Branko Ćopić, priča X

Ovo nije o Ježevoj kućici.
Živjeti u prošlosti nije zdravo, ili je znak starenja. Ali priuštit ću si to na pet minuta. Sjećam se jedne priče --- zapamtio sam je kao priču Branka Ćopića --- jer je na mene strašno djelovala. Negdje ispod Kozare, klinac se igra rata. Kesteni se bore protiv oraha (Jona bi to itekako razumio). Kesteni su sjajni, veliki, puno ih je, oraha je malo i neugledni su. Borba traje. S planine se čuje tutnjava. Mrak pada. Postaje sve jezivije, i sve jasnije da orasi neće pobijediti. Klinac se pokupi i ode u kuću. Na planini je u toku ofanziva.
Joj, što je to bilo dobro. I koja bol u meni zbog nepravde, i kakav šok --- kao kad sam čitao Bluberija, koji je uvijek bio ultra-dobar, a uvijek su ga svi ganjali i kršili obećanja koja je on dao Indijancima.
Je li to Ćopićevo bila neka od Priča partizanki? Znam da je bila ilustrirana.
Ti kesteni.

balkania
literature