Epitaphium Sercii Polensis

uiatores optimi uel aduenae siue bini siue singuli inceditis siue turmatim quod magis erit gratiae offirmate gressum nec miremini si moramini aliquantisper dicaculus equidem fui succintus sermo dari uobis non potest ut iuuat uobiscum esse ac ab ore meo pendulos detinere ut iuuit semper Saxum hoc uos uocat Quid inquam ut uiuus assueui prudens inprudens mortuus item uos fallo Nam non uos uocat quod uacat ore uerum is quoius cinis hic latet olim quomodo potuit nunc huc uos uocari uoluit ualuitque. Haec olim sua uoluntas uolentis uos legere hoc scriptum: uah, quid loquor! immo sculptum: quam aegre Veritas adhuc se mecum conciliat! nam neque hic atramentum, uel papyrus, aut membrana ulla, sed malleolo et celte litteratus silex, silens Quid hic latet, quod ego efferri et effari gestio? Sercius Polensis parasitus, histrio uester festiuissimus hic cubo. Hoc unum quidem tandem sponte dictum, uerum est: si quis dubitat, hanc olfaciat humum. Olet enim temetum, et florem uini ueteris, quo satur satis uiuens uixi. At si uexi uitam, tam uobis gratam, quam notam urbi et orbi, non minus munus a uobis impetrem oportet. Adeste mihi, et fauete, edictoque huic uos subscribite, et obsignate. Si quis sibi uesicam onustam senserit, domum suam onus hoc reportet in cloacam: si uero festinus fuerit, citerior uel ulterior hoc loco pro religione se euacuet. Qui non paruerit, haec mulcta illi esto: Teste altero careat. Canes quoque caesi fustibus et saxis, edictum hoc sentiant. Affuistis, fauistis et obsignastis, uideo quam uos risum dare sitio huic sentio dictum uoluisse quid hoc est, quod tam faciliter istuc procedit Veritas profecto contagione mei sitit ipsa et mihi ipsi supparasitatur, quae ultro potum inuocata aduenit. Nunc si urbani perhiberi uultis, et ueritati supparasitanti et arenti meo cineri cantharo piaculum uinarium festinate: post ualete, abite in rem uestram, uiatores optimi; his nugis, truffis, ambagibusque meis condonate posthumis.

Poštovani putnici ili prolaznici, pristupali vi udvoje ili sami - ili u skupinama, što će biti još draže - ustavite korak, i nemojte se ljutiti što ću malo tupiti; uvijek sam bio jezičav, pa ne mogu krasnorječiti kratko. Jako je ugodno družiti se s vama i držati, kao i uvijek, vašu pažnju prikovanom. Zove vas evo ovaj kamen - pardon, to ja po svom običaju, kao i za života, htio-ne htio, i mrtav vrdam. Jer ne zove vas ono što nema usta, nego onaj čiji se prah ovdje krije; kako je nekoć mogao, tako vas je sada htio pozvati, a to je i uspio. Evo, dakle, davne želje onog tko je poželio da pročitate ovaj zapis - opa, što pričam! nije zapisano, nego je uklesano; slabo mi ide druženje s Istinom! Nema tu ni tinte ni papirusa ni papira nikakvoga, već je to čekićem i dlijetom opismenjen kamen, inače mutav kao riba. A što se to tu onda skriva da me tako tjera obznanjivati i objavljivati? Sergije Puljanin, parazit, vaš omiljeni glumac; ja sam taj koji ovdje leži. I eto napokon barem jednog dragovoljnog, a istinitog priznanja: tko ne vjeruje, neka zemlju pomiriše. Lijepo se čuje na bljuvanjak i buke staroga vina, budući da sam za života živio poškropljen kapljicom. Pa ako sam proživio život vama drag, a bijelome svijetu znan, smijem zatražiti od vas jednakovrijedan uzvrat. Uza me stojte i uz mene budite, na ovaj se edikt potpišite i pečatom ga potvrdite. Osjeti li tko da mu je mjehur pun, neka taj teret izvoli odnijeti svojoj kući u zahod; ako bi mu se baš žurilo, neka se olakša od ovoga mjesta lijevo ili desno, već kako vjera propisuje. Tko se toga ne bude pridržavao, evo mu globe: testament neka sastavlja bez testisa. Edikt imaju usvojiti i psi, pobliže poučeni batinama i kamenicama. Pristupili ste, uza me bili, zapečatili, vidim; kako se smijete, pijem - opa! primjećujem, htio sam reći. A zašto nam Istina tako hitro prilazi? Sigurno se od mene zarazila pa bi i sama malo pila, potparazitira meni parazitu, došla je na čašicu a nitko je nije zvao. E sad, ako želite ispasti galantni, i Istini-potparazitkinji i mome suhom pepelu žurno iz demižona prinesite vinsku ljevanicu; poslije, poštovani putnici, zbogom, idite vi lijepo u svoja mjesta, i oprostite na ovim mojim postumnim trtljanjima, trikovima i trabunjanjima.

Izvor: CIL, 5, 1 (1872), Histria / falsae: Pola 1. (To će reći, među falsifikatima.)

"Na neobično velikom kamenu", "kod Salone, dalmatinskog grada", "prema Jakovu Baduariju, Mlečaninu, kasnije splitskom nadbiskupu".

Brojne pretiske ovog šaljivog lažnog natpisa i literaturu o njemu vidi po natuknici sergiuspolensis na BibSonomy.

Ostalo u Zarezu.