Nismo dizajnirani za ovo

Nismo dizajnirani za ovo. Nisu nas za ovo napravili. Nisu nas napravili da po cijele dane sjedimo za stolom, da unosimo u sebe brda hrane, brda šećera, litre kave. Nisu nas napravili — veli Paul Graham — niti da imamo šefove i radimo u čoporima od po nekoliko stotina ljudi. Nisu nas napravili niti da radimo repetitivne poslove, da pišemo šablonske dopise.

Toma Akvinski, koji je u sobici danima razmišljao i pisao o modusima božanskog i anđeoskog postojanja, bio je ogroman i imao stotinjak kila (što je u njegovo doba bilo ravno današnjim dvjestotinjak); ima Danijel Dragojević zapis o tome u "Cvjetnom trgu".

Nismo dizajnirani za ovo.

Ali opet (kritika Grahama), čovjek nije samo ono za što je dizajniran. On se može i promijeniti; on je "mašina" koja može samu sebe preprogramirati.

(Kako sam ja "dizajniran", u svijetu lovaca i sakupljača ne bih preživio ni mjesec dana.)

Ali opet, kad sjedneš za taj stol i mozak počne raditi, ako počne...

I sad: što se može mijenjati, a što ne? Koja je promjena podnošljiva, koja nije?

Siva područja: mjesta gdje je tinta razlivena, crta razmazana.