Spoken word?

Pošto sam nedavno... dokonao o zvučnoj dimenziji čitanog latinskog... naišao na ozvučene novolatinske dijaloge... skinuo i po prvi put u životu preslušao "I Have a Dream" Martina Luthera Kinga, kao i Mandeljštama i Ahmatovu kako recitiraju vlastite pjesme (Mandeljštamove su me intonacije posebno zapanjile, jer sam doslovno iste slušao kad su moji ruski kolege ovog rujna u Bugarskoj recitirali tone i tone poezije)... lutao bespućima BBC Four govornih resursa...

... zapitao sam se, naravno, zašto mi nemamo ništa takvo? Zašto ne mogu skinuti mp3 na kojem Krleža, Tin Ujević, Crnjanski, Kiš, Mak Dizdar, Meša Selimović izvode svoje tekstove? Zašto su vrhunci govornih izvedbi koje nam nudi hrvatska informatika nimalo impresivna recitiranja s, inače hvalevrijednih, Bulajinih Klasika hrvatske književnosti? Gdje su naše dokumentarne audio-snimke? Što radi naš BBC? Zašto po snimke guslara moramo ići na Harvard?

Radije mrtva, nego živa riječ. To je sigurnije i manje boli.