17.3.10

Beccadellijev sonet o Dubrovniku


Per la partita da Ragusa.



Scogli, che di uaghezza i bei giardini
      Vincete, che fiorire al mare a canto
      Alcinoo facea con studio tanto,
      Ch' a lodarli suegliò Greci et Latini,
Poich' a la terra il ciel uuol che m' inchini
      Et renda a lei questo penoso manto,
      Di che uestito, ho con fatica et pianto
      Valli oscure passato et ghioghi alpini,
Lascioui, et duolmi; et con ardente core
      Ragusa abbraccio, mia diletta sposa,
      Specchio d' Illiria et suo pregio maggiore:
Pregando, che per lei pace gioiosa
      Pioua il ciel largo sempre, et che l' honore
      Suo l' ali spieghi, oue 'l sol alza et posa.

Ovaj je sonet, na odlasku iz Dubrovnika, složio Lodovico Beccadelli (bio je u Dbk biskup pet godina, do lipnja 1560). Kažu da su sonet prepjevali jednom Vladimir Nazor, drugi put Tonko Maroević. Nažalost, ne znam te prepjeve. Kao što ne znam ni dovoljno talijanski da bih razumio baš sve u sonetu.

Izvor: Michelangelove pjesme na archive.org (= Frey, Dichtungen), s. 278.

1 komentar:

Mad Webber kaže...

Nažalost, 1993. je umro Frano Čale koji bi to vrlo dobro znao. Ostali su takvi mufljuzi kao Telećan, koji je svojedobno sjedio u sobi do tebe na FF-u, koji si zamišljaju da se mogu uspoređivati s jednim Tabakom.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Frano_%C4%8Cale