9.6.08

Čime se bavim

Samo poezija pomaže u ovome moru birokracije. Ujedno i odražava ono čime bih se trebao baviti kad ne bih morao dopisivati dopise, brojiti brojke i tablati tablice.


THE age demanded an image
Of its accelerated grimace,
Something for the modern stage,
Not, at any rate, an Attic grace;

Not, not certainly, the obscure reveries
Of the inward gaze;
Better mendacities
Than the classics in paraphrase!

The "age demanded" chiefly a mould in plaster,
Made with no loss of time,
A prose kinema, not, not assuredly, alabaster
Or the "sculpture" of rhyme.

Blast s Wikipedije
A prose kinema! taj je Ezra Pound bio zajebant i pol. Nije ni čudo da ga nema na hrvatskoj Wikipediji. (Izvor pjesme.)

1 komentar:

Mad Webber kaže...

Naše doba je nekako uvjereno da sve počiva na moći birokracije (a i vojska se danas smatra nekom vrstom činovništva), ali nije baš tako. Mislim, Rimsko carstvo je propalo kad su legionari prestali svakodnevno vježbati bojne formacije, ali je zapravo počelo propadati još puno prije, kad je Neron počeo tamaniti kršćane i proglasio se velikim pjesnikom, dok su stvarni pjesnici i povjesničari poslužili kao hrana za lavove (osim lukavaca, kao što je bio Petronije, ali i on je nakraju dolijao). Današnji "Rim" napadaju novovjeki barbari - organizirani kriminal, trgovci drogom, teroristi - u osnovi, nekulturni ljudi koji prodaju lažnu robu, lažnu sreću (drogu, pa i u nju umeću šećer da zarade), lažnu vjeru, lažnu književnost i druge krivotvorine. Neki od tih barbara su obrazovani kao Bin Laden, pametni kao Putin i inventivni kao Coelho ili Dan Brown, ali ono što im najviše nedostaje je kultura. Znači, protiv njih se mora boriti kulturom, a ne vojskom, tj. birokracijom i "pametnim" bombama. Inače, slijedi opet barem 1000 godina "novog srednjeg vijeka".