28.7.06

Ranganathan

1. Knjige su za upotrebu.

2. Svakom čitatelju njegova knjiga.

3. Svakoj knjizi njezin čitatelj.

4. Uštedite čitatelju vrijeme.

5. Knjižnica je organizam koji raste.



Shiyali Ramamrita Ranganathan (9. kolovoza 1892, Shiyali, Tamil Nadu - 27. rujna 1972, Bangalore), indijski matematičar i knjižničar. Formulirao je gornjih pet zakona bibliotekarstva, te razvio prvi veliki analitičko-sintetički sustav klasifikacije. Smatran je ocem indijskog bibliotekarstva.

Wikipedija (engleska) o Ranganathanu...

27.7.06

Nova knjiga: Batušićevi memoari

Kako je danas Dadi rođendan (!!), tražeći za nju poklone, poklonio sam i sebi nešto: Nikola Batušić, Na rubu potkove: uspomene, Zagreb: Profil international, 2006 (Biblioteka Biografije i dnevnici).



Knjiga je opako zanimljiva, na svoj način provokativna. I loša. Koga ne zanima tematika --- intelektualni milje Zagreba od pedesetih do sedamdesetih, s neprestanim izletavanjima naprijed i natrag --- neće nimalo biti oduševljen time što je stvar esencija "Tko pjeva zlo ne misli" (knjigu inače možete pokloniti Dalmatincu koga želite iznimno iznervirati). Samo što su Fulir i društvo kleinbürgerlich, a Batušić --- Gavellin unuk, nećak intendanta HNK Slavka Batušića --- recimo, grossbürgerlich. Koliko je to moguće u zagrebačkim uvjetima. I zbog te "građanske" kvalitete njegov je svijet, istovremeno --- kako dobro primjećuje jedna kolegica --- kontrakultura u socijalističkoj Jugoslaviji: onih nekoliko bez kojih porušena i opustošena zemlja nije mogla, ali nisu bili njezini --- bili su sve protiv čega smo se (barem deklarativno) borili. Ah, da: bili su i ekonomski i politički razvlašteni, dakle, bez zuba.

Ali nije zato knjiga loša. Loša je zato što je causerie i time (možda namjerno) plitka --- svi su problemi maknuti u stranu, prepušteni čitaocu da ih naslućuje. Loša je i zbog "maštovite" kompozicije, zbog naglašene digresivnosti. I zbog viška podataka koji je dovode na rub razmetljivosti. I zbog viška kurziva. I naslov je loše odabran: osobno ne znam nijednog Zagrepčanina --- s izuzetkom arhitekata i kunsthistoričara --- kojeg riječ "potkova" podsjeća na Zagreb.

Međutim, kao svjedočanstvo o klimi jednog mikrokozma --- koji je postojao paralelno uz naš --- Batušićeva je knjiga vrijedna. I inspirativna.


Nastavak slijedi.

25.7.06

Krici iz akademske savane

Odličan tekst Elvire Marinković Škomrlj iz Novog lista (koji je, nažalost, na internetu u cijelosti dostupan samo za pretplatnike) o posljedicama najnovijih kemijanja s upisima na sveučilišta/fakultete u Hrvatskoj možete pročitati i na forumu hrvatskih znanstvenika, CONNECT::Portalu:

Izvrsni ostaju neupisani, a fakultete očekuje financijski slom



Novaca i kadra nema i svima je jasno da lijepe riječi utjehe koje dnevno stižu iz Ministarstva sve više služe samo u svrhu ostvarenja ambicija političara i njihovih sredina. Oni mogu u zboru pjevati "Mir, mir, nitko nije kriv", jer za njih i onako problema nikada nema, na papiru ide sve pa i "Bolonja", a konačno njih ne boli glava kako će svomu djetetu objasniti da mu odlične ocjene baš i nisu neka referenca

Piše Elvira MARINKOVIĆ ŠKOMRLJ

Problemom upisa na fakultete djece hrvatskih branitelja bio je u medijima obilježen i ovaj tjedan. Naime, nakon što prijeđu razredbeni prag omogućen im je izravan upis i tako "izbacuju" one koji su postigli i daleko bolje rezultate. Da se radi o diskriminaciji i kršenju autonomije sveučilišta i konačno ustavnom pravu prema kojemu su svi jednaki, konstatirali su mnogi članovi akademske zajednice, pa i predsjednik Stjepan Mesić. Međutim, čini se da te notorne činjenice nisu bile dovoljne da u jednom od najgledanijih televizijskih termina, u emisiji "Fokus" predstavnici Ministarstva znanosti i akademske zajednice smognu snage i pred javnosti "suprotstavljenoj" strani, predstavnicima branitelja i njihovom resornom Ministarstvu jasno kažu u čemu je problem, te priznaju da ni u snovima on ne može biti riješen na način kako to tvrde u Ministarstvu --- osiguravanjem kadra i prostornih uvjeta.

Nastavak...

Zapažanje

"Blog je internetski dnevnik", obično se kaže. Tek mi je nedavno palo na pamet --- ne sjećam se da sam to igdje vidio --- da se dnevnik (u načelu) čita od početka prema kraju, od najstarijeg do najnovijeg, a blog obratno. Tu je kontinuitet sasvim drugačiji: najprije pročitamo da je netko u zatvoru, onda saznamo da su ga osudili, onda što se dogodilo... Redoslijed je možda više novinski, obrnuta piramida?

24.7.06

Post-Orestija

Predstava bila, dobro prošlo, Dubrovnik je ostao na mjestu.

Kako se radilo o predstavi na Dubrovačkim ljetnim igrama, novine su službouljudno odvojile komadićak prostora da poprate. Ocjene vrijednosti i vrijednost tih ocjena na stranu, zanimljivo je bilo čitati o tome što bi danas jedna izvedba antičke drame, pogotvo Eshilove, morala.

Uglavnom, morala bi "oživjeti mit". Morala bi "biti iskonska".

Želja za mitom. Zašto? Otkud? I kako izgleda mit u moderno doba? (Kao Jean Fabre, pretpostavljam.) U čemu je danas njegova snaga?

12.7.06

Premijera se bliži

Sudeći po fotkama i vijestima sa stranica Dubrovačkih ljetnih igara (usput, imaju vrlo opušteno predstavljene podcastove), premijera Orestije se bliži. Ne znam koliko treme imaju Eshil, glumci i režiser, ali mene živo zanima kako će to ispasti. Ovdje je, inače, link na dio prijevoda koji je izašao u "Zarezu", i na tekstić o prijevodu iz programske knjižice uz predstavu (to su one skupe, lijepo dizajnirane brošurice za koje nikad nemam para).

Inače, koliko sam uspio vidjeti na jednoj zagrebačkoj probi na kojoj sam bio, tekst se dosta hrabro drži u hrvatskom glumištu.