26.4.05

Nikad robom 2

Pretresao sam razne etimološke rječnike, domaće i strane, i Lexikon des Mittelalters, i Émilea Benvenistea "Riječi indoeuropskih institucija" (Zagreb 2005 --- ova knjiga, zapravo, diže ovakva naša etimologiziranja na luđačke razine, no o tom više potom), i Gibbona, kao što ste vidjeli. Rezultati su, dakako, zanimljivi.

Prvo: sclavi su nastali od Slaveni (jednina Slovenin'), pri čemu su bizantinski Grci "adaptirali slavenski sufiks i uklonili grupu sl- umetanjem k ili th: Sklabenos/Sthlabenos (kod Prokopija; u to doba Grci više nisu razlikovali b i v; bold označava mjesto naglaska), Sclavenus (kod povjesničara Jordanesa), ili su preuzeli romansku adaptaciju sklabos / sthlabos. Na bizantinskom osniva se arapski, koji daje i turski saklab, siklab(a) pl. sakalibet, turski isklavun. Od vulgarno-latinskog dolazi i albansko shqa.
Vulgarno-latinski oblik Sclavus nastaje u doba Karla Velikoga, "koji je vodio borbu i protiv Arapa i Slavena u znaku obrane kršćanstva od Islama, a u doba kad je cvjetala trgovina robovima, kojoj su slavenski zarobljenici davali materijala, postade opreka nazivu Francus "slobodan čovjek", tj. dobiva značenje "rob uopće". Martin da Canal, mletački kroničar, veli da su Sclavons zvali Đenovežani Mlečane."
(Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU, Zagreb 1973)

Gornje tumačenje u viđenju Oscara Blocha i Walthera von Wartburga, Dictionnaire étymologique de la langue française, PUF, Paris 1975:
"ESCLAVE, 1170. Značenje "rob" razvilo se u visokom srednjem vijeku, zato što su Nijemci i Bizantinci porobili brojne Slavene, osobito na Balkanu; širenje ovog značenja pripisuje se i racijama koje su Mlečani izvodili u Slavoniji (Esclavonie) tijekom križarskih ratova."

Slično the Gibbon, iz jedne fusnote:
"This conversion of a national into an appellative name appears to have arisen in the viiith century, in the Oriental France, where the princes and bishops were rich in Sclavonian captives, not of the Bohemian (exclaims Jordan), but of Sorabian race. From thence the word was extended to the general use, to the modern languages, and even to the style of the last Byzantines (see the Greek and Latin Glossaries and Ducange). The confusion of the Servians with the Latin Servi, was still more fortunate and familiar, (Constantinus Porphyrogenitus de Administrando Imperio, c. 32, p. 99.)"

Benvenisteova perspektiva, u gore citiranoj knjizi (s. 327):
"moderni (francuski) termin esclave "rob" (...) je zapravo samo ime Slavena, u južnoslavenskom obliku, tj. etnik Slovenin'. Iz toga je nastao grčki bizantski lik Sklavenoi (tal. schiavoni)... Upravo odatle je u cijelom zapadnom svijetu esclave, tal. schiavo i srodni likovi. Drugu paralelu nalazimo u anglosaksonskom svijetu, gdje wealh "rob" zapravo znači "Kelt", pokoreni narod. (...) Tako vidimo da svaki jezik posuđuje od nekog drugoga oznaku za roba. Jedan narod čak naziva roba imenom drugog naroda, ako mu je ovaj podčinjen. Na taj način izbija dubok semantički suodnos između izraza za "slobodnog čovjeka" i onoga za njegovu suprotnost. Slobodan se čovjek označava kao ingenuus, kao (latinski) "rođen u" tom društvu, dakle kao pojedinac koji ima svoja puna prava; suodnosno tome, onaj koji nije slobodan nužno je čovjek koji ne pripada tom društvu, dakle stranac bez prava."

