3.5.06

Eshili, naši suvremenici

Evo dijela iz jedne kazališne recenzije (Igor Ružić, Radio 101) o kojem bih htio razmisliti:

Međutim, Frljić Eshila koristi samo kao predtekst, kao područje mogućnosti, što mitski i mitologijom zasićeni antički komadi i jesu, osim ako ih se postavlja u togama poštujući metar i pripadajuću dramsku strukturu. Umjesto priče o Eshilu našem suvremeniku, kako je uvijek lakše postaviti takve komade, ovdje je riječ o spajanju različitih tekstova ali ne kroz sam scenski izgovoreni materijal, gdje tek oni koji znaju čuju ono što trebaju čuti, pa tek onda tu zapravo literarnu kompilaciju razumiju kao inscenacijsku namjeru i eventualno poruku. Naprotiv, ovdje se u antičku priču uvode suvremeni tekstovi kroz samu radnju, vodeći se logikom cjelokupnog scenskog zbivanja. Utoliko je Frljićevo kazalište zapravo i komunikativnije, jer bi samo uplitanje Brechta i Elfriede Jelinek u Eshila, zasićeno scenskom bukom i strogo kontroliranim bijesom, prošlo uglavnom nezapaženo.




Uh. Ovo vapi za pomnim čitanjem.

U Eshilu, naravno, imam vlastiti interes. Jedna bi Orestija trebala igrati na Dubrovačkim ljetnim igrama --- na ovome mjestu:



--- i zato je Orestija na mome stolu. Trenutačno, Hoefore.

Na Eshilu su Dubrovačke ljetne igre već lomile zube:

1988.Eshil: ORESTIJA (ORÉSTEIA)

Preveo: Tomislav Ladan
Festivalski dramski ansambl

AGAMEMNON (AGAMÉMNON)
Adaptacija teksta: Marin Carić i Hrvoje Ivanković
Redatelj: Marin Carić
Dramaturg: Hrvoje Ivanković
Scenograf: Zlatko Bourek
Kostimograf: Diana Kosec-Bourek
Koreograf: Damir Zlatar Frey
Scenska glazba: Neven Frangeš i pučki napjevi otoka Hvara

Kamenolom Dubac

premijera 17.8.

4 izvedbe

1988.ŽRTVA NA GROBU; EUMENIDE (KHO?PHÓROI; EUMENEÍDES)

Adaptacija teksta: Lada Kaštelan i Ivica Kunčević
Redatelj: Ivica Kunčević
Dramaturg: Lada Kaštelan
Scenska glazba: Neven Frangeš
Scenograf: Ivica Prlender
Kostimograf: Danica Dedijer
Koreograf: Miljenko Vikić

Držićeva poljana, ispred Kneževa dvora i Sponze

premijera 17.8.
4 izvedbe

3 komentara:

Anonimno kaže...

Uh, bas sam tamo nedavno bio. Malo nize od tog mjesta, negdje iznad Palmoticeve ulice, nalazi se lijepo uredjeno starorimsko dvoriste ukraseno tipicnim stupicima s kapitelima i skulpturama od kojih se istice "zena koja urinira rasirenih nogu u zdjelu", s ugradjenom vodovodnom cijevi i uklesanim natpisom na obliznjem kamenu "PENIS BONUS, PAX IN DOMUS". Bogzna sto bi nas kriticar u tome vidio, kad mu se vec prisanjala Elfride Jelinek u Eshilu. Mozda i Joerg Haider u Aristofanovim "Pticama" ili kao Oedipus (Tyrannosaurus) Rex.

Unknown kaže...

Inspirirati ovakav zafrkantski komentar čast je sama po sebi.

Unknown kaže...

Pozdrav! Vrlo zanmljiv tekst. Ja se bavim kostimografijom pa sam često i na predstavama, dosta me to zanima i pruža mi uživanciju. :)