Beskrajna pjesma

Ima ona pjesmica:

I bio jedan pas
I ukrao je kost
I kuhar se razljutil
I odgrizel mu nos
I došli drugi psi
Iskopali mu grob
I stavili mu natpis
Na kom je pisalo to:
Da je bio jedan pas...

(ad infinitum)

Vozili smo se jučer u autu Jona (5 god), Evelina (6 god) i ja, i pjevali to. Njih su dvoje pjesmicu naučili na licu mjesta. Ali su — zbog toga pričam — na licu mjesta i preveli pjesmu na štokavski (I kuhar se razljutio / I odgrizo mu nos...). Tek sam onda primijetio da je verzija koju ja znam kajkavska, i to hibridno kajkavska; upućuje vjerojatno na "zagrebačku" adaptaciju štokavskog izvornika. Puni krug.



PS: Google nalazi razne zanimljive varijacije ove pjesmice širom Mreže. Nijedna nije kajkavska. Slika: hvala, Farl!

Večer

U jednom trenutku, na stepenicama Financijske agencije, kiša se pretvorila u snijeg. Odjednom. Kao da je netko okrenuo prekidač.

Prvi snijeg ove zime.

(Fotka: the näyrde von göbbels.)

Potrebe

"Prodajem auto."
"?"
"Pa nije star ni dvije godine!"
"Treba nam auto s četvorim vratima, a ne dvojima."
"..."
"A ja sam kupio tri rimska novčića."


(Stari auto snimio shaun ron.)

Čudo je izašlo!

Ažurirano: zasad se, čini se, oknjižena Noga filologa najjeftinije može nabaviti u mrežnoj knjižari Modernih vremena (99,60 KN / 13,64 EUR / 17,79 USD).

"Dođi da vidiš to čudo", napisali su mi izdavači jučer. Otišao sam. I zbilja. Od danas (utorak, 23. siječnja) u opticaju je knjiga Noga filologa, Zagreb: Naklada Pelago, 2006: 230 stranica koještarija (41 kolumna iz Zareza 2002–2005 plus ilustracije plus paratekstovi) i besramno dobar pohvalan tekst na koricama --- moje su urednice, očito, mogle napraviti karijeru u reklamnim agencijama, barem kao Viktor Pelevin. Iskazali su se i dizajneri, utjelovivši tekstove na vrlo zavodljiv način: dok držim u rukama ovaj artefakt, podsjećam se (ja, stari HAL 9000, khm khm zzz ?=/"$#--) zašto je tako fino imati tijelo.



(Jedna od maketa naslovnice, dizajn Mileusnić+Serdarević.)

Vizualizacija

Možda je najteža stvar u "radu glavom": kako si predočiti neki problem. Fizičarima i ostalima to je svakodnevica; "humanistički" znanstvenici ne razmišljaju o tome puno, ali trebali bi.

Evo kako jedan fizičar sa Sveučilišta u Zagrebu zamišlja ono čime se bavi:

Novci

Postao sam danas sretan vlasnik tri rimska bakrena novčića iz 4. st. n. e.

Zašto i kako?


(Ovo je follis Licinija I --- vladao 308--324 --- iskovan u Sisciji.)

Zašto? Antički su novci --- saznao sam ovih dana --- među rijetkim komadićima antike koje svatko može posjedovati, i gotovo si ih svatko može priuštiti. (Moja su me tri bakrenjaka, 1400 godina stara --- jedan je iskovan u Sisciji, jedan u Sirmiju --- stajala oko 20 eura, sve zajedno.) U kasnoj je antici, naime, rimska država kovala novce sve u šesnaest --- imali su probleme s inflacijom koji bi nama zvučali vrlo poznato --- a, hvala na pitanju, i gubili su novce poprilično (barem one manje vrijednosti; zlatnici i srebrnjaci uglavnom se nalaze u ostavama novca, tamo gdje su vlasnici sakrili svoje blago pa ga nisu više bili u mogućnosti "podići"). Direktna veza s onim čime se bavim: moji su bakrenjaci izlizani, prošli su kroz niz antičkih ruku. Utjelovljena antika: mogu ih staviti u ruku onima koje učim latinski. Mogu razmišljati što se sve moglo kupiti za njih, koji bi bio njihov današnji ekvivalent. Mogu im čitati natpise.



Mogu se, naravno, i pitati po čemu se ti novci razlikuju od današnjih. Jedno ćete odmah primijetiti: nemaju brojke. Drugo: kod njih se jako jasno vidi koja je strana "glava".

Ali i "kako" je vrlo zanimljivo. Kupio sam ih od numizmatičara (a pomoću aukcije.hr portala): čovjeka koji zbilja voli stare novce. Fascinantno, kao i svaka strast.

Kakav je to potencijal: ljudi koje nešto zanima mimo profita, mimo profesije. Zanima ih zato što ih zanima. I onda znaju i mogu --- znatno više od onih koji to rade za lovu ili za karijeru. Sjetite se školskih dana: koliko smo bili kadri naučiti i znati o temi koja ni u snu ne bi ušla u školski program (ja, na primjer, o stripovima). Muzeji bi dobro učinili da iskoriste taj potencijal (u kafiću je, osim numizmatičara, bio i jedan filatelist. Obojica su bili prilično gorki što se tiče iskustava s "kulturnim ustanovama". Kad vam kažu o muzejima "Ma ne znaju oni o novcima, to njima stoji tamo u nekim vrećicama..." --- jasno osjetite glavnu kolekcionarsku zamjerku: oni u muzejima to ne vole!!)