Što je muškarac...

Evo kako se na bugarski prevodi "Što je muškarac bez brkova"!
Мъж без мустаци не е мъж!

Trahison des clerks

Pročitao na if:book, malo prepričavam, malo prevodim. "Stari" zapis, iz lipnja ove godine.

Juan Cole je profesor na Sveučilištu Michigan. Autor je bloga o događajima u Iraku: Informed Comment. Redovno ga čitaju deseci tisuća ljudi. Coleovu kandidaturu za profesora srednjoistočnih studija na Sveučilištu Yale odbilo je Sveučilište, mada su ga podržali odsjeci za povijest i sociologiju. Nastala je frka.

If:book misli da je vrlo bitan pravi razlog odbijanja Colea. Nije to bilo zbog političkih nazora (na Yaleu vjerojatno ima i radikalnijih). Konzervativcima je Cole opasan zbog bloga, kojemu se publika broji u desecima tisuća; publika je očito široka, i blog je očito utjecajan. Juan Cole: "ako prodam 500 primjeraka svoje znanstvene knjige, blago meni; ali blog mi je na vrhu top-liste Technorati portala, i donio mi je gaže na Salon.com i na NPR (američki National Public Radio).

Čovjek je redovan profesor, ima "tenure". Yale je pokazao da i takvi --- naizgled nedodirljivi --- mogu izvisjeti zbog bloga, zbog aktivizma, zbog javnog angažmana. "Čak i redovni profesori moraju shvatiti da im, ako se usude prekoračiti granice sveučilišne zajednice i preuzeti odgovornosti intelektualca u zajednici, akademske karijere mogu biti opasno ugrožene."

E, a sada operacije analogije...

Pelago!

Moji izdavači imaju stranice na internetu!
Opa!

(Stranicu više filmsku nego knjišku, ako smijem reć.)
(E sad zbilja moram dovršit taj predgovor.)

(Giocoliera a Pelago: snimi je, vjerovali ili ne, Capitan Giona.)

Šoping katedrala

Potaknuti Konzumom i tekstom koji upravo pišem, N i ja razgovarali smo prošli tjedan imaju li shopping malls, hiper-ultra-super-mega-centri, kao karakteristična ekspresija dvadeset i prvog stoljeća (nasljednici Benjaminovih pariških arkada i naših "robnih kuća", vrlo benignih prema ovome što nam se događa) --- imaju li takvi rajevi šopinga kakvih dobrih strana, ili naprosto služe kao opijum za potrošačke mase. Suočen sa superKonzumom, kako vidite, čovjek i nehotice postane marksist.

N tvrdi da tamo gdje je shopping-malls-kultura na vrhuncu takva mjesta imaju brdo kvalitetnih --- čak kulturnih --- zabavnih sadržaja koji su besplatni (ideja: ostaviš dijete na bazenu, punicu u galeriji, a ti i žena peglate kartice do besvijesti). Ako je tako (a to u Rvackoj tek trebamo vidjeti), nisu li takvi besplatni dodatni zabavni sadržaji klica propasti šopingMolova? Ne omogućuju li oni --- kao što je meni i J već i sada bilo izvedivo --- da se u šopingMolu super provedete, a džabe?

Je li tako bilo i s katedralama? Jesu li u jednom času umjetnički efekti --- upotrijebljeni radi pojačavanja dojma --- nadjačali taj dojam, te je u katedralama naprosto postalo previše lijepo, previše udobno i previše zanimljivo da bismo razmišljali o Bogu (protestanti nemaju taj problem, naravno)?

Nebo iznad Dugava

Bio sam ovaj tjedan u Dugavama. Nebo je još uvijek fenomenalno; Novi Zagreb ima drugačije nebo nego bilo koji drugi dio grada.



Ali ono proširenje ceste kraj bivše Maršalke, i izvana-anonimni kvadar hiper-ultra-maksi-super-Konzuma (vele mi da je izrastao tijekom prošla tri mjeseca)...

Srećom, na nebu još nisu dospjeli napraviti Konzum.

(Enso je sa Blueskystudio.)

Zotero

Moja nova znanstvena igračka zove se Zotero. Katalogizira sve oko nas, izravno iz (Firefox) browsera. Koncept mi se toliko sviđa da sam o tome napisao i vijest.


(Flickrao dchud)

Dvije crkvene 2: Zagreb dobio drugo sveučilište

Ujedno i prvo katoličko, a i (ako se ne varam) prvo privatno --- osnivač i financijer je Zagrebačka nadbiskupija (kako vidimo iz prošlog zapisa, poduzetni skupljač PET ambalaže). Sveučilište je osnovano dekretom Josipa Bozanića, kardinala zagrebačkog, od 1. studenog ove godine.

Programi i ostalo nužno za osnivanje sveučilišta na procjeni su kod Ministarstva znanosti i obrazovanja (službene dokumente nadležni u Ministarstvu, vele, još nisu primili).

Hrvatsko katoličko sveučlište u Zagrebu trebalo bi početi s radom sljedeće akademske godine. Imat će četiri do pet studija društvenih i humanističkih znanosti (neslužbeno: pravo, menadžment, pedagogija), upisivat će oko 350 studenata.

Katolički bogoslovni fakultet, koji djeluje u okviru Sveučilišta u Zagrebu, definitivno neće ući u sastav Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

Hrvatskom katoličkom sveučilištu nedostajat će nastavnog kadra. "Već je najavljeno angažiranje nastavnika s drugih visokoškolskih ustanova."

