Kampanja za neznalice

Tako se zove nova filologanoga u papirnatom izdanju, na kioscima od četvrtka. O Commentariolum petitionis (evo ga u IntraText izdanju) Ciceronova brata. Inspirativan je bio i Robert Morstein-Marx o ulozi klijenata i potezima kandidata u rimskim izborima, kao i Mommsen u Römische Geschichte. Mislio je o tome i Enrique Rodriguez Saavedra na El semanal Digital, ali to sam otkrio tek naknadno.

Na pet kartica Zareza nije stala nesuglasica između modernih čitalaca Commentariolum. Veli pokojna Mary Isobel Henderson, autorica predgovora u Loebu, 1972:

"The question remains: why was the handbook written? (...) Its practical advice is superfluous, as it admits, and often inept or naive (...) Its comments and aphorisms, though sometimes vivacious, lack the sense of urgency. (...) Whatever the date, the attempt to reduce a Roman election to terms of an armchair exercise is deliberate and successful." (400-402)

S njom se slaže Mommsen (i sam aktivni političar, usput budi rečeno), 1854:

Naiver kann dies [Cicero sei "notorisch ein politischer Achselträger"] nicht ausgesprochen werden, als es in der seinem Bruder untergeschobenen Denkschrift geschieht de pet. cons. 1, 5. 13, 51. 53 (vom J. 690 [64]); der Bruder selbst würde schwerlich sich so offenherzig öffentlich geäussert haben.

S treće strane, Morstein-Marx je fasciniran tekstom, i kaže da Commentariolum kao svjedočanstvo "oduzima dah" povjesničarima antike.

"Filološko samoubojstvo" (ovaj je tekst neinteresantan) previše mi je, nažalost, poznato kao način ponašanja. Pustimo to. Važnije je što pisci na M bolje napipavaju smjer odgovora na intrigantno pitanje "zašto je Commentariolum zapravo napisan."

Predlažem eksperiment: zamislimo da danas netko objavi upute za kampanju, "Kampanju za neznalice" (ne Ciceronovu, modernu). Zašto bi to učinio, osim da zaradi lovu?