Dan mrtvih

Nisam imao fotoaparat, pa ovo morate zamisliti.

Pri kraju arkada, u prvom redu vizavi, grob je Ervina Šinka (1898--1967) i njegove supruge, Irme-Mici. Oboje ih znam prvenstveno iz "Drvarskog dnevnika", opisa njihovih doživljaja tijekom Drugog svjetskog rata. Kasnije je Šinko, kao mađarski ljevičar igrom slučaja doseljen u Jugoslaviju, bio odlučan zagovornik Tita u sukobu s Informbiroom, član JAZU i, općenito, neomiljen u Hrvatskoj (rugali su mu se zbog načina na koji govori hrvatski) i doživljavan kao partijski aparatčik. Osobno mislim da je bio posve kompetentan pisac, jedna od burnih malih srednjoevropskih sudbina --- i da ga svatko tko pročita "Drvarski dnevnik" (postoje dva izdanja --- jedno djelomično, JAZU 1983, i potpuno BIGZ-ovo iz 1987; Šinkova se ostavština čuva u današnjem Zavodu za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU) tako upozna da ne može o njemu misliti (samo) loše, jednostavno zato jer ga predobro poznaš.

Šinko je izvršio samoubojstvo ubrzo pošto mu je umrla supruga, ili je bilo obratno, ne sjećam se točno. Uglavnom, na njihovoj grobnici stoji jedan lampaš... i, na mramornom rubu, četiri kamenčića.

Nemam pojma što to znači, ali nešto znači, posve očito.

Mislim da ga se još netko sjeća.