Nastavnici i administracija pročitat će, nadam se, članak o mogućim smjernicama za američka rimokatolička sveučilišta Alasdaira MacIntyrea "The End of Education" iz The Commonweal Magazine : A review of religion, politics and culture. Eto, tek što sam ga pročitao, članak postaje intenzivno aktualan i kod nas. A mislio sam da se to nikad neće dogoditi.

Dvije crkvene 1: Gaf (ažurirano!)

Dvije hiljade godina pablik rilejšns, i opet im pobjegne

Zagrebačka nadbiskupija predstavila je (javlja Novi list) 2. studenoga projekt "Obnovimo lijepu našu Stepinčevu katedralu". Projektom poziva sve građane u Hrvatskoj da u kontejnere Zagrebačke nadbiskupije (!) bacaju plastičnu, staklenu ili limenu ambalažu koju će Crkva onda vraćati u trgovine i novcem od naknade financirati obnovu zagrebačke katedrale. Projekt je podupro i Konzum koji će se odreći "i trgovačke naknade od 0,15 kuna po svakoj prikupljenoj boci ili limenci." Nadbiskupija želi skupiti 50 milijuna kuna, za što će građani morati prikupiti sto milijuna komada ambalaže.

"Ako svaki građanin u Hrvatskoj donese 25 boca i odrekne se svojih 12,5 kuna, 50 milijuna kuna za katedralu bit će brzo skupljeno", rekli su na predstavljanju projekta.

Komentar:

Matematika silna, projekt krasan. Samo... zašto baš svi moramo obnavljati rimokatoličku katedralu (pa još u Zagrebu)?

Ima li nas u Hrvatskoj i drugih vjera? Protestanata, subotara, harekrišna, bahaija, pravoslavnih, ili, nedajbože, muslimana? Ima li nas u Hrvatskoj možda ateista? Ili onih koji ne pripadaju nijednoj crkvi? Zašto su i takvi Drugi automatski uračunati?

Usporedi i nedavni zapis o državnoj intervenciji u otkup ambalaže.

Onda to sve počne smrdjeti na...

Dodatak: crkveno recikliranje na H-alteru

Udarni članak na H-alteru: Mato Vilac osvrće se i na otkup ambalaže i na crkvenu inicijativu.

Najmoćnija nevladina organizacija u Hrvatskoj – Katolička crkva – ušla je u konkurentsku borbu sa desecima tisuća najsiromašnijih građana oko plastičnih i staklenih boca odloženih po kantama za smeće ili kontejnerima ili pobacanih uz prometnice. Najblaže rečeno, ponaša se nefer prema onima kojima je postala konkurencija. A hrvatskoj državi odmaže na jednom od najbolnijih područja – omogućavanju bar neke zarade za onih 279.017 nezaposlenih hrvatskih građana, koliko ih je po službenim statistikama bilo u rujnu.

Ažurirano: Panonijeee!

Već i u internetskom izdanju Zareza možete čitati o Janu Panoniju s mađarske strane:

Iani Pannonii Opera quae manserunt omnia, volumen I: Epigrammata, fasciculus I: Textus, ed. Iulius Mayer (similia addidit Ladislaus Török), Budapest: Balassi kiadó, 2006.


Ostao sam bez daha. Zamislite da u struci kojom se bavite naiđete na primjer odlično obavljenog posala: automehaničari - na genijalno pokrpan automobilski motor, knjigovođe - na uzorno sređene i popisane račune, zidari - na kuću sazidanu besprijekorno. Pred takvim primjerom "strahopoštovanje" nije prejaka riječ.

Ono što filologa može ostaviti bez daha zove se kritičko izdanje. Tekst priređen tako da ga imamo na jednom mjestu u svim inačicama: da imamo na jednom mjestu sva njegova lica. Pouzdano, iscrpno, dosljedno.

Juha na šparetu

Kako može neki tekst imati različita lica? Autor ga je napisao; rukopis je odnio u tiskaru, gdje su ga složili; autor je pregledao špalte; tekst je izašao; izašlo je drugo, popravljeno izdanje; izašlo je treće izdanje, i opet je autor nešto prčkao; izašlo je izdanje u izabranim djelima, ili je ulomak uključen u antologiju (gdje je pak Nepoznat Netko neke stvari "malo sredio"). Takva je situacija, pritom, krajnje jednostavna situacija: podrazumijeva postojanje tiska, djelo koje se širilo isključivo objavljivanjem, bez zahvata lektora i urednika i svih onih koji dodaju svoj prstovet soli u juhu na šparetu. A što s tekstom koji je neko vrijeme postojao u rukopisima i prijepisima? Što s tekstom gdje ne znamo koja je bila autorova volja (jer nisu sačuvani ni izvorni rukopis ni autorizirano izdanje)?

Takvim se stvarima zapravo bave filolozi; zbog toga je za pripremu kritičkog izdanja nužna, upravo kako mu i ime kaže, kritička, rasudna moć. Zbog toga se priređivanje kritičkog izdanja smatra vrhuncem filološkog posla (mada se tu znanstvenik do krajnjih granica podređuje tekstu, ili barem želi ostaviti takav dojam; tu "nema" interpretacije - mada svaki filolog zna da je točno čitanje ohoho interpretacija).

Kritičko izdanje koje mi je došlo u ruke jest izdanje epigrama Jana Panonija; pojavilo se ove godine u Budimpešti. Uredio ga je - kao prvi svezak Sabranih djela u izdanju Mađarske akademije znanosti - Gyula Mayer.

(Ažurirano 25. 11. 2006.)