16.4.08

Tata i sin

Sjedili su u izlogu Pizza Cut picerije, u Petrinjskoj, tata i sin, jedan kraj drugoga, jeli svaki svoju krišku pice. Izvana gledano, idilična slika, esencija idile. Iznutra, kaos: i umor, i činjenica da smo potrošili zadnju lovu (kovanice!), i neopuštenost, i što će biti — i, istovremeno, sreća, svijest da je to vrhunac mira i idiličnosti dostupan čovjeku, da je to taj čas koji se ne može zaustaviti, vrijeme koje će tako brzo proći. Tako brzo.

Tata i sin pecaju u Bilbau


Tata i sin u Bilbau: bockbilbo.

Broj komentara: 6:

Anonimno kaže...

Time Must Have a Stop
A. & L.

Anonimno kaže...

I drugi su sjedili, izvana i iznutra. Pa se ti sad plači.

Sigma Oct.

filologanoga kaže...

Ajde, ajde, ne smije se čovjek ni na vlastitom blogu malo samosažaljevati, jeste strogi...

Anonimno kaže...

Zapravo, to je bilo moje samosažaljevanje, samo za taj dan i taj neki sat i sindrom ne boj se nisi sam. Sad je sve prošlo, osim Sindroma koji je zaspao, ili se pravi da spava, ko će ga znat.
Sigma Oct.

Anonimno kaže...

A meni se nekak čini da je takva situacija jedna od boljih nad kojom se čovjek može samosažaljevat. Valjda zato što još nemam djecu nego samo psa koji nemre sa mnom jest pizzu od zadnjih kovanica.

A

Anonimno kaže...

- Pizza ultime spicciole
- Pizza dolorosa
- Pizza tempo fuggitivo
- Pizza tempo perduto
- Pizza felice momento........ecc.