Dvije su podudarnosti dosta da se obrve podignu.
Prvo, slike iz Jugoslavije u arhivi Lifea na Googlu.
Drugo, Halmos spominje Williama Fellera, matematičara koga je upoznao na Princetonu: "He spoke loudly, very fast, with a strong Yugoslav accent, with wit and charm and understanding." (Halmos, So you want... p. 94).
Jaki jugoslavenski naglasak.
Ex Iliados versione Raymundi Cunichii (Romae 1776):
p. 420
Aeacidae interea diversa in parte jugales,
Egressi turba e media bellique tumultu,
Flebant, aurigam ut primum sensere cruenta
Priamidae foedo prostratum in pulvere dextra.
Illos Automedon, Dioreos inclyta proles
Urgebat, celerique attingens terga flagello
Et blandis hortans verbis, terrensque minaci
Voce iterum atque iterum increpitos: nec caftra reverti
In Danaum, latus qua tenditur Hellespontus
Illi, nec tristi se bello inferre volebant;
p. 421
Sed, velut immotae stant vasta mole columnae
Busta viri supra vel supra busta puellae;
Sic stabant curru juncti, dejectaque terrae
Admorant capita; ex oculis per moesta tepentes
Ora ibant grandes lacrimae flentum sibi rapti
Aurigae desiderio; juba densa comanti
Crine jugum propter circlis elapsa fluebat
Horrens, fusa jacens immundo in pulvere. divûm
Hos coelo rex conspectos miseratus ab alto est
Et quassans caput, haec tacito sub pectore secum:
Heu miseri, indignique ambo ferre ista! senectae
Mortis & expertes cur nam vos numina quondam
Mortali dedimus Peleo? luctusque laboresque
Anne hominum ut misera duros cum gente feratis
Qua nulla est curae subjectior, atque dolori
Aerumnaeque, omni e numero, quaecunque liquenti
Vescunturque aura , terrestri & corpore serpunt.
Attamen haud patiar vobis , pulchroque potitum
Hectora Priamiden curru vectarier. arma
Non satis est indutus habet quod rapta? superbis
Quod tumet exuviis, fama & se jactat inani?
Quin ego nunc vobis, artusque animosque vigore
Complebo indomito, raptum ut servare volucri
Automedonta fuga liceat, curvasque referre
Incolumem ad puppes. Teucris decus addere nam stat
Majus adhuc, Danaos ut sternant caede, carinas
Dum tandem veniant ad celsas, Solque revisat
Oceanum, & sacra terram nox contegat umbra.
Cunichii fons (e Perseo sub PhiloLogic):
ἵπποι δ’ Αἰακίδαο μάχης ἀπάνευθεν ἐόντες
κλαῖον, ἐπεὶ δὴ πρῶτα πυθέσθην ἡνιόχοιο
ἐν κονίῃσι πεσόντος ὑφ’ Ἕκτορος ἀνδροφόνοιο.
ἦ μὰν Αὐτομέδων Διώρεος ἄλκιμος υἱὸς
πολλὰ μὲν ἂρ μάστιγι θοῇ ἐπεμαίετο θείνων,
πολλὰ δὲ μειλιχίοισι προσηύδα, πολλὰ δ’ ἀρειῇ·
τὼ δ’ οὔτ’ ἂψ ἐπὶ νῆας ἐπὶ πλατὺν Ἑλλήσποντον
ἠθελέτην ἰέναι οὔτ’ ἐς πόλεμον μετ’ Ἀχαιούς,
ἀλλ’ ὥς τε στήλη μένει ἔμπεδον, ἥ τ’ ἐπὶ τύμβῳ
ἀνέρος ἑστήκῃ τεθνηότος ἠὲ γυναικός,
ὣς μένον ἀσφαλέως περικαλλέα δίφρον ἔχοντες
οὔδει ἐνισκίμψαντε καρήατα· δάκρυα δέ σφι
θερμὰ κατὰ βλεφάρων χαμάδις ῥέε μυρομένοισιν
ἡνιόχοιο πόθῳ· θαλερὴ δ’ ἐμιαίνετο χαίτη
ζεύγλης ἐξεριποῦσα παρὰ ζυγὸν ἀμφοτέρωθεν.
