Procella

Procella discrepantiae

Obscurata est oculi pupilla
Procella discrepantiae
devastat loca deserta
Exsiccatus est fons lacrimarum
Arbor solitaria ramos erexit
nubibus susurrat poema
Numquam solus cum sola
Melius est adesse quam abesse

Oluja neslaganja

Potamnje zjenica oka
Oluja neslaganja
hara pustim mjestima
Presahlo je vrelo suza
Samotno stablo uzdiže grane
oblacima došaptava pjesan
Nikada sam sa samom
Bolje je pribivati nego izbivati


Ivan Golub. Ultima solitudo personae / Lice osame. Biblioteka Salona, knj. 7, Ceres, Zagreb, 1997.

Teška tema

Ljubav kao takva bila je za ranonovovjekovnoga čovjeka, s obzirom na njegovo usko znanstveno poznavanje svijeta i na psihološko neiskustvo njegova jezika, teška tema. I nije se samo pjesnički diskurz o ljubavi ispomagao mitovima i metaforama. Ekstatična pak ljubav prema božanskome, u kojoj nestaje osobnosti, a "ja" i "ne-ja" postaju jedno, mora da je predstavljala posebno složen problem, kojemu ni s jedne strane nema sigurna pristupa.


Zoran Kravar (o Kanižlićevoj pjesmi iz Pripovijesti o mladiću Urbanu, Mali florilegij hrvatskih lirskih pjesama, 1994.)

Hm.