Lisija za invalida

Ovog ćemo tjedna u Zadru, skroz ex privata diligentia, čitati Lisijin govor za invalida (govor br. 14 iz zbirke). Hoćete li nam se pridružiti?

Je croirai a l'enseignement des langues antiques quand j'aurai vu, en chemin de fer, un voyageur sur mille tirer de sa poche un petiti Thucydide ou un charmant Virgile, et s'y absorber, foulant aux pieds journaux et romans plus ou moins policiers.

Paul Valéry, 1936

Spoken word?

Pošto sam nedavno... dokonao o zvučnoj dimenziji čitanog latinskog... naišao na ozvučene novolatinske dijaloge... skinuo i po prvi put u životu preslušao "I Have a Dream" Martina Luthera Kinga, kao i Mandeljštama i Ahmatovu kako recitiraju vlastite pjesme (Mandeljštamove su me intonacije posebno zapanjile, jer sam doslovno iste slušao kad su moji ruski kolege ovog rujna u Bugarskoj recitirali tone i tone poezije)... lutao bespućima BBC Four govornih resursa...

... zapitao sam se, naravno, zašto mi nemamo ništa takvo? Zašto ne mogu skinuti mp3 na kojem Krleža, Tin Ujević, Crnjanski, Kiš, Mak Dizdar, Meša Selimović izvode svoje tekstove? Zašto su vrhunci govornih izvedbi koje nam nudi hrvatska informatika nimalo impresivna recitiranja s, inače hvalevrijednih, Bulajinih Klasika hrvatske književnosti? Gdje su naše dokumentarne audio-snimke? Što radi naš BBC? Zašto po snimke guslara moramo ići na Harvard?

Radije mrtva, nego živa riječ. To je sigurnije i manje boli.

Reci mi što jedeš...

Prošlog su vikenda, od stranaka u Hrvatskoj, imali:

SDP --- sjednicu Glavnog odbora;
HDZ --- klauzuru
HNS --- brain-storming.

Što biračima poručuje retorička stilizacija svakog sastanka?



Primijenjena filologija!

Neka visi Pedro

Iz današnjeg Novog lista, tekst Hrvoja Krešića "Profesori podržavaju 'kampanjce'" u prilogu "Znanost" (nedjelja, 20. 11. 2005), o istraživanju "Iskustva studenata Sveučilišta u Zagrebu vezana uz ispite" (513 studenata 3. i 4. godine svih fakulteta Sveučilišta u Zgb):

Oko 92 posto ispitanika je barem jednom palo ispit, a gotovo 50 posto bar jednu godinu. Iako bi ovakvi podaci vjerojatno nekome poslužili kao temelj za razgovor [o] sposobnostima i radnim navikama studenata, okrugli je stol na F[ilozofskom] f[akultetu u Zagrebu] krenuo u dijametralno suprotnom smjeru, i pitao se: koliko su pedagoški kompetentni znanstveno-nastavni djelatnici na hrvatskim sveučilištima?

Kokoš ili jaje? Jesu li krivi profesori ili studenti? Trenutačno je in tražiti profesorske glave, student je mušterija, a mušterija je uvijek u pravu. Ja sam, naravno, pristran (i sam sam profesor), ali.

Ovakva su razmišljanja kao kafanske analize loših veza. Ko je kriv --- ona ili ja? Ali za svaku vezu --- i lošu i dobru --- potrebno je dvoje, za svaku su igru potrebne dvije strane. Bojim se da ne možemo svu krivnju svaliti ni na profesore, ni na studente. To je prejednostavno, koliko god bilo marketinški atraktivno (otpustite ih! Disciplinirajte ih! To je bagra! itd) Malo sam kriv ja, ali malo ste, bome, i vi. I Ministarstvo i Sveučilište, koji smišljaju cijeli okvir zadovoljavajući se formalizmima na papiru.

S puta

Vidio sam snijeg na Velebitu.

S kioska

Čovjek ispred mene, u komandosici, danas je na kiosku kupio Zarez! Časna riječ!

Možete to i vi!

--- Nositi komandosicu?

Iz lektire

"Sometimes I regret programming you," Zephyr said, and started to get ready for bed.
"You bought me off the shelf," it reminded her. "Any personality developments I've accrued have simply occured within my learning programs as the result of your company over the years."
"Don't remind me," Zephyr switched it off with a wave of her hand.
(Justina Robson, Natural History, 2003)

Priporočam

Što god proučavao, uočavam pravilnosti. Vidim gestalt, melodiju koju daju note, i to u svemu: u matematici i znanosti, u umjetnosti i glazbi, u psihologiji i sociologiji. Čitajući tekstove mislim samo na to kako se autori teško vuku od jedne točke do druge, kako naslijepo pipaju tražeći veze koje nisu u stanju vidjeti.

Ted Chiang, "Understand", Stories of your life and others (2002).

Ponekad sam se i sam osjećao kao tip u prve dvije rečenice. Možda su to bili najbolji momenti, vrhunci.

Faze

Dijelom je nezgodno, dijelom je tužno.
Kako članovi iste obitelji u isto vrijeme prolaze kroz različite faze. Dok ti otkrivaš svijet, tvoji starci ne znaju što bi sa sobom; dok je tebi mozak oštećen uslijed puberteta, starci su spremni za ljubav i nježnost (bljak). Onda dođu unuci i dodatno zakompliciraju ove sinusoide.

Viđe Fato, bez žica!

Jedna fina stvar koja funkcionira odlično u NSK Zagreb: bežična mreža! Moj laptop se uspio s njom sporazumjeti! Koji osjećaj moći!

Preporučujem.

Rodni studiji

Danas sam, po prvi put u životu, vidio u tramvaju dvije kontrolorke. Još su i uhvatile neku curu.

Zanimanje slično onome: vojnikinja.

Technorati uputnica: Zagreb

Dan mrtvih

Nisam imao fotoaparat, pa ovo morate zamisliti.

Pri kraju arkada, u prvom redu vizavi, grob je Ervina Šinka (1898--1967) i njegove supruge, Irme-Mici. Oboje ih znam prvenstveno iz "Drvarskog dnevnika", opisa njihovih doživljaja tijekom Drugog svjetskog rata. Kasnije je Šinko, kao mađarski ljevičar igrom slučaja doseljen u Jugoslaviju, bio odlučan zagovornik Tita u sukobu s Informbiroom, član JAZU i, općenito, neomiljen u Hrvatskoj (rugali su mu se zbog načina na koji govori hrvatski) i doživljavan kao partijski aparatčik. Osobno mislim da je bio posve kompetentan pisac, jedna od burnih malih srednjoevropskih sudbina --- i da ga svatko tko pročita "Drvarski dnevnik" (postoje dva izdanja --- jedno djelomično, JAZU 1983, i potpuno BIGZ-ovo iz 1987; Šinkova se ostavština čuva u današnjem Zavodu za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU) tako upozna da ne može o njemu misliti (samo) loše, jednostavno zato jer ga predobro poznaš.

Šinko je izvršio samoubojstvo ubrzo pošto mu je umrla supruga, ili je bilo obratno, ne sjećam se točno. Uglavnom, na njihovoj grobnici stoji jedan lampaš... i, na mramornom rubu, četiri kamenčića.

Nemam pojma što to znači, ali nešto znači, posve očito.

Mislim da ga se još netko sjeća.