Dan poezije: Mrkonjić

Povodom svjetskog dana poezije, ili tako nečega, koji pada na prvi dan proljeća (21. ožujka), sa zadovoljstvom sam našao jednu antologiju Mrkonjićeve poezije na internetu, Nasumce na sunce (odabrao Tonko Maroević). Slobodno je dostupna među drugim elektroničkim knjigama. Što se mene tiče, Mrkonjić je bolji zafrkant od Slamniga (o drugome da ne govorimo). Evo jedna lokalna, za Bandića:

Potkovani grad (Z. Mrkonjić)

Kad god inženjera sjetim se Lenucija
prolazeći Zrinjevcem sve do Kolodvora,
mislim: to je bila najbolja solucija
da se orijentiramo k izgledima mora.

U Botaničkom prevaga secesije
pruža biljno zaleđe, hlad, hraništu knjige.
Kazalište pak vrhunac je progresije
koja scenom nagoni rječite kvadrige.

Trk modernog Zagreba Vi ste potkovali.
Ali samo jednom potkovom. I stoga se
grad hramljući oslanja na taj zeleni pralik.

Srećom. Danas tu bi nas pritezala petlja.
Pa nek se sve luči urbanizma pogase,
već ste našim šetnjama dali dosta svjetla.

Sunce na flickru: Voyageur Solitaire - mladjenovic n.

Ne grizu

Antonio Giganti, pratilac Lodovica Beccadellija u Dubrovniku, imao je oko 1560. posve bezvremene turističke probleme:

De irrito piscatu in litore Illyrico.

Quicunque es, gracili qui nuper arundine paruos
Captabas rigido e litore pisciculos:
Et nunc spe longa frustratus, arundine, et hamo
In mare proiectis, hinc stomachosus abis:
Siste gradum, nostrasque tuis adiunge querelas;
Nam caussa est tecum par mihi tristitiae.
Huc ego saepe miser descendi, nec fuit unquam
Pisciculum multis fallere posse dolis.
Ac mea ne posset culpari inscitia, tempus
Et loca piscandi quod minus apta legam,
Hic Sol me exoriens medioque ex axe reuisit,
Saepe laborantem me miseratus abit.
Atque antehac alios hoc ipso e litore uidi
Fiscellam multo pisce referre grauem.
Me mala sors unum gaudet discedere tristem,
Exultat semper questubus illa meis.
Hic te non ante inspexi, et fortasse laborem
Frustratum sentis nunc semel esse tuum.
At nobis, quoties ad litora uenimus, omnes
Iratos toties sensimus esse Deos.
Sicque operam amisi semper, sic tempus, et escam,
Hincque mihi caussa est maxima tristitiae.
Nunc age dic hospes tua nobis fata uicissim,
Vlterius fari me ira, dolorque uetat.
Quid mussas? num uox nimio compressa dolore
Deficit, et clare promere uerba negat?
Me miserum, rebar socium reperisse malorum,
Rursus decipior, barbara uerba sonat.
Haec quoque dii nobis adimunt solatia, nemo
Questubus ut possit testis adesse meis.
I tu, quaere, tuas ualeat qui audire querelas,
Hicque resultabunt aspera saxa meis.
Vos scopuli testes, quoties per dura cucurri
Litora, quam lassus saepe domum redii.
Interdum madidam, scissamque ab litore uestem,
Interdum offensos rettulimusque pedes.
Nunc primum didici, uetitum quam tendere contra
Arduus est homini difficilisque labor.
Quod nostris prudens oculis natura negauit,
Quid iam fallaci persequar arte miser?
Haec alios posthac teneat uesana cupido,
Quos rabida ingluuies, pauperiesue trahit.
Me canibus potius lepores agitare fugaces,
Et laxo damas fallere casse iuuet.
Aut pictis auibus uarias innectere fraudes,
Quas hominum solers repperit ingenium:
Per nitidos colles, nemora et per opaca, Metauri
Insignis uitrea qua fluit amnis aqua:
Sempronique fori qua parua suburbia cursu
Flexiuago atque agri pinguia culta rigat.
Salue, dulce forum, et tu salue nobile flumen,
Saluete, o patrii pulchra uireta soli.
En unquam mihi uestro oculos satiare lepore
Continget longis temporibusque frui?
Dii Patrii, uos et praesentia numina, montis
Quae iuga Semproni quaeque tenetis aquas:
Iam nostras audite preces, miserescite nostri,
Nos tandem Illyricis eripite e scopulis.
Tuque diu optatam lucem mihi, Phoebe, reducas,
Qua neuere meos fata domum reditus.
Rite illic uobis, Superi, prope fluminis undam
Persoluam toties debita uota libens.

