Tužno

Kao dugogodišnji čitalac Novog lista, ovime sam jako ražalošćen:

— Novinari Marinko Čulić i Viktor Ivančić primljeni su, kao kolumnisti, u stalni radni odnos u riječkome Novom listu od 16. kolovoza prošle godine, i to na traženje uredništva lista i tadašnje uprave poduzeća.

— Prema dogovoru s uredništvom i upravom, trebali su pisati za Novi list, te kasnije i za planirani tjednik, kada ovaj bude pokrenut. Zapošljavanja su, kao "velika novinarska pojačanja", slavodobitno objavljena na stranicama Novog lista.

— Glavni urednik Novog lista Goran Kukić, te izvršna urednica Nela Vlašić dogovorili su s Viktorom Ivančićem kolumnu koja će se objavljivati svakog ponedjeljka, a trebala je startati od 1. rujna prošle godine. Tri dana uoči objavljivanja prve kolumne, međutim, dojavljeno mu je da se "pisanje stornira do daljnjega" — kako za njega, tako i za kolegu Marinka Čulića — i to po nalogu novoga većinskog vlasnika Novog lista.

— Većinski vlasnik Novog lista zove se Robert Ježić, u svom posjedu ima tvrtke Dioki i Dina, koje se ne bave novinskim izdavaštvom, i dugogodišnji je član HDZ-a.

— "Storniranje do daljnjega" potrajalo je nekoliko mjeseci, da bi u prosincu prošle godine novopostavljena direktorica poduzeća Nataša Mijačika zatražila od Marinka Čulića i Viktora Ivančića da pristanu na sporazumni raskid ugovora o radu. Pod ponuđenim okolnostima, oni na to nisu pristali.

— Uslijedilo je maltretiranje, pozivanje u Rijeku na izmišljene "poslovne dogovore" svakih nekoliko dana, i to u vrijeme Božića i Nove godine.

— Naposljetku, na sastanku održanom 29. prosinca, glavni urednik Novog lista naručio je od Marinka Čulića i Viktora Ivančića tekstove, s obećanjem da će oni biti objavljeni 5. siječnja. U novogodišnjem broju Novog lista objavljena je i anketa o "događaju godine" po izboru "15 prvih pera Novog lista", a među tih "15 prvih pera" uvršteni su Marinko Čulić i Viktor Ivančić.

— Poslani tekstovi 5. siječnja nisu objavljeni u Novom listu, također uz obrazloženje da su "stornirani do daljnjega", i to po nalogu uprave i većinskog vlasnika.

— Dva tjedna kasnije, glavni urednik Goran Kukić obavijestio je Marinka Čulića i Viktora Ivančića da se sastao s većinskim vlasnikom Robertom Ježićem, te da se ovaj kategorično protivi objavljivanju njihovih tekstova, čemu se on - premda je po funkciji odgovoran za uređivačku politiku lista — nije u stanju suprotstaviti.

Izvor: H-Alter, "Storniranje do daljnjega", 29.01.2009.

Ima toga tamo još.

Vrlo, vrlo žalosno.

Što ćemo sad čitati?

Nastavak

Altera pars: Novi list od subote, 31. siječnja (i u slobodno dostupnom internetskom izdanju) objavljuje niz tekstova o situaciji Ivančića i Čulića, uključujući i odgovor glavnog urednika NL. Nema, međutim, spominjanja kronologije koju sam prenio gore; nema izjave Roberta Ježića; bit spora opisana je ovako:

Nikoga ne plaćamo da ne bi radio. To se odnosi i na dvojicu kolega – Ivančića i Čulića – koji su trebali biti autori u planiranom političkom tjedniku. S obzirom na to da je taj projekt prolongiran, Uprava ih je zamolila za redefiniciju njihovog radnog statusa uz obećanje da na njih računa u trenutku pokretanja političkog tjednika. Nije bilo govora o otkazima, nije bilo prijetnji ni ucjena, nije bilo cenzure.

Goran Kukić, glavni urednik Novog lista, "Ne ucjenjujemo i ne prijetimo otkazima"

Najpovoljnije moguće tumačenje u korist Novog lista bilo bi da se Ivančiću i Čuliću nije dalo raditi — ili da nisu htjeli pristati na nove ugovore s nižim honorarima. Ali, ako je tako, zašto bi dvojica novinara izlazila u javnost sa svojom pričom? Zašto bi riskirali da ih se vrlo lako raskrinka kao lijenčine i pohlepnike? I zašto NL ne spominje planirane kolumne u dnevnom izdanju i ne osvrće se na kronologiju?

Ovakva reakcija onome tko zna i drugu stranu izgleda u najmanju ruku jednostrano.