Predajem!

U utorak, nakon birokratskog spazma koji se na hrvatskim sveučilištima zove "bolonjski proces", konačno sam imao priliku raditi nešto korisno: stati pred ljude i pričati o latinskom. Kakva promjena.

Već sam četiri mjeseca sve drugo --- ispitivač, vozač, putnik, polaznik seminara, administrator, pisar, sjedilac na sastancima --- samo ne nastavnik.

Kakve li razlike između besmislenih i smislenih poslova!



(Ali 45 minuta --- koliko po novom programu traje predavanje iz latinske gramatike --- jako mi je premalo. Puno je prošlo --- sad se divim onima koji u osnovnim i srednjim školama uspiju u 45 minuta nešto konkretno napraviti s 30--40 ljudi. I, dakako, divim se licemjerju: u internom sveučilišnom "cjeniku", sat predavanja --- u temeljnom obliku, 45 minuta monološkog blebetanja --- vrijedi dva norma-sata, sat seminara --- gdje i studenti dođu do riječi i djela --- vrijedi sat i pol norme, a sat vježbi --- gdje se, na prvoj i drugoj godini, nešto konkretno i nauči --- vrijedi jedan norma-sat. Da nam ne bi kruna s glave spala.)