"Novi list" od subote, 9. siječnja 2010, donosi u članku Tihomira Ponoša "Izgnan i izbrisan" nešto nalik na "paralelan životopis" Temistokla i Ive Sanadera:

Gotovo nitko nije bio od svojih sugrađana toliko cijenjen kao mudar i sposoban državnik, pravi vođa, a završio odbačen, usamljen, izgnan, prezeren za što si je uvelike bio sam zaslužan. Takav je bio staroatenski državnik, političar i vojskovođa Temistoklo čija se sudbina i karakter uvelike može usporediti s onima Ive Sanadera, što, naravno, ne znači da se Sanaderova povijesna važnost i djela mogu usporediti s Temistoklovim.

(...)

Volio je da ga štuju, cijenio je one koji mu laskaju, neobično je uvažavao one koji su njegova djela priznavali. kako je prirodno bio neskroman, izgradio je u blizini svoga doma hram posvećen Artemidi, a njime je jasno aludirao na sebe i svoju ključnu ulogu u grčko-perzijskim ratovima. Sve to zvuči poznato i viđeno je i u Hrvatskoj početkom 21. stoljeća. Viđena je i Temistoklova sklonost korupciji pa je, ne bi li lakše vladao i ne bi li mu se lakše divili, imao i svoj fond za podmićivanje.

Izvor podataka za usporedbu Ponošu je Plutarhov životopis Temistokla (Plutarh paralelu Temistoklu nalazi u rimskom vojskovođi Furiju Kamilu).

Vrlo je veselo vidjeti takve klasične referencije u dnevnim novinama (mada je usporedba malo šepava). Dodatno je pikantna, međutim, činjenica (koju zna Google) da je Temistoklo već bio iskorišten u hrvatskom političkom diskurzu:

... mnogi u samom sudu bili su svjesni svoje sramotne uloge. Ili su bili svjesni onoga o čemu piše Lujo Medvidović preko (!) sjajne povijesne paralele Temistoklo – Tuđman: "Poslije Termistokla (koji je opravdano slavan budući je 480. godine prije Krista, kod Salamine pobijedio nadmoćnije Perzijance, kao što je Tuđman u akciji Oluja 1995. pobijedio nadmoćnije agresore), nikada u povijesti jedan vojskovođa nije potjeran iz povijesti zbog pobjede u ratu. Antička Grčka je taj pogrješni postupak 'detemistoklizacije' na sudu povijesti platila najvišom mogućom cijenom – potpunom propasti. Nadati se je da Europa, kao velika civilizacija, baštinik antičke Grčke, ne će represijom protiv najboljeg dijela sama sebe uništiti iznutra, da će vratiti značenje svojim riječima, u sebi pronaći snage te pravim jasnim i razlikovnim riječima imenovati različite pojave. Osobito se nadamo da će Europa, kao poticatelj procesa 'detuđmanizacije' na vrijeme shvatiti da je Tuđman branio europske vrjednote, kao što je Temistoklo branio Grčke, te da se zbog sebe same ne smije ponijeti prema Tuđmanu kao Grčka prema Termistoklu."

Egzempla su, dakako, iskoristiva in utramque partem.