Aenigmata 2

Druga zagonetka iz kodeksa Varia Dalmatica zapravo nije zagonetka, prije technopaignion: smisao se otkriva tek pošto otkrijemo načelo čitanja, koje se razlikuje od uobičajenog.

Evo slike (radi se o drugom tekstu odozgo):

Piše, u malo spondejskim heksametrima:

Quos anguis dirus tristi de funere strauit
Hos sanguis mirus Christi de uulnere lauit.

Kog grozna zmija tužnom smrću obori,
Tog čudesna krv iz Kristove rane okupa.

Ovaj je cik-cak dvostih prisutan u nekoliko oblika. Najprije, u nešto izmijenjenoj varijanti, kao natpis u talijanskoj crkvi u mjestu Castell'Arquato (hvala blogu clerici-vagantes):

Quos anguis dirus tristi feritate peremit,
hos sanguis mirus Christi pietate redemit

Potom, kao stih iz spomenara (album amicorum) Nizozemca Johannesa Regiusa (zapisano između 1560. i 1620):

Qu

an

di

tr

mul

pa

os

guis

rus

isti

cedine

vit

H

san

mi

Chr

dul

la

    Id est
Quos anguis dirus tristi mulcedine pavit.
Hos sanguis mirus Christi dulcedine lavit.
    Benjamini Massini.

Potom, kao riječi moteta Quos anguis dirus koji je skladao francuski renesansni kompozitor Paschal DE L'ESTOCART (1539?-nakon 1587); motet je iz zbirke Sacrae cantiones (1582; nažalost, nemam disk, pa ne znam koja je Estocartova verzija distiha).

Napokon (ovo je trebalo biti najranije, ali Zucker kommt zuletzt), distih Quos anguis dirus čitamo, u proširenoj verziji, dopisan na margini folija 276r fantastičnoga srednjovjekovnog kodeksa po imenu Codex Gigas ("Gigantski kodeks").

Quos anguis dirus tristi mulcedine pauit
Hos sanguis mirus Christi dulcedine lauit
–N chorus angelicus sed et –m notat angelus vnus
Suffocat, extinguit, suffocat, guttura stringit
Cum simus limus nescimus quando perimus

Ovaj kodeks, nastao između 1204. i 1230. u Češkoj, sadrži cijelu Bibliju i još pet dugih cjelovitih tekstova, uz niz kraćih, i nešto ilustracija; ima 310 pergamenskih listova, a stranice su dimenzija 890mm x 490mm — dugačak je gotovo metar, te se radi o "vjerojatno fizički najvećem srednjovjekovnom evropskom latinskom rukopisu koji je stigao do nas". Otkad su ga, tijekom Tridesetogodišnjeg rata, Šveđani ćopili iz praškog dvorca Rudolfa II, Codex Gigas nalazi se u Švedskoj — Kungl. biblioteket — i, kao odlično prezentiran izložak, na internetu.

Addendum

Još je ljepša verzija (iz 19. st) u španjolskom mjestu La Guardia de Jaén, u crkvi dominikanskog samostana, s odličnim člankom na španjolskoj Wikipediji:

Kaže taj članak, inače, da je autor dvostiha Hugo Primat iz Orleansa (1094?–1160), srednjovjekovni golijardski pjesnik, autor šarmantnih stihova (prigodnih za doček pape i Bozanića) poput Pontificum spuma, fex cleri, sordida struma... Valja gledat u Rabyja sutra.