Adrese napamet

Jedan od mojih ljetnih projekata jest naučiti napamet pjesmu Zvonimira Mrkonjića "Gašenje adresa" (datirana 21. srpnja 1986). O pjesmi više kasnije. Zasad mi fali još zadnja strofa. Ali imam neke versifikacijske primjedbe.

Peta strofa glasi (citiram prema Maslina u čistopisu. Izabrane pjesme, izabrao i pogovor napisao Tonko Maroević, Zagreb: Altagama, 2004):

Dolje, selidbena il mrtvačka kola
čekaju da bivša zalupe se vrata.
Soba za sobom odjekuje gola
dok dizalo tone put hadskoga kata.

Pjesma je, načelno, u dvanaestercima ("Adrese se gase. Gase se adrese."). Zašto onda treći stih ima jedanaest slogova? Dvanaest bi se dobilo jednostavno: "I soba za sobom odjekuje gola". Možda je to bilo odbačeno jer treći stih u trećoj strofi već glasi "I svakom se sreća sa očajem spaja."

Osma pak strofa kaže:

Gase se adrese. Adrese se gase,
prozori se trnu, drugdje možda pale.
Netko negdje čeka da ga noć odnese.
Još nazočnog zebnjom okupljeni žale.

Shema rimovanja u pjesmi dosljedno je ABAB. Prema tome, u prvom bi stihu ove strofe trebalo promijeniti redoslijed rečenica: "Adrese se gase. Gase se adrese." (kao što glasi prvii stih pjesme; prvi stih četvrte strofe je obrnut kao gore u osmoj).

I sad se, nakon svega — pjesma je i dalje odlična, sviđa mi se Mrkonjićevo balansiranje na rubu klišea — pitam: jesu li moje primjedbe cjepidlačenje? Pjesniku kao obrtniku bilo bi, pretpostavljam, drago da mu pjesma bude što izglancanija. Ili pretpostavljam krivo?