Piljevina, i to sračimska

Ima pjesma Mavra Vetranovića po imenu "Pjesanca Plutonu". Ovako počinje:

Sračimski i rimski boj iskusit tko je rad,
Lukan je pisal toj, Lukana išti sad

U komentaru (izdanja Pet stoljeća hrv. knjiž) vele pak ovako:

sračimski - koji pripada Sracinima, odnosno Saracenima, Arapima

Ne pripadam, nažalost, među one sretnike koji imaju kraj radnog stola Akademijin Rječnik hrvatskog jezika (sa slavnim sveskom "Četa — Djavli"), pa ne znam kako su "sračimski" objasnili u tome djelu. Međutim, poznavanje rimske književnosti kakvo očekujemo od studenata drugog semestra latinskoga govori da je Lukan pisao o rimsko-rimskom, tj. građanskom ratu (Cezar vs. Pompej). Kaki sad Saraceni?

Dobrohotna interpretacija bila bi da je "saracenskim" Vetranović htio, malo anakrono, izreći "sjevernoafrički". Dio rimskog građanskog rata zaista se odigrava u Africi; to je, međutim, dojmljiv, ali ne i glavni dio. Ne onaj po kome se događaj, i Lukanov ep, obično pamte i apostrofiraju.

Drugo tumačenje je, dakako, da Vetranović nije znao o čemu se radi kod Lukana. Količina antičkih aluzija u njegovim djelima (kao i uvid u ranonovovjekovni obrazovni sustav) čini to malo vjerojatnim.

Bit će da se u prepisivanjima dogodila neka svinjarija. Posao za tekstologe.

Inače, evo kako drugi mrtvi hrvatski pjesnici pišu o rimskom građanskom ratu. Najprije, u drugom dijelu "Dobrih nauka", Marulić (upadljivo slično "Pjesanci Plutonu"):

Hoteć zemlju težat, Virgili počni štit;
hoteći zel'ja znat, Macer će te učit;
ako l' te deleta slišati batalje,
Lukan ti jih kanta, počan od Težalje;
ako li ćeš ljubav od bludnih žen imit,
Ovidija pročtav, hoć ju steći umit

U "Osmanu" Gunduo pamti grčko Farsalsko polje, gdje je bila ključna bitka:

Nu glas više s bojne zgode
od imena leti tvoga,
jer on carske vojevode
a ti razbi cara istoga.
Ali crnac, ko sve prođe
grčke strane bliže i dalje,
uputi se prešno i dođe
na ravnine od Farsalje,
gdi u vremena njegda stara
boj veliki oni posta
od Pompea do Čezara,
svemu svijetu štetan dosta.

Brne Karnarutić podsjeća da je Farsalsko polje u Tesaliji:

Triba j’ biti hitru vojvodi, jimat svist
Ter se ne dat vitru gibati kako list,
Da kuno posluje da vreda stvori stvar
Ter da ne osluje kakono lin tovar.
Zač nigda bi Cesar barz sridu Težalje,
Parvi bi rinski(!) car komu svit čast šalje;
Zač Sipion bdeći po svojih s’obzira,
Dvi vojske ne mneći dobivši rastira.

Popevka iz "Cithara Octochorda" razmišlja više o Cezaru:

Gde je Šamšon, vitez jaki? gde Herkuleš on veliki?
Aleksander gde je zmožni, vsemu svetu zapovedni,
Komu suženj be Darijuš, Peržijanci i Egiptuš?
Gde Julijuš, cesar prvi, kî se vozi z oroslani,
Kî vumori Pompejuša i gospoctvo vze varaša?