Cat. 46, još dvaput

Na povratku.

Već proljeće toplinu vraća blagu,
Već zimski bijes ožujskoga neba
Sav biva tih od duha zefirskoga.
Poljane friške ostav'mo, Katùle,
I masnu grudu prevruće Nikeje:
Polet'mo k slavnim azijskijem grad'ma!
Već dršće duša, svijetom da se kruži,
Poskočit već mi žele željne noge.
Oj zbogom, prijatéljâ kolo milo!
U jednom jatu dom smo ostavili,
Al natrag vode putovi nas razni.

Preveo V. Dukat (prije 1920).

Već proljeće...

Već proljeće toplim daškom piri.
Već bjesnilo burnih vjetrova ledenih
umiriše blagi zefiri.

Katule, ostavimo poljane frigijske.
I plodnu zemlju žarke Niceje.
Poletimo u azijske gradove slavne.

Već duša nestrpljivo lutat bi htjela.
A noge bi na put čilo, lakokrilo.

O zbogom ostaj,
društvo moje milo,
drugova mojih družbo mi znana.

Nekad, u jednom kolu dom svoj ostavismo.
A vraćamo se sada sa raznih strana.

PreveoNikola Šop, 1950.