Koliko vode u flašu od litre?

Novi list, 22. srpnja 2005:
ZAGREB --- Rektorici Sveučilišta u Zagrebu Jasni Heleni Mencer dajemo ultimatum od 48 sati da se ispriča djeci branitelja koje je uvrijedila svojim izjavama da bi oni bili loši studenti --- poručila je jučer Slavica Hruškar, predsjednica udruge Nezavisni dragovoljci hrvatski (NDH), na konferenciji za novinare, dodajući kako će, u suprotnom, njena udruga održati prosvjed na Trgu bana Jelačića 28. srpnja.
Hruškar kaže kako su poruke rektorice Mencer neprihvatljive za visokoobrazovanu osobu koja je na tako visokoj i uglednoj funkciji.
--- Djeca branitelja su zapravo djeca najveće hrvatske sirotinje jer je sirotinja branila Hrvatsku. Mi branitelji sve podnosimo, da smo ovakvi i onakvi, ali sada prijeći na našu djecu stvarno nije u redu --- kaže Hruškar dodajući kako su kod upisa povlaštena zapravo samo djeca dragovoljaca, odnosno branitelja koji su u razdoblju od srpnja '91. do siječnja '92. na prvoj crti bojišta proveli najmanje sto dana, a takvih nema puno.
Inače, Hruškar uvredom smatra izjave rektorice Mencer koje su prenijeli mediji da bi povećan broj studenata mogao utjecati na kvalitetu nastave jer će "mnogi manje dobri studenti, koji možda ne bi stekli pravo upisa, biti upisani". Sa Sveučilišta u Zagrebu na sve ovakve izjave i ultimatume zasada nema komentara.

Novi list, 23. srpnja:

ZAGREB --- Rektorica Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. Helena Jasna Mencer, u odgovoru na ultimatum udruga branitelja, i dalje stoji pri svojoj izjavi o utjecaju povećanog broja studenata upisanih u iduću akademsku godinu na kvalitetu izvođenja nastave, stoji u priopćenju za javnost zagrebačkog sveučilišta. Ističe se i da je izjava rektorice, koju su mediji korektno citirali, vjerojatno pogrešno interpretirana od strane gospođe Hruškar. (...)

Moj komentar:

Daleko u pozadini ovog "gluhog telefona" --- jedne pretjerane reakcije osjetljivog čovjeka i osjetljive društvene skupine --- čuči pravi krivac za čitavu frku ovog akademskog ljeta: Ministarstvo znanosti, tehnologije i sporta, i Vlada koja određuje što će ministarstvo učiniti. Odredimo dekretom da se na sveučilište može upisati toliko i toliko ljudi mimo kvota, nego šta! Upisne su kvote ionako mrtve brojke na papiru --- fikcija i proizvoljnost, bez veze s bilo kakvom realnošću. Recimo, s prostorijama u kojima će se nastava održavati, s nastavnicima koji će predavati, s brojem ispita koje treba održati, s knjigama i skriptama koje će studenti posuđivati u knjižnici, s brojem mjesta u NSB... Pedagoški optimum? Hahaha --- pa vidite da ide i preko optimuma. Ide, ide. Svi ti pseudo-problemi mogu se, smatra ministar znanosti, riješiti novcem. Pa, mogu --- samo toliko novca država nema (za promptnu izgradnju ili najam dodatnih nastavnih prostora i drugih obrazovnih kapaciteta, za zapošljavanje dodatnog osoblja koje će kvalitetno raditi). "Radit će se u dvije smjene, u tri ako treba." Nego šta --- u flašu od litre može se naliti litru i pol, i nikom ništa; moja je voljna odluka hoće li moj peti sat uzastopne nastave biti jednako dobar kao prvi; ljudi su ionako kompjuteri, rade li par sati više --- nema veze. Ako piše i Jovanka, radićemo bez prestanka.

Treba li se onda čuditi što traumatizirani ljudi ne razumiju kako funkcionira sustav visokog obrazovanja --- rad tzv. ljudi s tzv. ljudima --- kad ministar koji upravlja čitavim tim procesom to nije spreman razumjeti? "Sve se to može, samo treba htjeti." Jes. Lako ćemo, i snađi se druže. Omiljene lokalne znanstvene maksime. Pozdrav Jovanki, i nek piše.