μυρομένω δ’ ἄρα τώ γε ἰδὼν ἐλέησε Κρονίων,
κινήσας δὲ κάρη προτὶ ὃν μυθήσατο θυμόν·
ἆ δειλώ, τί σφῶϊ δόμεν Πηλῆϊ ἄνακτι
θνητῷ, ὑμεῖς δ’ ἐστὸν ἀγήρω τ’ ἀθανάτω τε;
ἦ ἵνα δυστήνοισι μετ’ ἀνδράσιν ἄλγε’ ἔχητον;
οὐ μὲν γάρ τί πού ἐστιν ὀϊζυρώτερον ἀνδρὸς
πάντων, ὅσσά τε γαῖαν ἔπι πνείει τε καὶ ἕρπει.
ἀλλ’ οὐ μὰν ὑμῖν γε καὶ ἅρμασι δαιδαλέοισιν
Ἕκτωρ Πριαμίδης ἐποχήσεται· οὐ γὰρ ἐάσω.
ἦ οὐχ ἅλις ὡς καὶ τεύχε’ ἔχει καὶ ἐπεύχεται αὔτως;
σφῶϊν δ’ ἐν γούνεσσι βαλῶ μένος ἠδ’ ἐνὶ θυμῷ,
ὄφρα καὶ Αὐτομέδοντα σαώσετον ἐκ πολέμοιο
νῆας ἔπι γλαφυράς· ἔτι γάρ σφισι κῦδος ὀρέξω
κτείνειν, εἰς ὅ κε νῆας ἐϋσσέλμους ἀφίκωνται
δύῃ τ’ ἠέλιος καὶ ἐπὶ κνέφας ἱερὸν ἔλθῃ·
Nožiće i igle, svrdla i čačkalice, Dutene,
sa sobom nosiš, mjerke, škarice, pisaljke.
Englez je izveo sve to poput Dedala fino,
da jednostavnije ništa ne može biti.
A opet, ja smatram (ako ćemo pravo) da mi je
jednostavnije biti bez te bezvezarije.
If you can't solve a problem, then there is an easier problem you can't solve — find it!
Halmos, P. R. (1985), I want to be a mathematician : an automathography , Mathematical Association of America, , Washington, D.C, p. 76.
(That Pólya.)
Ovo odlično izgleda, dobro je napisano... i trebalo bi mi neka tri mjeseca da proučim kako valja:
German History in Documents and Images (GHDI) is a comprehensive collection of primary source materials documenting Germany's political, social, and cultural history from 1500 to the present. It comprises original German texts, all of which are accompanied by new English translations, and a wide range of visual imagery. The materials are presented in ten sections, which have been compiled by leading scholars. All of the materials can be downloaded free of charge for teaching, research, and related purposes; the site is strictly intended for individual, non-commercial use.
U jednoj knjizi koja je pripadala Marku Maruliću — Poetae Christiani veteres, zbornik kršćanske latinske poezije — uvezana je, kao što hrvatska znanost zna zahvaljujući don Mladenu Parlovu, jedna inkunabula tiskana u Veneciji 1499. To je djelo Makarija Mucija iz Camerina (Macarius Mutius eques Camers); ono je i samo primjer kršćanske epike, i to prilično utjecajan primjer: opisuje Kristov silazak u pakao, u 16. st. omiljenu temu novolatinskih pjesnika (vidi literaturu), među ostalima i Dubrovčanina Jakova Bunića. (Znanstvenici su prilično škrti što se podataka o Mucijevu životu tiče; zasad sam doznao da se tužio u pismu Polizianu kako ga je strefila kap dok je predavao Horacija.)
Priča se zapleće kad u kolofonu inkunabule pogledamo tko je bio izdavač. Franjo Lučanin (Franciscus Lucensis, Francesco Consorti iz Lucce), svećenik i kantor u mletačkoj bazilici Sv. Marka, priredio je za tisak Marulićeva djela De institutione bene vivendi (1506), Quinquaginta parabolę (1510), 1516. Evangelistarium.
Marulić je ostavio prilično zabilježaka u Mucijevu tekstu; vjerojatno je nacrtao i slovo P na gornjoj slici. Bilo bi zato zanimljivo vidjeti kakvog je traga intenzivna lektira Mucija ostavila u Marulićevu djelu: Marulić čita Mucija?
(Mucije se, inače, ne spominje u vrijednome Marulićevu biografskom leksikonu.)
Jezični izazovi ne daju mi mira. Ne toliko radi rješavanja, koliko kao princip: kako bi se primijenili na, recimo, učenje književnosti (pita netko tko će ubrzo morati opet jednom predavati Rimsku književnost republikanskoga razdoblja)?
Nastavak iz prošlog broja. "Haec quibus Ianci..." znači: "Kome ovo, Janko? Onima kojima Sreća bude sklona." Natpis je urezan na tzv. Papalićevoj palači u Splitu, tamo gdje je danas Muzej grada Splita, i gdje se u kolovozu slavi Marulićev rođendan. (Nisam, nažalost, vidio gdje se točno natpis nalazi.)
Kakav Janko? Papalići su kuću naslijedili od viteza Janka Albertija, Marulićeva ujaka; Alberti je umro bez potomaka, Papalići su mu bili u rodu preko supruge (Marija Marcello, nećaka jednog od mletačkih duždeva, sestra je supruge Dmine Papalića).
No to je uglavnom pozadina. Ono što je važno jest da smo danas skloni čitati "Kome ovo, Janko..." na zidu raskošne palače kao pesimističnu, melankoličnu izjavu. No čitamo li je na fonu donjega Ciceronova citata, ona zvuči drugačije. Kao životna činjenica.
in eis elaborant, quae sciunt nihil ad se omnino pertinere: "serit arbores, quae altero saeclo prosint," ut ait Statius noster in Synephebis. nec vero dubitat agricola, quamvis sit senex, quaerenti cui serat respondere: "dis immortalibus, qui me non accipere modo haec a maioribus voluerunt, sed etiam posteris prodere."
(Cic. Cato 24, 7)
trude se oko onoga za što znaju da njima samima neće ništa donijeti: "sadi stabla koja će koristiti drugom pokoljenju", kako kaže naš Stacije u Sinefebima. Pa i seljak, ma kako star bio, bez oklijevanja odgovara na pitanje za koga sadi: "za besmrtne bogove, koji su htjeli ne samo da ja ovo primim od predaka, nego i da predam dalje potomcima."
(Ciceron, Katon Stariji ili o starosti, 24, 7)
Uvijek me je boljelo kad bih sretao znance, kolege i prijatelje što su utopili svoje nadarenosti u nevoljama koje kao da su sami izmislili i izabrali. Krleža mi je tu pojavu tumačio formulom koju je izricao, polu šaljivo polu ozbiljno. Tvrdio je da postoji trovrsni mazohizam, dragi Lasiću, svatko izabire svoju bol u kojoj će uživati čekajući da ga ona uništi. U našoj su kulturi najčešće tri: žena, alkohol, politika. Što ćete vi izabrati da ne biste podnijeli odgovornost i napor?
Stanko Lasić, Autobiografski zapisi, Zagreb, 2000, s. 604.
U udarnoj temi Novog lista jučer (31. kolovoza), ime austrijskog bankara upletenog u muljaže s Hypo bankom umjesto "Kulterer" dosljedno se piše Kutlerer (nažalost se ne vidi u onome što je na internetu dostupno, ali se ovaj "pemac" događa, izgleda, češće: 45lines, buzimljani, etc).
Si non e' corretto, e' ben trovato.
Croatiae auctores Latini in rete / Hrvatski latinisti na internetu
Bibliografija Noge filologa (s tekstovima tu i tamo!)
Booksa i ja se volimo malo javno, malo tajno.
Skini si Ubuntu