26.10.10

Drugorazredni

Halmos o sveučilištu:

Sveučilište postoji da bi stvaralo i prenosilo znanje. Ne da bi osmišljavalo i provodilo prijemne ispite, ne da bi određivalo mjesto i vrijeme nastave, ne da bi vodilo evidenciju o studentima, čak ne ni da bi prikupljalo i raspoređivalo novce. Sve je to u nekoj mjeri nužno, i svatko od nas mora nešto od toga raditi. To su aktivnosti u službi zajednice. Ako ih netko ne provodi, veći teret pada na nas ostale, i takvo je ponašanje nedruštveno --- ali ne radi se o pozitivnom doprinosu koje treba posebno nagrađivati. Za lošeg učitelja ima mjesta na sveučilištu (ako je pravi kreativac); i za drugorazrednog istraživača ima mjesta (ako je pravi učitelj). Ali drugorazredni istraživač koji je drugorazredni učitelj nema u akademskoj zajednici većeg opravdanja nego što ga ima portir, tajnik, financijski analitičar, dekan za pitanja latinoameričke zajednice, ili prorektor za upravu. Rad takvih ljudi je nužan --- barem djelomično --- ali se ne smije zato smatrati napredovanjem, pozicijom koja zaslužuje divljenje, zavist i visoku plaću.

A university exists to create and to transmit knowledge --- not to design and administer placement exams, not to arrange times and places of classes, not to keep student records, and not even to raise and distribute money. All such things are to some extent necessary, and we must all do some of them. They are actions of social service. Failure to perform them puts more on the rest of us, and is therefore antisocial --- but they are not positive contributions to be rewarded. A poor teacher may have a place in a university (if he is a great creator), and a second-rate research man has his place (if he is a great teacher). But a second-rate research man who is a second-rate teacher has no more right to be on the faculty than a janitor, a secretary, a budget systems analyst, a dean of Latino affairs, or a vice president for administration. The work of such people is necessary --- well, some of it is anyway --- but it should not for that reason be regarded as a promotion, looked up to, revered, and overpaid.

(Halmos, P. R. (1985), I want to be a mathematician : an automathography , Mathematical Association of America, , Washington, D.C., s. 221.)

Nema komentara: