Dan poezije: Mrkonjić

Povodom svjetskog dana poezije, ili tako nečega, koji pada na prvi dan proljeća (21. ožujka), sa zadovoljstvom sam našao jednu antologiju Mrkonjićeve poezije na internetu, Nasumce na sunce (odabrao Tonko Maroević). Slobodno je dostupna među drugim elektroničkim knjigama. Što se mene tiče, Mrkonjić je bolji zafrkant od Slamniga (o drugome da ne govorimo). Evo jedna lokalna, za Bandića:

Potkovani grad (Z. Mrkonjić)

Kad god inženjera sjetim se Lenucija
prolazeći Zrinjevcem sve do Kolodvora,
mislim: to je bila najbolja solucija
da se orijentiramo k izgledima mora.

U Botaničkom prevaga secesije
pruža biljno zaleđe, hlad, hraništu knjige.
Kazalište pak vrhunac je progresije
koja scenom nagoni rječite kvadrige.

Trk modernog Zagreba Vi ste potkovali.
Ali samo jednom potkovom. I stoga se
grad hramljući oslanja na taj zeleni pralik.

Srećom. Danas tu bi nas pritezala petlja.
Pa nek se sve luči urbanizma pogase,
već ste našim šetnjama dali dosta svjetla.

Sunce na flickru: Voyageur Solitaire - mladjenovic n.