the entire article from which it came. As little as five years ago, doing this would have required a forty-mile trip from my home in Baltimore to the Library of Congress and some tedious wrestling with a microfiche machine. But now I step over to my computer, open up Internet Explorer, and click to the "digital library" of the French National Library. A few more clicks, and a facsimile copy of the newspaper issue in question is zooming out of my printer. Total time elapsed: two minutes.
It is the next day, and I am in a coffee shop on my university campus, writing a conference paper. A passage from Edmund Burke's Letters on a Regicide Peace comes to mind, but I can't remember the exact wording. Finding the passage, as little as five years ago, would have required going to the library, locating the book on the shelf (or not!), and paging through the text in search of the half-remembered material. Instead, on my laptop, I open Internet Explorer, connect to the wireless campus network, and type the words "Burke Letters Regicide Peace" into the Google search window. Seconds later, I have found the entire text online. I search for the words "armed doctrine" and up comes the quote. ("It is with an armed doctrine that we are at war. It has, by its essence, a faction of opinion, and of interest, and of enthusiasm, in every country.") Total time elapsed: less than one minute.

(David A. Bell, "What the Internet is Doing to Scholarship: The Bookless Future"; The New Republic on May 2, 2005 and The New Republic Online on April 22, 2005.)

20.5.05

Branko Ćopić, priča X

Ovo nije o Ježevoj kućici.
Živjeti u prošlosti nije zdravo, ili je znak starenja. Ali priuštit ću si to na pet minuta. Sjećam se jedne priče --- zapamtio sam je kao priču Branka Ćopića --- jer je na mene strašno djelovala. Negdje ispod Kozare, klinac se igra rata. Kesteni se bore protiv oraha (Jona bi to itekako razumio). Kesteni su sjajni, veliki, puno ih je, oraha je malo i neugledni su. Borba traje. S planine se čuje tutnjava. Mrak pada. Postaje sve jezivije, i sve jasnije da orasi neće pobijediti. Klinac se pokupi i ode u kuću. Na planini je u toku ofanziva.
Joj, što je to bilo dobro. I koja bol u meni zbog nepravde, i kakav šok --- kao kad sam čitao Bluberija, koji je uvijek bio ultra-dobar, a uvijek su ga svi ganjali i kršili obećanja koja je on dao Indijancima.
Je li to Ćopićevo bila neka od Priča partizanki? Znam da je bila ilustrirana.
Ti kesteni.


19.5.05

BTW

Bacaju mi video klipove pod noge.

(npr. if:book)

16.5.05

Code critique: Lokalni izbori

Nije posve jednostavno dan poslije izbora naći na internetu podatak koliko je birača bilo, a koliko je glasalo (ne relativno, u postocima, već apsolutno). Naposljetku ipak pronađeš ovo:
www.zgizbori.hr
i ovo:
www.izbori.hr
... i ustanoviš da lošije dizajniranih stranica već dugo nisi vidio. Ne estetski: nekoristivo. U mojoj 800x600 rezoluciji rubovi stranice ne vide se ni u IExploreru, a kamoli Firefoxu, a svi su linkovi na rubovima; od linka "Rezultati" viri otprilike "-i", pa napipavaj, braco. Jao.

Moses I. Finley: Antična ekonomija

[Antični] Človek je bil plousios, če je bil dovolj premožen, da je spodobno živel od svojega dohodka (kot bi temu rekli mi); če ne, je bil penes. Slednji ni bil nujno brez lastnine ali celo reven v polnem pomenu besede; lahko je imel posestvo ali sužnje in nekaj sto prihranjenih drahem v skrinji, toda bil je prisiljen, da se poti za svoj vsakdanji kruh. Penia je, skratka, pomenila kruto prisilo h garanju, medtem ko je bil pavper, človek brez vira zaslužka, navadno imenovan ptochos, berač, ne pa penes.

(Moses I. Finley, Antična ekonomija, Ljubljana: Založba ŠKUC, Znanstveni inštitut Filozofske fakultete, 1987 (= The Ancient Economy, 1973), s. 41)

Kamo onda spadamo mi?

15.5.05

Mrežni komunizam: Bugmenot

Morate se negdje registrirati prije čitanja?

bugmenot

Surferi svih zemalja, ujedinite se!

