Galsworthy

Na današnji dan 1933. umro je John Galsworthy, autor Sage o Forsyteima i raznih drugih knjiga koje sve možete čitati kod Gutenberga.
Ali to ste već znali iz novina. I znate kako na Wikipediji pročitati članak o G-u.
Galsworthy je, međutim, važan u mome privatnom svemiru zato što ga je prevodio Josip Horvat. The Man of Property u njegovu prijevodu (kao Vlasnik), prvi dio Forsyte sage, izašao je 1941, u nakladi bookaleti znanog Tote Velzeka.
Osim toga, u jednom dnevničkom zapisu između 1943 i 1945 Horvat se sjeća da se s Galsworthyjem susreo u Beču. Galsworthy je bio angažiran u PEN-u --- bio je njegov prvi predsjednik, 1921 --- pa možda tu leži zeka.

Horvatov zapis od 28. srpnja 1944. u sljedećem nastavku.

Misija o viziji

Quid facit noga cum non blogat? Vide hic!
M. Maruli Delmatae Tropologica Dauidiadis expositio
Haec editio non est critica, sed tantummodo aliquid auxili parat studiosis Marci Maruli...

Stari i novi u rvackoj književnosti

"Internet nije zamjena, nego suprotnost enciklopedije", veli jučer (29.) šef Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža" u "Forumu" Slobodne Dalmacije (taj je dodatak SD, inače, sve bolji i bolji. Šteta što ga nema cilega na internetu). Pa dodaje šef LZ razne visokopametne stvari, tipa "ljudi su sve manje obrazovani", "svi se kunu u hrvatstvo a nitko ne kupuje Hrvatski biografski leksikon" itd.



Naravno da su dinosaurima jura i kreda najbolja doba svjetske povijesti!

Wikipedija je hrv. leksikografima toliko fuj da se to može opipati.

--- Zamislite, to je besplatno!
--- Zamislite, to svatko može uređivati!
--- Ja osobno to nikad ne bih koristio.
--- Tu se ljudi ne mogu snaći.
Itd. itd.

Umjesto da razmisle o vlastitim mrežnim izdanjima, svoj (nepogrešiv) osjećaj da u priči nešto ne štima tumače kao tuđu pogrešku.

(Leksikografski zavod dobiva od države oko 40 milijuna kuna godišnje da radi enciklopedijska djela o Hrvatima i za njih. Ne nužno na papiru, ali to tek počinju shvaćati. Odgovor servera sa "prvim on-line izdanjem Zavoda" nisam dočekao: vita brevis.)

Kampanja za neznalice

Tako se zove nova filologanoga u papirnatom izdanju, na kioscima od četvrtka. O Commentariolum petitionis (evo ga u IntraText izdanju) Ciceronova brata. Inspirativan je bio i Robert Morstein-Marx o ulozi klijenata i potezima kandidata u rimskim izborima, kao i Mommsen u Römische Geschichte. Mislio je o tome i Enrique Rodriguez Saavedra na El semanal Digital, ali to sam otkrio tek naknadno.

Na pet kartica Zareza nije stala nesuglasica između modernih čitalaca Commentariolum. Veli pokojna Mary Isobel Henderson, autorica predgovora u Loebu, 1972:

"The question remains: why was the handbook written? (...) Its practical advice is superfluous, as it admits, and often inept or naive (...) Its comments and aphorisms, though sometimes vivacious, lack the sense of urgency. (...) Whatever the date, the attempt to reduce a Roman election to terms of an armchair exercise is deliberate and successful." (400-402)

S njom se slaže Mommsen (i sam aktivni političar, usput budi rečeno), 1854:

Naiver kann dies [Cicero sei "notorisch ein politischer Achselträger"] nicht ausgesprochen werden, als es in der seinem Bruder untergeschobenen Denkschrift geschieht de pet. cons. 1, 5. 13, 51. 53 (vom J. 690 [64]); der Bruder selbst würde schwerlich sich so offenherzig öffentlich geäussert haben.

S treće strane, Morstein-Marx je fasciniran tekstom, i kaže da Commentariolum kao svjedočanstvo "oduzima dah" povjesničarima antike.

"Filološko samoubojstvo" (ovaj je tekst neinteresantan) previše mi je, nažalost, poznato kao način ponašanja. Pustimo to. Važnije je što pisci na M bolje napipavaju smjer odgovora na intrigantno pitanje "zašto je Commentariolum zapravo napisan."

Predlažem eksperiment: zamislimo da danas netko objavi upute za kampanju, "Kampanju za neznalice" (ne Ciceronovu, modernu). Zašto bi to učinio, osim da zaradi lovu?

Preselio

Ode filologanoga (quondam filologanoga) u emigraciju. Blog.hr je posustao, a svakodnevna vježba pisanja mora biti, je li, svakodnevna.