"Novi list" od subote, 9. siječnja 2010, donosi u članku Tihomira Ponoša "Izgnan i izbrisan" nešto nalik na "paralelan životopis" Temistokla i Ive Sanadera:

Gotovo nitko nije bio od svojih sugrađana toliko cijenjen kao mudar i sposoban državnik, pravi vođa, a završio odbačen, usamljen, izgnan, prezeren za što si je uvelike bio sam zaslužan. Takav je bio staroatenski državnik, političar i vojskovođa Temistoklo čija se sudbina i karakter uvelike može usporediti s onima Ive Sanadera, što, naravno, ne znači da se Sanaderova povijesna važnost i djela mogu usporediti s Temistoklovim.

(...)

Volio je da ga štuju, cijenio je one koji mu laskaju, neobično je uvažavao one koji su njegova djela priznavali. kako je prirodno bio neskroman, izgradio je u blizini svoga doma hram posvećen Artemidi, a njime je jasno aludirao na sebe i svoju ključnu ulogu u grčko-perzijskim ratovima. Sve to zvuči poznato i viđeno je i u Hrvatskoj početkom 21. stoljeća. Viđena je i Temistoklova sklonost korupciji pa je, ne bi li lakše vladao i ne bi li mu se lakše divili, imao i svoj fond za podmićivanje.

Izvor podataka za usporedbu Ponošu je Plutarhov životopis Temistokla (Plutarh paralelu Temistoklu nalazi u rimskom vojskovođi Furiju Kamilu).

Vrlo je veselo vidjeti takve klasične referencije u dnevnim novinama (mada je usporedba malo šepava). Dodatno je pikantna, međutim, činjenica (koju zna Google) da je Temistoklo već bio iskorišten u hrvatskom političkom diskurzu:

... mnogi u samom sudu bili su svjesni svoje sramotne uloge. Ili su bili svjesni onoga o čemu piše Lujo Medvidović preko (!) sjajne povijesne paralele Temistoklo – Tuđman: "Poslije Termistokla (koji je opravdano slavan budući je 480. godine prije Krista, kod Salamine pobijedio nadmoćnije Perzijance, kao što je Tuđman u akciji Oluja 1995. pobijedio nadmoćnije agresore), nikada u povijesti jedan vojskovođa nije potjeran iz povijesti zbog pobjede u ratu. Antička Grčka je taj pogrješni postupak 'detemistoklizacije' na sudu povijesti platila najvišom mogućom cijenom – potpunom propasti. Nadati se je da Europa, kao velika civilizacija, baštinik antičke Grčke, ne će represijom protiv najboljeg dijela sama sebe uništiti iznutra, da će vratiti značenje svojim riječima, u sebi pronaći snage te pravim jasnim i razlikovnim riječima imenovati različite pojave. Osobito se nadamo da će Europa, kao poticatelj procesa 'detuđmanizacije' na vrijeme shvatiti da je Tuđman branio europske vrjednote, kao što je Temistoklo branio Grčke, te da se zbog sebe same ne smije ponijeti prema Tuđmanu kao Grčka prema Termistoklu."

Egzempla su, dakako, iskoristiva in utramque partem.

Tužno

Kao dugogodišnji čitalac Novog lista, ovime sam jako ražalošćen:

— Novinari Marinko Čulić i Viktor Ivančić primljeni su, kao kolumnisti, u stalni radni odnos u riječkome Novom listu od 16. kolovoza prošle godine, i to na traženje uredništva lista i tadašnje uprave poduzeća.

— Prema dogovoru s uredništvom i upravom, trebali su pisati za Novi list, te kasnije i za planirani tjednik, kada ovaj bude pokrenut. Zapošljavanja su, kao "velika novinarska pojačanja", slavodobitno objavljena na stranicama Novog lista.

— Glavni urednik Novog lista Goran Kukić, te izvršna urednica Nela Vlašić dogovorili su s Viktorom Ivančićem kolumnu koja će se objavljivati svakog ponedjeljka, a trebala je startati od 1. rujna prošle godine. Tri dana uoči objavljivanja prve kolumne, međutim, dojavljeno mu je da se "pisanje stornira do daljnjega" — kako za njega, tako i za kolegu Marinka Čulića — i to po nalogu novoga većinskog vlasnika Novog lista.

— Većinski vlasnik Novog lista zove se Robert Ježić, u svom posjedu ima tvrtke Dioki i Dina, koje se ne bave novinskim izdavaštvom, i dugogodišnji je član HDZ-a.

— "Storniranje do daljnjega" potrajalo je nekoliko mjeseci, da bi u prosincu prošle godine novopostavljena direktorica poduzeća Nataša Mijačika zatražila od Marinka Čulića i Viktora Ivančića da pristanu na sporazumni raskid ugovora o radu. Pod ponuđenim okolnostima, oni na to nisu pristali.

— Uslijedilo je maltretiranje, pozivanje u Rijeku na izmišljene "poslovne dogovore" svakih nekoliko dana, i to u vrijeme Božića i Nove godine.