12.5.05

Ulov


0505riba
Istovarila filologanoga.

Konacno sam ih ulovio! Nije bilo lako. Stalno su pred njima parkirani auti. Nastale su prije nekih mjesec dana, cim su vrata svjeze obojili, tamo kuda svaki dan idem na posao. Australski aboridzini posjetili Zagreb?

11.5.05

Pažnja je dragocjeni resurs

"Silno poštujem ljude s dovoljno znanja i vještine da provode dobra istraživanja u društvenim znanostima. Belgijski demograf Guillaume Wunsch rekao je (u naslovu jednog svog izlaganja): 'Bog je jednostavne probleme odlučio dati fizičarima, ili zašto demografima treba teorija'. Razmislite li malo o tome, postat će očigledno zašto je izuzetno teško izvući iz ljudi korisne podatke o onom što rade i što ih pokreće. Ljudi su jako loši informanti što se tiče njihovih vlastitih ponašanja i vjerovanja (tj. onoga što oni zbilja vjeruju, kako pokazuju njihova djela). A još je teže dobiti od ljudi išta na temu smjera u kojem bi htjeli da teče razvoj npr. alata za humanističku informatiku. U takvoj situaciji od njih tražimo da zamišljaju budućnost na koristan način, tj. da imaju inteligentne želje, većinom neistrenirani u ključnim točkama koje ovakva vježba podrazumijeva. Kao da je povijest izuma dokaz instant-kreativnosti demokracije!"

(Willard Mccarty, 19.015 surveying surveying, Humanist Discussion Group)




8.5.05

Josip Horvat: Zagreb, 8. svibnja 1945

8. --- Oko pola 2 noću jaka eksplozija rastvorila vrata, no toliko sam tvrdo spavao da nisam čuo dok me nisu probudili stresavši me. Kasnije sam tek čuo da su oko pola dva do tri sata prolazili našom ulicom "bobanovci". Ti su bili začelnica ustaškog uzmaka. [...] Prošetao kroz Tuškanac. Putem sam se smijao kao dijete --- četiri godine i mjesec dana nisi onuda smio prolaziti. Na toj sitnici osjetio da je došla sloboda, da ulazimo u nov život. Tako je čudno kod srca, mozgom čovjek ne kapira da je nestalo straha. U Ilici pokraj Kačića stoji napušten tenk. Na povratku kući čuo da su "luburićevci" noćas klali po Zagrebu. Bili kod Ivice; Delfin nam iz "zaštite" dobavio puške i revolver za svaki slučaj; kućna vrata će biti zatvorena; razmotrili taktičke mogućnosti --- k nama neće ući, branit ćemo se, jer još uvijek postoji mogućnost da izvrše svoju obećanu osvetu. Tjeskobna iščekivanja. Minute se vuku. Tek u pola tri objavljeno da naši uđoše u grad već u 11 sati. U 3 sata --- upravo počeo govoriti Churchill --- jaka pucnjava oko Sveučilišta. Uza sve to visimo na prozorima. Vidimo --- iz Savske ceste dolaze borci, sitne siluete s puškama; idu polako ali bodro, mada su iznureni; koliko kasnije čujemo, dva dana i noći bili su na maršu u borbi. Bera s nekim razgovarao: silno disciplinirani i skromni. Negdje na istoku, zacijelo oko Maksimira traju još okršaji: čuje se puščana paljba, mitraljezi, pa koja teška eksplozija, od topa ili bacača. Ali mi smo već s ovu stranu fronta. [...] Na razlomke se čuju eksplozije još uvijek, ali daleko. Dan divan i vruć. [...] Silan osjećaj olakšice. Uzeo u Ivice sve Fraccarolijeve putopise. Ne znam hoću li ih dospjet pročitati. Počinje odsjek ozbiljnog rada. Isplati se živjeti! [...] Još se uvijek na mahove puškara i čuju eksplozije bacača. Sve je umorno od uzbuđenja radosti. [...] U 8 sati opet naravnali ure po normalnom vremenu. To je posljednje odrješenje od dotučenog Trećeg Reicha.

