Ovidije, materijal (3)

Zorica Krističević napisala je knjigu pjesama Potrošeni Adonis (2008): "intimni dijalog same autorice s nekom od osoba s kojima dijeli poneko iskustvo (od prognaničkoga, ratnoga do zaposleničkoga), pa uzevši na sebe ulogu Briseide, Aretuze, Atene, Gorgone, Omfale ili Salmakide – da Veneru i Afroditu ne uznemirujemo – lako se obraća lažnim ili nedostojnim Heraklima, Zeusima, Ahilejima ili Dolonima." (Tonko Maroević)

Zvonimir Mrkonjić (Prijevoji pjesništva 2, Zagreb 2006) sjeća se Ovidija uz "novu izbjegličku zbilju" u pjesmama Jozefine Dautbegović, Različite ljubavi (2004: pjesma "Ovidiju za utjehu": Tvoj bol pretvoren u metaforu / naš slučaj su loši pjesnici banalizirali), Mile Stojića, (Prognane elegije, 1996) i Nikole Petkovića (Dan na bijelu hljebu, 2001: ciklus od sedam soneta Ex Ponto, "kao razbibriga protiv tmurnih misli").