Teška tema
Ljubav kao takva bila je za ranonovovjekovnoga čovjeka, s obzirom na njegovo usko znanstveno poznavanje svijeta i na psihološko neiskustvo njegova jezika, teška tema. I nije se samo pjesnički diskurz o ljubavi ispomagao mitovima i metaforama. Ekstatična pak ljubav prema božanskome, u kojoj nestaje osobnosti, a "ja" i "ne-ja" postaju jedno, mora da je predstavljala posebno složen problem, kojemu ni s jedne strane nema sigurna pristupa.
Zoran Kravar (o Kanižlićevoj pjesmi iz Pripovijesti o mladiću Urbanu, Mali florilegij hrvatskih lirskih pjesama, 1994.)
Hm.
Skini si Ubuntu
1 komentar:
Falio im brahman i atman.
Kvragu, ali zar nije 1500 godina kakve-takve srednjovjekovne kršćanske duhovnosti i mistike moglo iznjedriti nekakve termine. A što je s europskim srednjovjekovnim neoplatonizmom, Sv. Augustinom, Boecijem, itd.? Od 12. stoljeća Europa prima islamske utjecaje (više naklonjene Aristotelu) i bizantske (više neoplatonske), a svi se na kraju odražavaju u talijanskoj renesansi - Cusanus, Ficino, itd.
http://wsu.edu/~dee/REN/NEOPLATO.HTM
Prema Kravaru, rano-novovjekovni čovjek je sve to zanemario, da bi se ispomagao nekakvim mitovima i metaforama. Po meni, to je jedino moguće ako mu je ozbiljno prijetila inkvizicijska lomača kao Galileu i Brunu.
Objavi komentar