Josip Horvat: Zagreb, 8. svibnja 1945
8. --- Oko pola 2 noću jaka eksplozija rastvorila vrata, no toliko sam tvrdo spavao da nisam čuo dok me nisu probudili stresavši me. Kasnije sam tek čuo da su oko pola dva do tri sata prolazili našom ulicom "bobanovci". Ti su bili začelnica ustaškog uzmaka. [...] Prošetao kroz Tuškanac. Putem sam se smijao kao dijete --- četiri godine i mjesec dana nisi onuda smio prolaziti. Na toj sitnici osjetio da je došla sloboda, da ulazimo u nov život. Tako je čudno kod srca, mozgom čovjek ne kapira da je nestalo straha. U Ilici pokraj Kačića stoji napušten tenk. Na povratku kući čuo da su "luburićevci" noćas klali po Zagrebu. Bili kod Ivice; Delfin nam iz "zaštite" dobavio puške i revolver za svaki slučaj; kućna vrata će biti zatvorena; razmotrili taktičke mogućnosti --- k nama neće ući, branit ćemo se, jer još uvijek postoji mogućnost da izvrše svoju obećanu osvetu. Tjeskobna iščekivanja. Minute se vuku. Tek u pola tri objavljeno da naši uđoše u grad već u 11 sati. U 3 sata --- upravo počeo govoriti Churchill --- jaka pucnjava oko Sveučilišta. Uza sve to visimo na prozorima. Vidimo --- iz Savske ceste dolaze borci, sitne siluete s puškama; idu polako ali bodro, mada su iznureni; koliko kasnije čujemo, dva dana i noći bili su na maršu u borbi. Bera s nekim razgovarao: silno disciplinirani i skromni. Negdje na istoku, zacijelo oko Maksimira traju još okršaji: čuje se puščana paljba, mitraljezi, pa koja teška eksplozija, od topa ili bacača. Ali mi smo već s ovu stranu fronta. [...] Na razlomke se čuju eksplozije još uvijek, ali daleko. Dan divan i vruć. [...] Silan osjećaj olakšice. Uzeo u Ivice sve Fraccarolijeve putopise. Ne znam hoću li ih dospjet pročitati. Počinje odsjek ozbiljnog rada. Isplati se živjeti! [...] Još se uvijek na mahove puškara i čuju eksplozije bacača. Sve je umorno od uzbuđenja radosti. [...] U 8 sati opet naravnali ure po normalnom vremenu. To je posljednje odrješenje od dotučenog Trećeg Reicha.
(Josip Horvat, Preživjeti u Zagrebu: Dnevnik 1943-1945., Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, JAZU, NZMH, 1989, s. 229)
1 komentar:
a nastavak kronike OSLOBOĐENJA...? je svima poznat ali ideološki jednima prihvatljiv, drugima ne. što je s istinom? zar ideološke (ne)pripadnosti na kraju svih naših istraživanja moraju biti jedini okvir
istine?
Objavi komentar