Knjižne kletve
U srednjem su se vijeku ljutili na kradljivce knjiga. U nedostatku RFID čipova (koji aktiviraju alarm kad knjigu iznesete iz knjižnice ili knjižare), u rukopisne su kodekse ugrađivali knjižne kletve. Mali izbor (naš'o Gugle):
non videbit christum quisquis furabitur istum "Krista neće vidjeti tko god je ukrade" (Cod.Vat.Lat. 636)
Richardi Tissoti de sancto Ypolito supra dubium, qui sibi furabitur per collum suspendetur. "[Knjiga] Rikarda Tissota, svetog Hipolita o sumnji, tko mu je ukrade bit će za vrat obješen." (Universitätsbibliothek Salzburg, M I 256)
Non uideat christum quisquis furabitur istum. "Ne vidio Krista tko god je ukrade." (München, Bayerische St. [BITECA libid] 1104 [Collection] Cod. Hisp. (Cat.) [Call number] 59 [Previous call number] O.217.)
Qui furabitur librum istum. non videbit Iesum Christum. Sed ibit in Infernum. ad poenandum in aeternum. cum Turba Diabolorum. per omnia saecula saeculorum. "Tko ukrade ovu knjigu / neće vidjeti Isusa Krista / već će ić u pakao / da ga muče vječito / s gomilom đavola / u sve vijeke vjekova" (Bibliografia delle opere a stampa di Giambattista Marino.)
Jasno vam je da ovo pišem jer i mene muči jedna knjižna kletva.
Postoji, naime, odlična --- dragocjena --- knjiga Aleksandra Stipčevića, Socijalna povijest knjige u Hrvata (Zagreb: Školska knjiga, 2004). Knjiga je prepuna iznimno zanimljivih podataka za povijest pismenosti i pisanosti na prostoru Hrvatske, ali je puna i kojekakvih mana. Jedna od manjih (!) vezana je uz knjižne kletve.
Evo kako su predstavljene na stranicama 296 i 297 --- u tekstu i na reprodukciji preko čitave stranice (slike su ujedno i linkovi na flickr; ondje možete vidjeti i relevantne bilješke na samim fotkama):
Pa slika rukopisa iz zagrebačke Metropolitane:
Očito slova za koje bi Google "znao" da daju latinski furabitur (sa skraćenicom za -tur na kraju), čitaju i Stipčević, i njegov urednik, i recenzenti --- uredno kao furebit (jer se rimuje s videbit). Ali bez obzira na latinske rječnike i latinsku gramatiku, ako se već nećemo upuštati u analize kratica u latinskim rukopisima.
O Isusovu padežu da i ne govorimo.
I onda? Kako ću vjerovati ostalim podacima iz dragocjene, zanimljive, važne (i, usput, dozlaboga nacionalističke) knjige... ako je ona ondje gdje sam je ja sposoban provjeriti --- šokantno netočna?
Ima jedna narodna koja opisuje takve situacije: zlatom piše, xxxxxx pečati.
Skini si Ubuntu
2 komentara:
Nevene, bit ću kratak i samozatajan, a zbog brzine tvojeg odgovora - koji ipak priželjkujem - ostavljam ti komentar na vrhu stranice bez obzira što nema veze s temom ispod koje ga ostavljam. U zadnjem Zarezu napisao si sljedeći odlomak: 'pod stare je dane Mihovilović pisao najmanje devet tekstova na devet različitih tema'. Ne bi li trebalo stajati da je pisao 'najmanje devet tekstova o devet različitih tema'? Nakon što si ti podlegao, da tako kažem, pošasti prijedloga 'na' uz imenicu 'tema', onda, pretpostavljam, da je sve otišlo k vragu i da se više ne moram ljutiti kad čujem na televiziji, radiju, ili pročitam u novinama ovakve konstrukcije: 'Danas ćemo na Saboru raspravljati na tu temu.' Ne čini li ti se, Nevene, da bi umjesto takve rečenice trebala stajati sljedeća: 'Danas ćemo u Saboru raspravljati o toj temi.'? Itd. Da zaključim: Ako je već puk podlegao nepotrebnom 'angliziranju' prijedloga (a dolazi, očito, od 'on this or that subject' etc.), pa čak i novinari, obrazovaniji nego što su pučani, kako protumačiti da i jedan filolog može koristiti očito pogrešno pozicioniranje prijedloga?? Odgovori, ako možeš, u čemu je zapravo stvar kada je riječ 'o' toj temi (a ne 'na' tu temu!)? (Zapravo, zanima me kako tumačiš tu potpuno neočekivanu pojavu u svojemu tekstu, a ako možeš i želiš obrazloži i zbog čega je došlo do toga - ako moj 'argument anglizacije prijedloga' ne prihvaćaš.) Hvala ti unaprijed. Strastveni čitatelj tvoje stranice u Zarezu.
O prvom komentaru mislim da se NA to (ili o tome?) nema sto reci. Nothing to say about - it speaks for itself. U medjuvremenu, vratimo se prvobitnoj temi - knjizne kletve.
Evo kako se one prevode na 'rvacki:
Ti sto knjigu ovu maznu
Vrag ti dao vjecnu kaznu
Oj lopuzo, duga prsta,
Ne vidio Isukrsta
Djava nek' ti skrati dane
Pojele te crne vrane
Inace, franjevacka predaja kaze da su i Sv. Anti ukrali knjigu, tocnije, ukrao mu ju je jedan fratar iz njegovog samostana koji se odlucio vratiti svjetovnom zivotu. Medjutim, svetac nije toliko zalio za knjigom (a onda su se knjige pisalo rukom, godinama), nego se zabrinuo za dusu tog fratra i molio Boga da mu rasvijetli pamet kako bi mu vratio knjigu. Ovome se na nekom mostu ukazao demon (ili mozda sam Sotona), i rekao mu da vrati knjigu, sto je on skruseno i ucinio. Zanimljivo je da su u ovom slucaju (u ciju istinitost ne mozemo sumnjati, jer prica potjece od sveca) suradjivale obje, da tako velim, natprirodne instance, kako bi se knjiga vratila na mjesto. Od tada se ljudi mole Sv. Anti da im pronadje izgubljene stvari (recimo, molitvom "Si queris miracula", ali dovoljan je i obican Ocenas), i to ne samo knjige, nego i apstraktne, kao sto je ugled, pamet, itd. U to ime, pomolimo se Sv. Anti da zlobnicima i cjepidlakama vrati ljudsku dobrotu i zdrav razum.
Objavi komentar