Izvor: Giganti, Antonio: Carmina Antonii Gigantis Forosemproniensis exametra, elegiaca, lyrica, & hendecasyllaba.. Bononiae: apud Ioannem Rossium (MDXCV [1595]), p. 74-76. Dostupno via Google Book Search (hvala prijatelju koji je knjigu tamo pronašao)!

Bakałowicz

"Prijem kod Mecenata", Stefan Bakałowicz.

Fora. Podsjeća na Medovićev Bakanal (i Bukovca, i Csikosa Sesiju...).

Beccadellijev sonet o Dubrovniku

Per la partita da Ragusa.

Scogli, che di uaghezza i bei giardini
      Vincete, che fiorire al mare a canto
      Alcinoo facea con studio tanto,
      Ch' a lodarli suegliò Greci et Latini,
Poich' a la terra il ciel uuol che m' inchini
      Et renda a lei questo penoso manto,
      Di che uestito, ho con fatica et pianto
      Valli oscure passato et ghioghi alpini,
Lascioui, et duolmi; et con ardente core
      Ragusa abbraccio, mia diletta sposa,
      Specchio d' Illiria et suo pregio maggiore:
Pregando, che per lei pace gioiosa
      Pioua il ciel largo sempre, et che l' honore
      Suo l' ali spieghi, oue 'l sol alza et posa.

Ovaj je sonet, na odlasku iz Dubrovnika, složio Lodovico Beccadelli (bio je u Dbk biskup pet godina, do lipnja 1560). Kažu da su sonet prepjevali jednom Vladimir Nazor, drugi put Tonko Maroević. Nažalost, ne znam te prepjeve. Kao što ne znam ni dovoljno talijanski da bih razumio baš sve u sonetu.

Izvor: Michelangelove pjesme na archive.org (= Frey, Dichtungen), s. 278.

Idus Martiae

Danas su martovske ide. Mementote.

Redundancije nikad dosta

Jedan konceptualni blog: prijavio sam se za akciju "Jedan dan u životu digitalne humanistike". Gradnja identiteta s džojsovskim potencijalom.

Jean Bodin i Dubrovnik

Jean Bodin piše 1576. o Dubrovniku (prevodeći samoga sebe na latinski oko 1586):

Vt enim elephas non magis animal dici debet quam formica, sic Ragusia, ciuitatum fere omnium quae sunt in Europa minima, non minus Respublica dici debeat quam Turcarum aut Tartarorum aut etiam Hispanorum, quorum imperia iisdem finibus quibus solis cursus terminantur
(De republica Lib. I cap. II, p. 12)