Napokon, slika Slavena u srednjem vijeku, s autorima (Lexikon des Mittelalters, Metzler, 2000):
Die Überlieferung von Kenntnissen der slav. Welt durch die Nachbarn setzt in der Mitte des 6. Jh. mit den Gotengeschichten Prokops und Cassiodors/Jordanes' ein; hier findet sich ein erster Versuch der Gliederung der Slaven in Veneter, Anten und Sklavenen. Nähere Informationen geben erst aus dem 9. Jh. der sog. Geographus Bavarus und die Orosius-Übersetzung Alfreds der Grössen; arabische Schriftsteller des 10./11. Jh. bieten auf eigenen Erfahrungen basierende Berichte über die slavischen Länder. Systematische Überblicke vermitteln später die Geschichtswerke von Thietmar v. Merseburg, Adam v. Bremen und Helmold v. Bosau, aus der skand. Lit. sind Saxo Grammaticus und die Knýtlinga saga hervorzuheben.
Insgesamt werden die slavische Völker von ihren Nachbarn (Germanen, Romanen, Byzantinern, Arabern) meist in ihrer politischen, ethnischen und kulturellen Andersartigkeit in den jeweiligen Kontakt- und Interessenbereichen wahrgenommen. Rezeptionsgeschichtl. wichtige Texte sind in dieser Hinsicht die Langobardengesch. von Paulus Diaconus, die Fredegar-Chronik, die Reichsannalen mit ihren Fortsetzungen sowie die Chronik Reginos v. Prüm und später Adams v. Bremen. Eine neue Phase der Wahrnehmung des östlichen Europa setzte im 12. Jh. ein, geprägt durch eine zunehmende Differenzierung und terminologische Präzisierung in der Beschreibung der slavischen Nachbarn; dabei ging die Verwendung des Slaven-begriffs zugunsten der ethnisch-politischen Einzelbezeichnungen zurück.
Diese Tendenz zur 'Nationalisierung' äußert sich auch in der gleichzeitigen Begründung nationalhistoriograph. Traditionen in Polen (Gallus Anonymus), Böhmen (Cosmas v. Prag) und Altrußland (Povest' vremennych let). Das Phänomen eines slav. Einheits- oder Gemeinschaftsbewußtseins im MA ist in der Forsch. lange überbetont worden. Alle hierfür angeführten Belege sind Ausdruck gelehrter Konstruktionen, keineswegs hist. Reminiszenzen, und erlauben nicht Rückschlüsse auf ein 'Volksbewußtsein'.

Što smo danas naučili? Ex clave je pučka etimologija. Slaveni su, kao i Kelti, svojedobno bili evropski Crnci, tj. "Drugi" (što ih nije sprečavalo da i sami imaju Druge). Napokon, mojih 5 centi: potvrde za Slavene uzalud ćete tražiti u rječnicima starogrčkog --- oni obrađuju vrijeme tisuću godina prije Slavena --- a i u rječnicima novogrčkog, gdje se prenosi uglavnom francuska definicija (ja gledo). U sredini je rupa.

E da, i još jedan link, s raspravom i The American Heritage etimologijom.

Komentari?

4 komentara:

Anonimno kaže...

Dragi filolozhe, PUNO ti hvala! Dosta je toga nejasno, zar ne... Ovo, recimo: [""ESCLAVE, 1170. Značenje "rob" razvilo se u visokom srednjem vijeku, zato što su Nijemci i Bizantinci porobili brojne Slavene, osobito na Balkanu;...] u sukobu je s rasirenom tvrdnjom da je "sclavus" porijeklom bas iz Hispanije, gdje su Arapi, kako kazu, dovodili uhvacene Slavene. Zatim, interesantno je da se istodobno s tim navodno tako masovnim porobljavanjem Slavena da im ime pocinje znaciti "rob", razvijaju prve velike slavenske drzave kroz srednju, juznu i istocnu Evropu--o stanju u "visokom srednjem vijeku" da ne govorim. Ako priznamo zdravorazumski kontinuitet (slavenskog) zivota na tom tlu, onda je taj poster koji se toliko iskrivio zaleci sto ce "uvrijediti" neke ljude, gubio vrijeme: neki slavenski rob u Magrebu ili Andaluziji tesko da ima potomka u Moskvi ili na Bracu. Taj cudni argument (vec mi poznat) "ne slazes se etimologijom jer ti se ne svidja ideja da ti je predak bio rob", odbacujem kao glupost, i to tendencioznu glupost, i imam pravo zapitati a da li se to njemu specijalno SVIDJA ideja da mi je predak bio rob. (Naletjela sam negdje na primjer da je jedan prijevod Prokopija na engleski opisao Luppicinu kao "barbarsku robinju"--tamo gdje Prokopije ima "barbarka i Slavenka". Dakle, engleski prevodilac je anakronisticki omasio i dao "Slavenki" u djelu iz 6og st. to KASNIJE znacenje. To nije mali, lako objasnjivi lapsus...) Prakticno je beskorisno gledati u suvremene rjecnike i enciklopedije--svi prenose istu etimologiju, a po tvojim primjerima vidi se da je stara bar koliko Gibbon. Trcim sad, hvala jos jednom, javim se opet!

Anonimno kaže...

Pa mene je jos Krizman ucio da su Vlaji etimoloski isto sto i Velsani (dakle. "Drugi") i da je Vlaska ulica Vicus Latinorum... Ana G.

Anonimno kaže...

Ne razumijem vezu, stari Vlasi nisu bili Slaveni...?

Anonimno kaže...

pitanje da li je izraz iz kojeg je izvedena naziv srb oznaka za robove u staroj grčkoj ili Konstatinopolu?
Da li u starom Rimu gdje su na pokorenim teritorijima domicilnom življu ostavljali... dapače koristili njihove nazive toponima... da li po tom jedna regija u hrvatskoj duguje naziv staloilirskog izraza ovčarskog kraja? (mada ne poznajem albanski,sljedbu ilira, načuo sam da ovca oni kažu...)