(Josip Horvat, Preživjeti u Zagrebu: Dnevnik 1943-1945., Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, JAZU, NZMH, 1989, s. 229)

4.5.05

Knjiga koja svira

Svekolikoumjetnikovanje
Morao sam sebi zabraniti isprobavanje novog softvera. Ali jedan me tekst na if:book blogu naveo da probam TK3 Reader. Sam po sebi, program za čitanje elektronskih knjiga nije ništa posebno; ništa što ne mogu raditi Adobe Acrobatom ili običnom www stranicom (i nema verzije za Linux). Škakljive su dvije stvari iz ambalaže: teorija da bi stranica trebala biti prilagođena ne pravokutniku stranice knjige, nego pravokutniku kompjuterskog ekrana --- i izazov "multimedije". Napiši priču, daj prijatelju/mami da napravi za nju muziku, daj mužu/ženi (ili djetetu) da je ilustrira. Napravi Gesamtkunstwerk. Još bolje: napravite to svi zajedno.
Prsti svrbe.

Autoritet

Priča jednog čovjeka... ma, k vragu, mog tate:
"U pučkoj me školi jednom naš učitelj --- još uvijek znam kako se zvao, Petar Vidmar --- pitao što su jeli i pili bogovi na Olimpu. Ja sam se htio napraviti važan i rekao sam: --- Ne znam, nisam bio tamo. Dobio sam takvu packu..."
(Packa se sastojala u udaranju, valjda ravnalom, po ispruženoj ruci, koju đak nije smio povući.)
Ova je priča, međutim, ispričana s divljenjem, u sklopu rasprave o tome kako u današnjoj školi učitelji više nisu autoriteti.
Kako je, u biti, lako i ugodno --- kako je sigurno --- živjeti u takvom svijetu.

Post-doktorat

Ove nasade preporučujemo zaštiti javnosti


Komentar i prijevod odnose se prema tekstu kao stil i mimeza prema prirodi: isti fenomen promatran na različite načine. Na stablu svetog teksta oboje su tek lišće koje vječno šumi, na stablu profanoga plodovi koji padaju kad im dođe vrijeme.

(Walter Benjamin, Jednosmjerna ulica)

1.5.05

Samo desno

Možda niste primijetili, ali u Hrvatskoj je u toku predizborna kampanja za lokalne izbore (otud ikone sv. Nenada od Sira i Vrhnja, čija se stranka zove SIN --- istovremeno "sin" i "grijeh", veli Dada. Označitelji plutaju ko ludi). Dvije stvari s tom kampanjom u vezi:
a) ne biraju se gradonačelnici (njih u RH biraju tek posredno gradska ili općinska vijeća, ili skupštine) --- ali velik broj stranaka nudi nam svoga xy "za gradonačelnika / gradonačelnicu". Ovo se zove mazanje očiju, iliti buljšit (zamislite ovo, molim, ruski izgovoreno).

b) "lijevo" i "desno" opet se raubaju do besvijesti. Zato je Dada pitala "otkud ti nazivi u politici?" Ljubavi moja, Online Etymology Dictionary veli:

lijevo [...] Političko značenje dolazi od članova zakonodavnog tijela smještenih na lijevoj strani dvorane; u engleskom prvi put potvrđeno 1837. (Carlyle, govoreći o Francuskoj revoluciji); vjerojatno je kalk prema francuskom la gauche (1791), navodno nastalom tijekom zasjedanja francuske Nacionalne skupštine 1789, gdje je plemstvo sjedilo predsjedavajućem zdesna, te je Treći stalež morao sjesti slijeva. U SAD i britanskom političkom rječniku uobičajilo se oko 1900 (Leftist "ljevičar, lijevi, ljevičarski" 1924; left wing 1898).

Sad nagradno pitanje: ima li Akademijin rječnik hrvatskog jezika političko značenje pridjeva "lijevi" i "desni"? Kad su te riječi ušle u balkansku upotrebu? (A problem uopće ne bi bilo teško riješiti, listanjem starih novina...)

Veseli posjednici digitalnih kamera! Snimite ikonu sv. Nenada i pošaljite je na desni (!) mail da je zalijepimo na flickr. Mislim da povijest hrvatskog Zeitgeista neće biti potpuna bez ovog političko-umjetničkog srednjovjekovnog dostignuća (šifra: horror vacui). A neka i naši odliveni sunarodnjaci vide što propuštaju, pa nek ih ždere nostalgija!