Petar Lucić, prevodilac

Salustije:

Concordia parvae res crescunt, discordia maxumae dilabuntur. (Bellum Iugurthinum 10,6)

Prepjevao, u drugoj polovici 16. st, Petar Lucić, i zapisao u svome rukopisnom zborniku Vartal, f. 324v (br. 109, s. 565 Kolumbićeva izdanja):

P(etar) L(ucij) istumači

U jedinstvu mala napridak imaju,
A u nesklad vela nazada padaju.

Mislim da je prijevod prilično duhovit (usp. discordia... dilabuntur: nesklad... nazada padaju; mala / vela je korištenje osebujnih potencijala hrvatskoga).

Drugi je Lucićev distih (slijedi odmah ispod, na istoj stranici) također stihovana verzija proznog teksta. Laktancije, De ira Dei:

Imo, inquit, si irascitur Deus, statim debuit uindicare, et pro merito quemque punire. Atenim si id faceret, nemo superesset. (Lact. ira 20)

Petar Lucić:

Isti

Da bi za svaki grih Bog na nas gnjiv pušćal,
U mal čas od nas svih nitkor ne bi ostal.