3/5

Jučer smo svi zajedno gledali Umri muški 3 (1995). Ima u filmu jedna školska zagonetka (kao što znate, glavni negativac stalno takve zadaje Bruceu Willisu) koja nas je lijepo zabavila tijekom reklama — između ostalog, zato što je u filmu, barem u prijevodu na hrvatski, krajnje loše objašnjena.

Junaci imaju dvije velike plastične boce, jednu od 3 galona, drugu od 5. Moraju staviti na vagu kofera s bombom točno 4 galona vode da bi se bomba deaktivirala; ako bude iole previše ili premalo, bomba će eksplodirati. (Vode imaju koliko hoće, boce su prazne u početku.)

Kako će izmjeriti 4 galona?

Dobar dio šarma filma skriva se u tim glavolomkama.

Katalog brodova

Languagehat je preveo Mandeljštamovu pjesmu o Homeru na engleski. Drugi su se oduševljeno pridružili u komentarima. I mene je zasvrbjelo (mada je teško zaboraviti prijevod Branka Miljkovića i Milice Nikolić; i mada ruski znam jedva čitati).

Nesanica. Homer. Jedra napeta.
Ja pročitah dopola katalog brodova:
tu dugu procesiju, ta jata ždralova
nekoć davno nad Heladu nadvita.

Udarni klin ždralova u tuđu zemlju uperen —
Kipte glave kraljevske od božanske pjene —
Kamo plovite? Da nema Helene,
Što bi vama bila Troja, junaci Aheje?

I more, i Homer — pokretač svem ljubav je.
Koga sad da slušam? Eto, Homer šuti,
Eto, crno more elokventno šumi
I uz buku zaglušnu pristiže pod uzglavlje.



Бессонница. Гомер. Тугие паруса.
Я список кораблей прочел до середины:
Сей длинный выводок, сей поезд журавлиный,
Что над Элладою когда-то поднялся.

Как журавлиный клин в чужие рубежи—
На головах царей божественная пена—
Куда плывете вы? Когда бы не Елена,
Что Троя вам одна, ахейские мужи?

И море, и Гомер — всё движется любовью.
Кого же слушать мне? И вот Гомер молчит,
И море черное, витийствуя, шумит
И с тяжким грохотом подходит к изголовью.

Halmosovi ručkovi

Matematičar profesionalac razgovara o matematici za ručkom i na čaju. Ne priča nužno o genijalnim novim teoremima i dokazima (što je tema za čireve ili ekstaze, ovisi) --- može se raditi o novom štosu u nastavi, psovanju skandalozno lukavog pokušaja studentske prevare, tračanju o greški u dokazu teorema o četiri boje. Mnogo dobrih sveučilišta ima dugu tradiciju matematičkih ručkova s lanč-paketima (ili u sveučilišnom klubu); ti su ručkovi važna sastavnica kvalitete. Zahvaljujući njima, članovi odsjeka drže korak jedan s drugim; zahvaljujući njima, svatko se može okoristiti mozgovima i pamćenjem sviju. Na nekoliko sveučilišta i ja sam malo doprinio uspostavljanju tradicije ručkova; tradicija se potom primila i cvala još dugo nakon što sam otišao dalje.

A professional mathematician talks about mathematics at lunch and at tea. The subject doesn't have to be hot new theorems and proofs (which can make for ulcers or ecstasy, depending)---it can be a new teaching twist, a complaint about a fiendish piece of student skullduggery, or a rumor about an error in the proof of the four color theorem. At many good universities there is a long-standing tradition of brown-bag (or faculty club) mathematics lunches, and they are an important constituent of high quality. They keep the members of the department in touch with one another; they make it easy for each to use the brains and the memory of all. At a few universities I had a hand in establishing the lunch tradition, which then took root and flourished long after I left.

(Halmos, p. 267)