Status Rhagusiorum

Nam Rhagusii, quos antiqui Epidaurios appellabant, post euersam a Gothis Epidaurum, Rhagusiam eodem proxime loco fundarunt, et cum ab Albanie regulis desciuissent, Aristocratiae formam ex nobilissimis ciuibus instituerunt, Venetiarum quodammodo exemplar secuti: quamquam nobilitatis decus ac dignitatem maiore quam Veneti studio prosequuntur: nam Venetorum patriciis cum plebeiis iura connubiorum communia sunt: Rhagusiorum patriciis non item: at ne Rhagusio quidem nobili peregrinam nobilem sibi despondere licet, nisi a Zarafi(!) aut Cantaro ciuitate originem duxerit, aureosque nummos mille in censum retulerit: sunt autem XXIIII gentes, nec plures in ea ciuitate honorum ac imperii participes, ex his gentibus familiae plures ducuntur, ex quibus magnum concilium trecentorium circiter optimatum coalescit, qui modo XX. annum attigerint: illic creatur Senatus LX. ciuium, consilij capiendi causa, ac prouocationum tum in priuatis iudiciis, si rem litemve trecentis aureis ampliusve aestimauerit: tum etiam in publicis, in quibus de ciuium capite, fama, fortunisve agitur: praeter secretius consilium XII virorum cum annuo principe, seu rectore ciuitatis, et quinque libellorum magistris, quos ipsi prouisores vocant: sex consules priuatorum iudiciorum, quinque publicorum, ac XXX. viri iudicandis appellationibus earum litium, quae trecentum aureorum summam non egrediuntur. Sunt et alii minores magistratus, de quibus suo loco. Certe quidem haec Respublica, omnium quas accepimus, purissimam et ab omni populari temperatione remotissimam Aristocratiam colit.

(lib. II cap. VI, p. 291-2)

tametsi enim paucissimi sunt admodum qui Rhagusiorum Rempublicam angustissimis finibus comprehensam moderantur; ex his tamen senatus sexaginta virorum constituitur: item ex senatorum collegio duodecimuiri ad Imperii arcana tractanda seliguntur.

(...)

Quae item collegia perpetuam potestatem habent, ea si mutanda veniant (vt fere in optimatum ac populari statu necesse est) collegas non simul, sed vicissim mutari commodius erit. vt Senatus Rhagusiorum, cui consilia Reipublicae ac iudicia rerum cpaitalium ex prouocatione tribuuntur: et cum aliquamdiu deposito magistratu domesticis rationibus ac studiis intenti fuerunt, rursus ad munera publica velut in orbem alacres redeunt.

(lib. IV)

Izvor: Google Book Search, s. 12, 291, 292.



Frankfurtsko izdanje iz 1594 (MATEO / CAMENA Historici & Politici): s. 10, s. 357 (= 222B), 365 (= 227C, administracija Dubrovnika), s. 689 (= 440B, rotiranje administratora).

Računalna poezija

Slučajno sam naišao na ovo (izvor). Mislim da je i nastalo slučajno. Sliči na poluprijevod (strojni prijevod?) Vergilijevih "malih pjesama", tzv. catalepton.

catalepton V (около 50 А. Chr. n.)

ITE Hinc, бессмысленный, ITE, rhetorum ампул,
inflata rhoeso не Achaico Верба,
и вы, Selique Tarquitique Varroque,
scholasticorum национальных madens pingui
ITE Hinc, бессмысленный iuventutis cymbalon.
тока, о Cura mearum, секст, curarum,
Vale, Сабина, IAM valete, Формоза.
наш рекламный beatos Vela увольнение Портус
Magni petentes Docta продиктовал Sironis
vitamque vindicabimus AB Omni Кура.
Camenae вашей компании ITE Hinc quoque. ITE разумный IAM,
Dulces Camenae - fatebimur Verum-Ланка,
Dulces fuisti -: и - tamen МЭС чартеров
revisitote, СЭД стыдливый и Raro.

Evo, za usporedbu, i originala:

V

Ite hinc, inanes, ite, rhetorum ampullae,
inflata rhoezo non Achaico verba;
et vos, Selique Tarquitique Varroque,
scholasticorum natio madens pingui,
ite hinc, inane cymbalon iuventutis;
tuque, o mearum cura, Sexte, curarum,
vale, Sabine; iam valete, formosi.

Nos ad beatos vela mittimus portus
magni petentes docta dicta Sironis,
vitamque ab omni vindicabimus cura.
ite hinc, Camenae, vos quoque ite iam sane,
dulces Camenae (nam fatebimur verum,
dulces fuistis), et tamen meas chartas
revisitote, sed pudenter et raro.