Halmosovi ručkovi

Matematičar profesionalac razgovara o matematici za ručkom i na čaju. Ne priča nužno o genijalnim novim teoremima i dokazima (što je tema za čireve ili ekstaze, ovisi) --- može se raditi o novom štosu u nastavi, psovanju skandalozno lukavog pokušaja studentske prevare, tračanju o greški u dokazu teorema o četiri boje. Mnogo dobrih sveučilišta ima dugu tradiciju matematičkih ručkova s lanč-paketima (ili u sveučilišnom klubu); ti su ručkovi važna sastavnica kvalitete. Zahvaljujući njima, članovi odsjeka drže korak jedan s drugim; zahvaljujući njima, svatko se može okoristiti mozgovima i pamćenjem sviju. Na nekoliko sveučilišta i ja sam malo doprinio uspostavljanju tradicije ručkova; tradicija se potom primila i cvala još dugo nakon što sam otišao dalje.

A professional mathematician talks about mathematics at lunch and at tea. The subject doesn't have to be hot new theorems and proofs (which can make for ulcers or ecstasy, depending)---it can be a new teaching twist, a complaint about a fiendish piece of student skullduggery, or a rumor about an error in the proof of the four color theorem. At many good universities there is a long-standing tradition of brown-bag (or faculty club) mathematics lunches, and they are an important constituent of high quality. They keep the members of the department in touch with one another; they make it easy for each to use the brains and the memory of all. At a few universities I had a hand in establishing the lunch tradition, which then took root and flourished long after I left.

(Halmos, p. 267)