Kunić Lud. 11

In Dutenum inutilium sectatorem.

Cultellos et acus, terebras et scalpra, Dutene,
  Fers tecum, normas, forficulas, calamos.
Anglus Daedaleo duxit tersitque lepore
  Cuncta faber; fieri nil pote simplicius.
Ipse tamen (fas est si dicere vera) carere
  Tot rerum nugis mi puto simplicius.

Dutenu, koji obožava beskorisne stvari

Nožiće i igle, svrdla i čačkalice, Dutene,
sa sobom nosiš, mjerke, škarice, pisaljke.
Englez je izveo sve to poput Dedala fino,
da jednostavnije ništa ne može biti.
A opet, ja smatram (ako ćemo pravo) da mi je
jednostavnije biti bez te bezvezarije.

Rajmund Kunić (1719–1794), dubrovački isusovac iz "galantnog stoljeća", autor je golemog korpusa latinske poezije; samo epigrama ima preko 3500, s nekih 20.000 stihova. Gornji je epigram br. 11. iz skupine šaljivih (Ludicra).

Duten je očito volio gadgete.