— Naposljetku, na sastanku održanom 29. prosinca, glavni urednik Novog lista naručio je od Marinka Čulića i Viktora Ivančića tekstove, s obećanjem da će oni biti objavljeni 5. siječnja. U novogodišnjem broju Novog lista objavljena je i anketa o "događaju godine" po izboru "15 prvih pera Novog lista", a među tih "15 prvih pera" uvršteni su Marinko Čulić i Viktor Ivančić.

— Poslani tekstovi 5. siječnja nisu objavljeni u Novom listu, također uz obrazloženje da su "stornirani do daljnjega", i to po nalogu uprave i većinskog vlasnika.

— Dva tjedna kasnije, glavni urednik Goran Kukić obavijestio je Marinka Čulića i Viktora Ivančića da se sastao s većinskim vlasnikom Robertom Ježićem, te da se ovaj kategorično protivi objavljivanju njihovih tekstova, čemu se on - premda je po funkciji odgovoran za uređivačku politiku lista — nije u stanju suprotstaviti.

Izvor: H-Alter, "Storniranje do daljnjega", 29.01.2009.

Ima toga tamo još.

Vrlo, vrlo žalosno.

Što ćemo sad čitati?

Nastavak

Altera pars: Novi list od subote, 31. siječnja (i u slobodno dostupnom internetskom izdanju) objavljuje niz tekstova o situaciji Ivančića i Čulića, uključujući i odgovor glavnog urednika NL. Nema, međutim, spominjanja kronologije koju sam prenio gore; nema izjave Roberta Ježića; bit spora opisana je ovako:

Nikoga ne plaćamo da ne bi radio. To se odnosi i na dvojicu kolega – Ivančića i Čulića – koji su trebali biti autori u planiranom političkom tjedniku. S obzirom na to da je taj projekt prolongiran, Uprava ih je zamolila za redefiniciju njihovog radnog statusa uz obećanje da na njih računa u trenutku pokretanja političkog tjednika. Nije bilo govora o otkazima, nije bilo prijetnji ni ucjena, nije bilo cenzure.

Goran Kukić, glavni urednik Novog lista, "Ne ucjenjujemo i ne prijetimo otkazima"

Najpovoljnije moguće tumačenje u korist Novog lista bilo bi da se Ivančiću i Čuliću nije dalo raditi — ili da nisu htjeli pristati na nove ugovore s nižim honorarima. Ali, ako je tako, zašto bi dvojica novinara izlazila u javnost sa svojom pričom? Zašto bi riskirali da ih se vrlo lako raskrinka kao lijenčine i pohlepnike? I zašto NL ne spominje planirane kolumne u dnevnom izdanju i ne osvrće se na kronologiju?

Ovakva reakcija onome tko zna i drugu stranu izgleda u najmanju ruku jednostrano.

PET borba protiv siromaštva

Jučerašnji Novi list (18. 10.) javlja o mudrom i prigodnom državnom potezu, promjeni pravila vezanih uz otkup ambalaže.

Svatko tko živi u Hrvatskoj zna tko se bavi skupljanjem alu-limenki i plastičnih flaša; znamo i kakvu socijalnu ulogu igra --- silom prilika --- ova ekološka mjera. Znamo i za nevjerojatnu posljedicu: zahvaljujući otkupu ambalaže, Hrvatska je (gotovo preko noći) postala, što se stakla, limenki i PET flaša tiče, čista poput kakve skandinavske zemlje. To ti je motivacija.

Sada je, međutim, Fond za zbrinjavanje ambalažnog otpada promijenio pravila igre.

"Od petka se maksimum ambalažnih jedinica za otkup od građana svuda ograničava na 80", bez obzira na skladišni prostor itd. "Glasnogovornica Fonda... objašnjava da se na ovaj način željelo spriječiti da pojedinci od prikupljanja ambalažnog otpada rade 'biznis' i odjednom dovoze na otkupna mjesta stotine pa i tisuće PET i staklenih boca ili aluminijskih limenki."

Osim toga, trgovci su od nadležnog državnog fonda dobili izričitu uputu da "ne smiju preuzeti ambalažu od onih građana za koje utvrde da [ambalažu] nisu kupili."

Osim usklađivanjem s EU normama, kaucije za jednokratnu ambalažu hrvatska je država opravdavala i ekološkim interesom. Taj se ekološki interes, nažalost, lijepo spojio sa siromaštvom građana iste te države. Sada država uvodi mjeru kojom će naškoditi svome ekološkom interesu, i ekonomskom interesu svojih najsiromašnijih građana. Jer oni iz toga rade "biznis". Ako ste kad vidjeli na cesti čovjeka natovarenog vrećicama punim plastičnih flaša, znate tko su tajkuni toga biznisa.

Sretan vam dan borbe protiv siromaštva!

(U Novom listu vijest je, posve umjesno, objavljena uz prigodne tekstove o dotičnom danu: "Dvije trećine građana Hrvatske smatra se siromašnima", "Nama je svaki dan --- dan borbe protiv siromaštva".)