Zagreb

To je prva riječ koju je J svjesno i samostalno pročitao (bilo je to još 29. travnja). Bio je jako uzbuđen: shvatio je kako se slova slažu u riječi, i otvorili su mu se novi vidici. Mada još ne zna sva slova, skužio je princip.

Tata i sin

Sjedili su u izlogu Pizza Cut picerije, u Petrinjskoj, tata i sin, jedan kraj drugoga, jeli svaki svoju krišku pice. Izvana gledano, idilična slika, esencija idile. Iznutra, kaos: i umor, i činjenica da smo potrošili zadnju lovu (kovanice!), i neopuštenost, i što će biti — i, istovremeno, sreća, svijest da je to vrhunac mira i idiličnosti dostupan čovjeku, da je to taj čas koji se ne može zaustaviti, vrijeme koje će tako brzo proći. Tako brzo.




Tata i sin u Bilbau: bockbilbo.

Moraliziranje

Ukrao je autić dečku kraj kojeg je sjedio na muzičkom. Odmah nakon sata, tata je to skužio. Bilo je jako lako; sa šest godina, kad nešto skrivaju, čine to vrlo upadljivo. Krenuli su odmah natrag da autić vrate, ali nisu stigli na vrijeme. Tata mu je zabranio da se s ukradenim autićem igra, da ga uopće drži. Onda su počeli plač i jecanje. Usput su izašli na vidjelo razni, vrlo odrasli argumenti: "Ali nitko nije vidio!" "Nisam mogao odoljeti!" "Ja ću mu poslije dati drugi!" Rasprave i bure trajale su cijelim putem do doma.
Ne možeš. Ne smiješ. Krasti se ne smije, ako kradeš — lopov si. Lopov si dok ne vratiš što si ukrao. Moraš otići i vratiti jer tako treba.
Vrlo dramatični trenuci, ali i (za tatu) vrlo jednostavni. Jer znaš što treba učiniti u takvoj situaciji; dvojbe nema.
Tu je lako biti moralno ispravan.

Pamukovska koda: zamišljam Jonu kako čita ovaj zapis za trideset godina.


Transformere aranžirao revlimit.