27.10.08

Jedna ukradena


Telo od svakega dana



Zašto sam tijelo, svaki, svaki dan?
pita je moj sin niku večer
dokle san mu trla obraz od riži na belo.
A da ča biš ti još sti bit, kovan tela, moj sin?
Ne znam, a ti?
Jesi ti tijelo svaki dan?
Nike dane san duša, a nike dane trag od tića
sapa od oriha i šparugin udor.
Nike dane san vrata eli vokno
napa san isto i glogov trn
anke besida, dimnjak i dim
pina od vala i šestilj do zida
i, ja, steši san telo svaki, svaki dan
baren pensan.

Onda dobro.


(Evelina Rudan, Breki i ćuki, Rijeka 2008.)


kovan = osim; udor = miris; šestilj = vrsta drveta; steši = isto (veli autorica, a šta je napa, nije nam rekla)

Broj komentara: 8:

Anonimno kaže...

Vrlo nježno. A ko su to breki?

filologanoga kaže...

Breki su psi, tj. pesi, kao što dobro znaju oni koji su konzumirali Gustafe u bilo kojim količinama (npr. na MySpaceu.)

filologanoga kaže...

Ipsravak (!) adrese: Gustafi na MySpaceu. (Valjda ova dela.)

Anonimno kaže...

Hvala za breke i Gustafe.

Anonimno kaže...

lijepa pjesma.

filologanoga kaže...

I druge su dobre! Rado bih stavio neki link na knjigu, i kako je nabaviti, ali nisam ništa našao na internetu... Preostaje nam stvarnosna gerila.

Anonimno kaže...

Gerila- dobro li to zvuči, pa još stvarnosna..

Anonimno kaže...

napa je ono ča dojde zgor špahera da pobere paru da ne zadaje cila kuhinja kad kuhaš, rečimo, maneštru